Provera pola u sportu (poznata i kao rodnaverifikacija, ili slobodno određivanje pola ili test polova) je pitanje provere podobnostisportiste da se takmiči u sportskom događaju koji je ograničen na samo jedan pol. Pitanje se pojavilo više puta na Olimpijskim igrama i drugim sportskim takmičenjima gde se tvrdilo da su muški sportisti pokušavali da se takmiče kao žene, ili da žena ima interseksualno stanje koje daje navodnu nepravednu prednost.
Prvi obavezni test za pol koji je izdala Međunarodna asocijacija atletske federacije za sportistkinje je bio u julu 1950. godine u pre Evropskog prvenstva u Belgiji. Svi sportisti su testirani u svojim zemljama.[1] Testiranje pola na utakmicama počelo je na Evropskom prvenstvu u atletici 1966. godine kao odgovor na sumnju da su neke od najboljih sportistkinja iz Sovjetskog Saveza i Istočne Evrope zapravo muškarci. Na Olimpijadi je testiranje uvedeno 1968.[2][3][4] U nekim slučajevima, politike su dovele do toga da su sportisti prisiljeni da prođu nepotrebne operacije, kao što je sakaćenje ženskih genitalija i sterilizacija.[4] Ne samo da su izveštaji pokazali da su testovima fizički pogođene sportistkinje, već su takođe pokazali da takvi testovi mogu prouzrokovati psihološku štetu ženama. Testovi za verifikaciju pola mogu da stvore krizu seksualnog identiteta, ponižavajuće reakcije, socijalnu izolaciju, depresiju i samoubistvo.
U početku, verifikacija pola je bila u obliku fizičkih pregleda. Kasnije se razvilo u testiranje hromozoma, a kasnije u testiranje testosterona. Provera XX ili XY hromozoma nije uvek jednostavna da bi se utvrdilo da li je sportista nedvosmisleno žena ili muškarac. Fetusi počinju da se razvijaju kao nediferencirani, a SRY gen, koji se najčešće - ali ne uvek - nalazi na Y hromozomu, uključuje različite hormone koji razlikuju bebu kao muškarca. Ponekad, ljudi sa dva X hromozoma mogu da se razviju hormonalno ili fenotipski kao muškarci, a ljudi sa XY mogu se razviti hormonalno ili fenotipski kao ženke.[5]
Predsednik Olimpijskog komiteta Sjedinjenih DržavaEjveri Brandidž zatražio je, tokom ili nedugo nakon letnjih olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine, da se uspostavi sistem za ispitivanje sportista. Prema članku časopisa Tajm o hermafroditima, Brandidž je osećao potrebu da razjasni „seksualne nejasnoće” nakon što je posmatrao nastup čehoslovačkog trkača i skakača Zdenjeka Koubeka i engleskog bacača koplja Marije Edit Luis Veston. Oba pojedinca su kasnije imala operaciju promene pola i legalno su promenili svoja imena, u Zdena Koubek i Mark Veston.[6] Testovi za verifikaciju pola započeli su 1950. godine na inicijativu Međunarodnog udruženja atletske federacije, koristeći fizičke preglede. Holandska atletičarka Fukje Dilema dobila je doživotnu zabranu u julu 1950. godine. Međunarodni olimpijski komitet je 1968. godine započeo sa istom praksom.[7] U početku, sportistkinje su bile zamoljene da se predstave pred grupom lekara. Tokom vremena, ovi testovi su bili obavezni za sportistkinje, zbog straha da će muški sportisti predstavljati sportistkinje i imati nepravednu prednost nad svojim konkurentima.[8]
Testiranje hromozoma uvedeno je od strane Međunarodnog olimpijskog komiteta tokom letnjih olimpijskih igara 1968. Ovo testiranje se odnosilo za Y hromozom, i dizajnirano je da identifikuje muškarce koji su potencijalno prikriveni kao žene. Ovaj metod testiranja je kasnije ukinut, jer se pokazalo da je nejasan u identifikovanju muškosti.[9] U avgustu 2009. južnoafrički atletičar Kaster Semenja bio je podvrgnut obaveznom testiranju za verifikaciju pola. Nakon slučaja Semenja, testiranje na testosteron je uvedeno kako bi se identifikovali slučajevi u kojima je nivo testosterona bio povišen iznad određenog nivoa, nazvan hiperandrogenizam, a nacionalni olimpijski komiteti su zaduženi od strane MOK-a da „aktivno istraže bilo kakvo uočeno odstupanje u polnim karakteristikama”.[9]
Verifikacija pola se ne sprovodi kod muškaraca sportista, onih koji se takmiče u muškoj kategoriji, a malo je podataka o njihovim hromozomima ili profilima hormona. Međutim, istraživanje obavljeno 693 sportista, koje je objavio Healy et al, objavljeno 2014. godine, otkrilo je značajne polne razlike u mnogim varijablama. Autori su ustanovili da je:
16,5% muškaraca imalo niske nivoe testosterona, dok je 13,7% žena imalo visoke nivoe hormona sa potpunim preklapanjem između polova.[10]
Koristeći ove podatke, Scientific American je procenio da je "skoro 2%" muških konkurenata imalo nivo testosterona u tipičnom ženskom rasponu.[11] Autori studije su takođe naveli da prosečne razlike u masi mišićne mase mogu da objasne razlike u performansama između polova.
Indijski sportista i plivač Pratima Gaonkar izvršio je samoubistvo nakon objavljivanja i javnih komentara o neuspelom testu za verifikaciju pola.[12][13][14]
Indijski trkač srednje udaljenosti Santi Sundarajan, koji je osvojio srebrnu medalju na 800 metara na Azijskim igrama 2006. u Dohi, Katar, nije prošao na testu za verifikaciju pola i oduzeta mu je medalja.[15]
Kaster SemenjaJužnoafrički trkač srednje udaljenosti Kaster Semenja osvojio je 800 metara na Svetskom prvenstvu u atletici 2009. u Berlinu. Nakon pobede na Svetskom prvenstvu 2009. godine, objavljeno je da je bila podvrgnuta ispitivanju polova. Potvrđeno je da je Semenia pristala na proces testiranja seksa koji je započeo u Južnoj Africi i da će se nastaviti u Njemačkoj. 6. jula 2010, IAAF je potvrdio da je Semenja dobila odobrenje da nastavi da se takmiči kao žena. Rezultati testiranja polova nikada nisu zvanično objavljeni iz razloga privatnosti.[16]
2012. godine, nakon što je ženski indijska atletičarka Pinki Pramanik optužena od strane cimerke za silovanje i kasnije optužena, prošla je proveru pola i proglašena je muškom osobom iako ona i drugi medicinski stručnjaci osporavaju te tvrdnje.[17]
Četiri neimenovane sportistkinje iz zemalja u razvoju podvrgnute su obliku sterilizacije i sakaćenju ženskih genitalija kao deo procesa koji im omogućava da se takmiče. Otkriveno je da sportistkinje imaju interseksualno svojstvo tokom testiranja testosterona; slučaj je prvi put objavljen 2013.[18]
Diti Čend je diskvalifikovana sa igara Komonvelta 2014. godine u poslednjem trenutku nakon što je Atletski savez Indije izjavio da je zbog hiperandrogenizma neprihvatljivo da se takmiči kao sportistkinja.[19] U februaru 2016. godine objavljeno je da MOK neće nametati maksimalni nivo testosterona za letnju Olimpijadu 2016. U junu 2016. Čend se kvalifikovala da se takmiči u trci na 100 metara na letnjim olimpijskim igrama.[20]