Pređi na sadržaj

Прерани погреб

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prerani pogreb
Ilustracija iz 1919.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Premature Burial
AutorEdgar Alan Po
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datum1844.

„Prerani pogreb” (engl. The Premature Burial) je pripovetka američkog pisca Edgara Alana Poa, prvi put objavljena 1844. u listu The Philadelphia Dollar Newspaper. Priča prati čoveka zabrinutog da će biti živ sahranjen. Ovaj strah je bio uobičajen u ovom periodu i Po je iskoristio javni interes da bi skrenuo pažnju na priču.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Neimenovani pripovedač opisuje svoju borbu sa stvarima kao što su „napadi jedinstvenog poremećaja koji su lekari pristali da nazovu katalepsijom”, stanjem zbog kojeg nasumično pada u smrtni trans. To ga dovodi do straha da će biti živ sahranjen. Svoj strah ističe pominjanjem nekoliko ljudi koji su bili živi zakopani. U prvom slučaju, tragična nesreća je otkrivena mnogo kasnije, kada je kripta žrtve ponovo otvorena. U drugima, žrtve su oživele i uspele da skrenu pažnju na sebe na vreme da budu oslobođene iz svojih užasnih zatvora.

Pripovedač pominje ove primere kako bi pružio kontekst za svoju fobiju. Kako objašnjava, njegovo stanje ga je učinilo sklonim da padne u stanje transa i nesvesti, a ova bolest je vremenom postajala sve gora. Postao je opsednut idejom da će pasti u takvo stanje dok nije od kuće, i da će ga greškom proglasiti mrtvim. On zahteva od svojih prijatelja da mu obećaju da ga neće prerano sahraniti, odbija da napusti svoj dom i gradi složenu grobnicu sa opremom koja bi mu omogućila da zatraži pomoć u slučaju da se probudi nakon „smrti”.

Priča kulminira kada se pripovedač probudi u mrklom mraku u skučenom prostoru. Pretpostavlja da je živ zakopan i sve njegove mere predostrožnosti su bile bezuspešne. On poviče i odmah utihne; brzo shvata da se nalazi na ležaju malog broda, a ne u grobu. Događaj ga šokira zbog njegove opsesije smrću, a ubrzo nakon toga, njegove epizode ​​katalepsije u potpunosti prestaju, što ga navodi na sumnju da su bile simptom njegove fobije, a ne uzrok.

Analiza

[uredi | uredi izvor]

Strah od prerane sahrane bio je duboko ukorenjen u zapadnoj kulturi u devetnaestom veku,[1] i Po je iskoristio fascinaciju javnosti njime.[2] Prijavljene su stotine slučajeva u kojima su lekari greškom proglasili ljude mrtvima. U ovom periodu kovčezi su povremeno bili opremljeni uređajima za hitne slučajeve kako bi „leš” mogao da pozove pomoć, ako se ispostavi da je još uvek živ.[1] Bila je to tako jaka fobija da su Viktorijanci čak osnovali Društvo za sprečavanje da ljudi budu živi zakopani.[3] Verovanje u vampire, animirane leševe koji ostaju u grobu danju i izlaze da plene žive noću, ponekad se pripisuje prevremenom sahranjivanju. Folklorista Pol Barber tvrdi da je učestalost sahranjivanja živih precenjena i da se normalni efekti raspadanja pogrešno smatraju znacima života.[4] Priča naglašava ovu fascinaciju tako što pripovedač navodi da istina može biti strašnija od fikcije, zatim recituje stvarne slučajeve kako bi ubedio čitaoca da poveruje u glavnu priču.[5]

Pripovedač u „Preranom pogrebu” živi šupljim životom. Izbegao je stvarnost kroz svoju katalepsiju, ali i kroz svoje fantazije, vizije i opsesiju smrću. On se, međutim, reformiše — ali tek nakon što se spozna svoj najveći strah.[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Meyers, Jeffrey (2000). Edgar Allan Poe: His Life and Legacy. Cooper Square Press. str. 156. ISBN 978-0-8154-1038-6. 
  2. ^ Kennedy, J. Gerald. Poe, Death, and the Life of Writing. Yale University Press, 1987: 58–59.
  3. ^ Premature burial in the 19th century
  4. ^ Barber, Paul. Vampires, Burial and Death: Folklore and Reality. Yale University Press, 1988.
  5. ^ Quinn, Arthur Hobson (25. 11. 1997). Edgar Allan Poe: A Critical Biography. Baltimore: JHU Press. str. 418. ISBN 0-8018-5730-9. 
  6. ^ Selley, April. "Poe and the Will" as collected in Poe and His Times: The Artist and His Milieu, edited by Benjamin Franklin Fisher IV. Baltimore: The Edgar Allan Poe Society, Inc., 1990: 96. Fisher, Benjamin Franklin (1990). Poe and His Times: The Artist and His Milieu. Edgar Allan Poe Society. str. 96. ISBN 0-9616449-2-3. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]