Pređi na sadržaj

Prekid vatre

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Primirje - nije kompromis, već i šansa da se gospoda visokoh tonova graciozno povuku od svojih veoma građanskih deklaracija rata[1]

Prekid vatre je izraz koji u vojnoj taktici označava privremeni prestanak oružanog sukoba koji podrazumjeva suzdržavanje od vojnih djelovanja prema neprijateljskoj strani.[2][3][4] Od primirja se razlikuje u tome što može biti ograničen na vremenski rok ili određenu teritoriju. Može biti i jednostran tako da ga objavljuje jedna strana u očekivanju da to isto učini i druga. Motivi za prekid neprijateljstava mogu biti različiti. Na nižem nivou su obično humanitarne prirode - omogućavanje da se sa prostora ratnih dejstava ili sa ničije zemlje sklone poginuli i ranjenici, izvlačenje civila ili razmjena zarobljenika. Na višem nivou prekid vatre predstavlja nužan preduslov za pregovore sa ciljem da se sklopi trajnije i formalno primirje ili mirovni sporazum. Prekid vatre ponekad se objavljuje jednostrano - bilo kao znak dobre volje, bilo u propagandne svrhe kako bi se vlastita strana prikazala kao „miroljubiva“, a neprijatelj kao „agresor“.

Prekidi vatre se mogu objaviti kao deo formalnog sporazuma, ali mogu biti i plod neformalnog razumevanja između sukobljenih strana. Na primer, Božićno primirje 25. decembra 1914, tokom Prvog svetskog rata došlo je do nezvaničnog prekida vatre jer su i Nemci i Britanci slavili Božić. Nije potpisan nikakav sporazum, a nakon nekoliko dana, rat je nastavljen.[5] U Antičkoj Grčkoj je dolazilo do prekida neprijateljstava za vreme odigravanja Olimpijskih igara.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Prekidi vatre se verovatnije postižu kada su troškovi sukoba visoki i kada akteri u sukobu imaju niže troškove publike.[6] Naučnici naglašavaju da se prekid ratnih dejstva verovatnije pojavi kada akteri imaju više informacija jedni o drugima, kada akteri mogu da izvrše verodostojne obaveze, a kada je domaća politička situacija omogućila da lideri uspostave sporazume o prekidu rata bez posledica na domaćoj sceni.[7]

Istorijski primeri[uredi | uredi izvor]

Istorijski gledano, koncept prekida vatre postojao je barem u vreme srednjeg veka, kada je bio poznat kao 'Božje primirje'.[8]

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Tokom Prvog svetskog rata, 24. decembra 1914. godine, postojao je nezvanični prekid vatre na Zapadnom frontu pošto su Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Nemačka slavile Božić. Postoje izveštaji koji tvrde da je nezvanični prekid vatre održan tokom cele nedelje koja je prethodila Božiću, i da su britanske i nemačke trupe razmenjivale sezonske čestitke i pesme između svojih rovova.[9] Prekid vatre je bio kratak, ali spontan. Počevši od kada su nemački vojnici palili jelke, to se brzo proširilo gore-dole na Zapadnom frontu.[10] Jedan izveštaj opisuje razvoj sledećim rečima:

Bilo je dobro videti kako ljudski duh prevladava među svim stranama na frontu, zajedništvo i bratstvo. Sve je bilo dobro dok viši nivoi komande nisu čuli za efekat prekida vatre, čime je njihov gnev obezbedio povratak neprijateljstvima.[11]

Sporazum iz Karačija[uredi | uredi izvor]

Sporazum iz Karačija iz 1949. potpisali su vojni predstavnici Indije i Pakistana, pod nadzorom Komisije Ujedinjenih nacija za Indiju i Pakistan, uspostavljajući liniju prekida vatre u Kašmiru nakon Indo-pakistanskog rata 1947. godine.[12]

Korejski rat[uredi | uredi izvor]

