Pređi na sadržaj

Пругаста риба стрелац

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prugasta riba strelac
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Toxotidae
Rod: Toxotes
Vrsta:
T. jaculatrix
Binomno ime
Toxotes jaculatrix
(Pallas, 1767)
Sinonimi[2]
  • Sciaena jaculatrix Pallas, 1767

Prugasta riba strelac (Toxotes jaculatrix) je riba koja naseljava braktične vode iz reda je Grgečke, roda Toxotes porodice riba strelaca. Srebrne je boje, sa strane ima karakteristične, trouglaste oznake.[3] Najpoznatija je po svojoj sposobnosti da pljuvačkom onesposobi plen.[2][4] Veće ribe mogu pogoditi plen udaljen 2 do 3 metra (6 ili 9 stopa).[4] Do plena mogu doći u roku od 50 milisekundi.[5]

Ime se odnosi na strelca, zbog neobične metode koju koriste za hvatanje plena. Prugasta riba strelac živi u Indo-Pacifiku i Okeaniji, obično u mangrovim estuarima i rečnim ušćima. Tokom života se kreću između sveže, slane i braktične vode, ali ne da bi se razmnožavali. Zbog svoje srebrnaste boje, ponekad se čuvaju kao akvarijske ribe, mada je nega zahtevna i ne preporučuje se većina kućnih akvarijuma.[2]

Taksonomija i etimologija[uredi | uredi izvor]

Ilustracija Petera Blekera 1878. godine

Toxotes jaculatrix je prvobitno opisao Peter Simon Palas 1767. godine. Od tada je u upotrebi nekoliko sinonima (poput Labrus jaculatrix i Sciaena jaculatrix) i pravopisnih grešaka (Toxotes jaculator).[6][2]

Toxotes na grčkom jeziku znači luk ili strelac, posebno se odnose na astrološki znak Strelca.[7] Ime vrste jaculatrix povezano je sa rečju jaculate što na engleskim jeziku znači bacač ili točak. Imena se odnose na naviku prugaste ribe strelca da lovi plen gađajući ga „strelicama“ (mlazom) vode iz usta.[8]

Opis[uredi | uredi izvor]

Prugasta riba strelac ima četiri leđne bodlje, 11 do 13 leđna kraka, tri analne bodlje (od kojih je treća najduža)[3] i 15 do 17 analnih leđnih kraka.[2] Prve bodlje su uvek najkraće; kraci postaju kraći prema zadnjem kraju.[3] Postoji oko 23 razmere između prve leđne bodlje i zadnjih nozdrva.[3] Određeni delovi tela su tamnozelene boje. Leđa su joj maslinastozelena ili smeđa.[3] Leđna peraja su žućkasto-zelena i kraća su od analnih peraja,[3] koja su srebrne boje.[3]

Telo je duguljastog oblika i podignuto je na zadnjoj strani. Uglavnom je srebrno bele boje, iako su primećene različite boje, poput žute.[3] Na donjoj strani mogu biti prisutne četiri do šest širokih crnih traka.[4] Prva traka nalazi se ispred operkuluma, a druga se nalazi iza njega. Treća traka nalazi se ispod leđnog peraja, četvrta traka ispod mekog leđnog peraja, a peta (ako postoji) na mestu između analnog i repnog peraja.[3] Ova peraja postaju kraća kako stare ribe. Prugasta riba strelac može dostići maksimalnu dužinu od 30 centimetara; međutim, prosečna dužina je oko 20 centimetara (7,9 inča).[2]

Prugasta riba strelac ima velike oči, koje za razliku od mnogih drugih riba poseduju binokularni vid. Glava je nešto kraća od tela, sa izrazito naglašenom njuškom. Mladunci mogu biti žutozelene do braon boje na leđnoj strani i srebrnaste na trbušnoj strani. Bokovi su sivozelene boje. Neki jedinke prugaste ribe strelca imaju nepravilne žute mrlje između svojih traka.[9]

Mogućnost polnog dimorfizma nije istražena.[10]

Poređenje sa drugim ribama strelcima[uredi | uredi izvor]

