Predsednički izbori u Nemačkoj 1932.
![]() | |||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||
|
Predsednički izbori u Nemačkoj 1932. održani su 13. marta i 10. aprila.[1] To su bili drugi i poslednji neposredni izbori za funkciju „predsednika Rajha“ (nem. Reichspräsident), koji je bio nemački šef države u periodu Vajmarske Republike. Paul fon Hindenburg je izabran za predsednika 1925, a njegov sedmogodišnji mandat je isticao u maju 1932. Posle dva kruga glasanja koji su održani 13. marta i 10. aprila, Hindenburg je ponovo izabran za predsednika. Njegov glavni protivnik na izborima je bio Adolf Hitler, kandidat Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije. Predsednik je u vajmarskom sistemu imao velika ovlašćenja, a Hindenburg je nakon reizbora odigrao važnu ulogu u dolasku nacista na vlast, nevoljno imenujući Hitlera za kancelara u januaru 1933.
Pregled
[uredi | uredi izvor]Aktuelni predsednik Paul fon Hindenburg je 1932. imao 84 godine i bio je lošeg zdravlja. Hindenburg je planirao da se povuče po isteku svog prvog mandata, međutim, mogućnost da Adolf Hitler bude izabran za predsednika Nemačke presudno je uticala da se Hindenburg nevoljno kandiduje za drugi mandat.
Adolf Hitler je stekao nemačko državljanstvo tek 25. februara 1932, čime mu je omogućeno da se kandiduje za predsednika. Hitler je želio da iskoristi funkciju predsedniika kako bi zbacio demokratski sistem i uspostavio totalitarni režim. Hindenburg je na izborima 1925. bio kandidat desnice i tada su se njegovom izboru protivili veći deo umerene levice i političkog centra. Međutim, na izborima 1932. i umerena levica i centar su pružili podršku Hindenburgu, kako bi sprečili Hitlerovu pobedu. Hindenburg, suprotno strahovima koji su izražavani u vreme njegovog izbora 1925, nije koristio svoju funkciju kako bi ukinuo Vajmarski ustav, što je bio Hitlerov cilj.
Iako je Hitler izgubio izbore, posle samo dve godine nasledio je Hindenburga na mestu šefa države. Hindenburg je umro 1934, a nakon njegove smrti ukinuta je funkcija predsednika i uvedena nova funkcija „Führer und Reichskanzler“ čime je učvršćena Hitlerova diktatura.
Izbori 1932. su bili poslednji na kojima su stanovnici Nemačke direktno birali predsednika. Nakon obnavljanja funkcije predsednika u Zapadnoj Nemačkoj 1949, odlučeno je da će se predsednik birati indirektno, što je slučaj i danas.
Rezultati
[uredi | uredi izvor]Kandidat | Partija | Prvi krug | Drugi krug | ||
---|---|---|---|---|---|
Glasovi | % | Glasovi | % | ||
Paul fon Hindenburg | nezavisni | 18.651.497 | 49,6 | 19.359.983 | 53,0 |
Adolf Hitler | NSDAP | 11.339.446 | 30,1 | 13.418.547 | 36,8 |
Ernest Telman | Komunistička partija | 4.938.341 | 13,2 | 3.706.759 | 10,2 |
Teodor Desterberg | Štalhelm | 2.557.729 | 6,8 | ||
Ostali kandidati | 116.304 | 0,3 | 5.474 | 0,0 | |
Nevažeći/prazni listići | – | – | |||
Ukupno | 37.603.317 | 100 | 36.490.761 | 100 | |
Registrovani glasači/izlaznost | 43.949.681 | 85,6 | 44.063.958 | 82,9 | |
Izvor: Nohlen & Stöver |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Nohlen, D & Stöver, P (2010). Elections in Europe: A data handbook. str. 762. ISBN 978-3-8329-5609-7.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Falter, Jürgen W. (1990), „The Two Hindenburg Elections of 1925 and 1932: A Total Reversal of Voter Coalitions”, Central European History, 23: 225—241, doi:10.1017/S0008938900021361
- Jones, Larry Eugene (1997), „Hindenburg and the Conservative Dilemma in the 1932 Presidential Elections”, German Studies Review, 20 (2): 235—259, doi:10.2307/1431947