Dana 29. novembra 1952. izabrani predsednik SAD Dvajt D. Ajzenhauer otišao je u Koreju da vidi kako da okonča Korejski rat. Kada su UN prihvatile indijsko predloženo primirje, primirje Korejske narodne armije (KPA), Narodne dobrovoljačke armije (PVA) i Komanda UN imale su borbenu liniju otprilike na 38. severnoj paraleli. Ove strane su 27. jula 1953. potpisale Korejski sporazum o primirju da bi okončale borbe.[13][14] Južnokorejski predsednik Singman Ri napao je mirovni postupak i nije potpisao primirje.[15] Nakon pristanka na sporazum o prekidu vatre, pozvane su vlade Južne Koreje, Severne Koreje, Kine i Sjedinjenih Država da učestvuju u nastavku mirovnih pregovora. Glavne zaraćene strane uspostavile su Korejsku demilitarizovanu zonu (DMZ), kojom od tada patroliraju KPA i zajednička komanda Vojske Republike Koreje, SAD i UN. Smatra se da je rat u tom trenutku završen iako još nema mirovnog sporazuma.

Vijetnamski rat[uredi | uredi izvor]

Na Novu godinu 1968. papa Pavle VI ubedio je Južni Vijetnam i Sjedinjene Države da proglase primirje od 24 sata. Međutim, Vijetkong i Severni Vijetnam nisu se pridržavali primirja i napali su iz zasede 2. bataljon, Divizije marinaca Republike Vijetnam, 10 minuta posle ponoći u Mi Tou. Vijetkong je takođe napao bazu vatrene podrške američke vojske u blizini Sajgona, uzrokujući više žrtava.[16]

Zalivski rat[uredi | uredi izvor]

Nakon što su koalicione snage predvođene SAD isterale Irak iz Kuvajta tokom operacije Pustinjska oluja, Irak i Savet bezbednosti UN potpisali su sporazum o prekidu vatre 3. marta 1991. godine.[17] Nakon toga, tokom 1990-ih, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je doneo brojne rezolucije u kojima je Irak pozvao da bezuslovno i odmah odvaci svoje nepostojeće oružje za masovno uništenje. Pošto nijedan mirovni sporazum nije potpisan nakon Zalivskog rata, rat je i dalje bio na snazi, uključujući navodni pokušaj ubistva bivšeg predsednika SAD Džordža H. V. Buša od strane iračkih agenata tokom posete Kuvajtu; Irak bombardovan u junu 1993. kao odgovor, iračke snage su pucale na koalicione avione koji su patrolirali iračkim zonama zabranjenih letova, izvršeno je bombardovanje Bagdada od strane predsednika SAD Bila Klintona 1998. tokom operacije Pustinjska lisica, kao i ranije bombardovanje Iraka 1996. od strane SAD tokom operacije Pustinjski udar. Rat je ostao na snazi do 2003. godine, kada su američke i britanske snage izvršile invaziju na Irak i svrgnule režim Sadama Huseina sa vlasti.

Kašmirski sukob[uredi | uredi izvor]

Prekid vatre uz posredovanje UN-a dogovoren je između Indije i Pakistana 1. januara 1949. čime je okončan Indo-pakistanski rat 1947. godine (koji se naziva i Kašmirski rat 1947). Borbe su izbile između dve nove nezavisne zemlje u Kašmiru u oktobru 1947, pri čemu je Indija intervenisala u ime kneževskog vladara Kašmira, koji se pridružio Indiji, i Pakistan je podržavao pobunjenike. Borbe su bile ograničene na Kašmir, ali je postojala bojazan da bi mogle prerasti u međunarodni rat punog obima, te je Indija to pitanje uputila Savetu bezbednosti UN na osnovu člana 35 Povelje UN, koji se bavi situacijama „koje bi mogle da ugroze održavanje međunarodnog mira“. Savet bezbednosti je uspostavio namensku Komisiju Ujedinjenih nacija za Indiju i Pakistan, koja je posredovala tokom čitave godinu u toku borbi. Nakon nekoliko rezolucija UN u kojima je predviđena procedura za rešavanje spora putem plebiscita, krajem decembra 1948. između zemalja je postignut sporazum o prekidu vatre, koji je stupio na snagu od Nove godine. Savet bezbednosti je osnovao Grupu vojnih posmatrača Ujedinjenih nacija za Indiju i Pakistan (UNMOGIP) da nadgleda liniju prekida vatre.[18] Indija je proglasila prekid vatre u dolini Kašmira tokom Ramazana 2018. godine.[19]

Severna Irska[uredi | uredi izvor]

Irska republikanska armija je održala nekoliko božićnih prekida vatre (koji se obično nazivaju primirjima) tokom sukoba u Severnoj Irskoj.[20][21]

Izraelsko-palestinski sukob[uredi | uredi izvor]

Primer prekida vatre u Izraelsko-palestinskom sukobu objavljen je između Izraela i Palestinske nacionalne vlasti 8. februara 2005. Kada je najavljen, glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat je javno definisao prekid vatre na sledeći način: „Složili smo se da danas predsednik Mahmud Abas proglasi potpuni prekid nasilja protiv Izraelaca bilo gde, a premijer Ariel Šaron će proglasiti potpuni prekid nasilja i vojnih aktivnosti protiv Palestinaca bilo gde“.[22]

Sirijski građanski rat[uredi | uredi izvor]

Učinjeno je nekoliko pokušaja da se postigne prekid vatre u Sirijskom građanskom ratu.[23][24]

Globalni prekid vatre 2020[uredi | uredi izvor]

Globalni prekid vatre iz 2020. bio je odgovor na formalni apel generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonija Manuela de Oliveire Guteresa 23. marta za globalni prekid vatre kao deo odgovora Ujedinjenih nacija na pandemiju korona virusa Kovid-19. Dana 24. juna 2020. godine, 170 država članica UN i posmatrača potpisalo je neobavezujuću izjavu u prilog apelu, popevši se na 172 zemlje 25. juna 2020, a 1. jula 2020. Savet bezbednosti UN je doneo rezoluciju kojom se zahteva opšti i hitan globalni prekid neprijateljstava najmanje 90 dana.[25][26]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thomas Nast in Harper's Weekly, February 17, 1877, p. 132.
  2. ^ Clayton, Govinda; Nygård, Håvard Mokleiv; Rustad, Siri Aas; Strand, Håvard (2022-10-06). „Ceasefires in Civil Conflict: A Research Agenda”. Journal of Conflict Resolution (na jeziku: engleski): 002200272211283. ISSN 0022-0027. doi:10.1177/00220027221128300Slobodan pristup. 
  3. ^ Forster, Robert A. (2019), „Ceasefires”, Ur.: Romaniuk, Scott; Thapa, Manish; Marton, Péter, The Palgrave Encyclopedia of Global Security Studies (na jeziku: engleski), Springer, str. 1—8, ISBN 978-3-319-74336-3, doi:10.1007/978-3-319-74336-3_8-2 
  4. ^ Fortna, Virginia Page (2004). Peace Time: Cease-Fire Agreements and the Durability of Peace. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-18795-2. OCLC 1044838807. 
  5. ^ Hiljade nemačkih vojnika u Prvom svetskom ratu započelo prekid vatre
  6. ^ Clayton, Govinda; Nygård, Håvard Mokleiv; Rustad, Siri A.; Strand, Håvard (2022). „Costs and Cover: Explaining the Onset of Ceasefires in Civil Conflict”. Journal of Conflict Resolution (na jeziku: engleski). ISSN 0022-0027. doi:10.1177/00220027221129195Slobodan pristup. 
  7. ^ „How the War in Ukraine Might End”. The New Yorker (na jeziku: engleski). 2022-09-29. 
  8. ^ Bailey, Sydney D. (1977). „Cease-Fires, Truces, and Armistices in the Practice of the UN Security Council”. The American Journal of International Law. 71 (3): 461—473. ISSN 0002-9300. JSTOR 2200012. S2CID 147435735. doi:10.2307/2200012. 
  9. ^ Evans, Abigail; Bartollas, Clemens; Graham, Gordon; Henke, Kenneth (2011). The Long Shadow of Emile Cailliet: Faith, Philosophy, and Theological Education. Eugene, OR: Wipf and Stock Publishers. ISBN 9781610971126. 
  10. ^ Brockell, Gillian (24. 12. 2017). „The Christmas Truce miracle: Soldiers put down their guns to sing carols and drink wine”. Washington Post (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-08-27. 
  11. ^ Wilson, Ross (2016). Cultural Heritage of the Great War in Britain. Oxon: Routledge. str. 74. ISBN 9781409445739. 
  12. ^ Wirsing, Robert (1998). War Or Peace on the Line of Control?: The India-Pakistan Dispute Over Kashmir Turns Fifty (na jeziku: engleski). IBRU. str. 9. ISBN 978-1-897643-31-0. 
  13. ^ „Document for July 27th: Armistice Agreement for the Restoration of the South Korean State”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. Pristupljeno 13. 12. 2012. 
  14. ^ „Korean War Armistice Agreement”. FindLaw. Canada and United States: Thomson Reuters. 27. 7. 1953. Arhivirano iz originala 5. 3. 2014. g. Pristupljeno 5. 3. 2014. 
  15. ^ Kollontai, Ms Pauline; Kim, Professor Sebastian C. H.; Hoyland, Revd Greg (2013-05-28). Peace and Reconciliation: In Search of Shared Identity (na jeziku: engleski). Ashgate Publishing, Ltd. str. 111. ISBN 978-1-4094-7798-3. 
  16. ^ Kurlansky, Mark (2004). 1968 : the year that rocked the world (1st izd.). New York: Ballantine. str. 3, 13. ISBN 0-345-45581-9. OCLC 53929433. 
  17. ^ „BBC News | Saddam's Iraq: Key events”. news.bbc.co.uk. Pristupljeno 2020-08-01. 
  18. ^ Schofield, Victoria (2003) [First published in 2000], Kashmir in Conflict, London and New York: I. B. Taurus & Co, str. 68—69, ISBN 978-1860648984 
  19. ^ „India declares ceasefire in Kashmir - Global Village Space”. Global Village Space (na jeziku: engleski). 2018-05-17. Pristupljeno 2018-05-18. 
  20. ^ „I.R.A. Provisionals Announce a Christmas Truce”. The New York Times. 21. 12. 1974. 
  21. ^ „IRA Declares Usual Christmas Truce”. Los Angeles Times. 24. 12. 1993. 
  22. ^ Wedeman, Ben; Raz, Guy; Koppel, Andrea (2005-02-07). „Mideast cease-fire expected Tuesday”. CNN. Pristupljeno 2007-01-03. 
  23. ^ Lundgren, Magnus (2016). „Mediation in Syria: initiatives, strategies, and obstacles, 2011–2016”. Contemporary Security Policy. 37 (2): 273—288. S2CID 156447200. doi:10.1080/13523260.2016.1192377. 
  24. ^ Karakus, Dogukan Cansin; Svensson, Isak (2020-05-18). „Between the Bombs: Exploring Partial Ceasefires in the Syrian Civil War, 2011–2017”. Terrorism and Political Violence. 32 (4): 681—700. ISSN 0954-6553. S2CID 149165856. doi:10.1080/09546553.2017.1393416. 
  25. ^ „S/RES/2532(2020) - E - S/RES/2532(2020)”. undocs.org. Pristupljeno 2020-08-01. 
  26. ^ „Stalled Security Council resolution adopted, backing UN's global humanitarian ceasefire call”. UN News (na jeziku: engleski). 2020-07-01. Pristupljeno 2020-08-01. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wirsing, Robert (1998). War Or Peace on the Line of Control?: The India-Pakistan Dispute Over Kashmir Turns Fifty (na jeziku: engleski). IBRU. str. 9. ISBN 978-1-897643-31-0. 
  • Clayton Govinda, Nygård Håvard Mokleiv, Strand Håvard, Rustad Siri Aas, Wiehler Claudia, Sagård Tora, Landsverk Peder, Ryland Reidun, Sticher Valerie, Wink Emma, Bara Corrine. 2022. “Introducing the Civil Conflict Ceasefire Dataset.” Journal of Conflict Resolution.
  • Akebo, Malin. (2016). Ceasefire Agreements and Peace Processes: A Comparative Study. Routledge.
  • Colletta, Nat. (2011). "Mediating ceasefires and cessations of hostilities agreements in the framework of peace processes." In Peacemaking: From Practice to Theory. Praeger, 135–147.
  • Forster, Robert A. (2019). Ceasefires. In The Palgrave Encyclopedia of Global Security Studies. Palgrave.
  • Fortna, Virginia Page. (2004). Peace Time: Cease-fire Agreements and the Durability of Peace. Princeton University Press.
  • Williams, R., Gustafson, D., Gent, S., & Crescenzi, M. (2021). "A latent variable approach to measuring and explaining peace agreement strength." Political Science Research and Methods, 9(1), 89–105.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]