Prugasta riba strelac i njegov „rođak” pegava ili obična riba strelac (Toxotes chatareus) ponekad se grupiraju i prodaju zajedno pod oznakom riba strelac.[11] Međutim, prugasta riba strelac ima četiri leđne bodlje, dok pegava riba strelac ima pet. Prugasta riba strelac obično ima četiri do pet traka u obliku klina, a pegava riba strelac ima šest ili sedam tačaka (pega) i kraće trake.[11] Prugasta riba strelac takođe se može mešati sa Toxotes microlepis. Teže ih je razlikovati, ali najupečatljivija je razlika u poslednja dva kraka.[11]

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Prugasta riba strelac su svaštojedi. Danju izlaze na površinu da se hrane plutajućom materijom. Njihova ishrana sadrži biljnu materiju i insekte.[2] Njihova prehrana, takođe, sadrži podvodni plen, uključujući rakove i male ribe.[12]

Lov[uredi | uredi izvor]

Lov insekta

Prugasta riba strelac ima usta prilagođena za pljuvanje mlaza vode na daljinu, u rasponu od 150 centimetara (59 inča).[4] Studija je pokazala da pogađaju plen sa tačnošću većom od 50%, uprkos prelamanju svetlosti.[13] Takođe, one su sugerisale da je prugasta riba strelac sposobna za trodimenzionalne zadatke.[13][14]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Način razmnožavanja nije dobro poznat. Veruje se da se prugasta riba strelac prvi put razmnožava kada naraste oko 10 centimetara. Postoje tvrdnje da odlaze na grebene slane vode, ali ti podaci nisu potvrđeni.[15] Izlažu od 20.000 do 150.000 jaja odjednom.[12] Retko se uzgajaju u zatočeništvu.[9]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Prugasta riba strelac nastanje Indo-Pacifik i vode izvan severne Australije, a ređe one na južnoj obali.[10] Može se naći od istočne Indije do Filipinskih ostrva, na jugu do Australije, kao i u vodama izvan Salomonovih Ostrva i Indonezijskog arhipelaga.[2] Primećena je na istoku Novih Hebrida (danas poznati kao Vanuatu).[16] Prugasta riba strelac se nalazi uglavnom u područjima slane vode.[2] Mangrove estuare su njegova osnovna staništa, mada se povremeno nalaze i u slatkovodnim rekama. Iako se tokom životnog ciklusa mogu kretati između slatke i slane vode, to ne čine tako da se razmnožavaju.[17]

Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Prugasta riba strelac je prilično uobičajena u Indo-Pacifiku i trenutno nisu ugroženi.[1] Oni imaju manji komercijalni značaj u ribarstvu i mogu se prodavati sveže na tržištima ili biti sakupljeni za trgovinu akvarijumima.[2]

Akvarijumi[uredi | uredi izvor]

Vrste iz roda Toxotes, uključujući Prugasta riba strelac, čuvaju se kao akvarijske ribe.[2] U akvarijumu, prugasta riba strelac može narasti do 25 centimetara (9,8 inča).[9] Mogu se držati u malim grupama od tri do pet;[15] ribe iste veličine se slažu, ali veće ribe mogu biti agresivne prema onima koje su manje,[10] i čak ih pokušavaju pojesti.[15] Oni mogu živeti od pet do osam godina u zatočeništvu, a povremeno i devet ili deset. Prugastoj ribi strelcu potrebna je topla voda, obično između 25 i 30 °C (77 do 86°F).[10] Akvarijum treba da bude veliki sa srednjim količinama rasta biljaka i dovoljno prostora za plivanje. Trebao bi biti dubok najmanje 20 do 30 centimetara (7,9 do 11,8 inča).[10]

Prugasta riba strelac obično se ne preporučuju za prosečne kućne akvarijume uprkos atraktivnom izgledu, jer je nega teško i zahteva posebne uslove.[15] S' obzirom da hvataju sami plen, ne hrane se pahuljicama, pa ih je teško hraniti.[10] Potrebna im je bogata voda. U divljini su u stanju da iskoče iz vode kako bi uhvatili plen na visokim granama, tako da mogu da iskoče i iz akvarijuma.[15] Njihovi akvarijumi treba da budu zapremine najmanje 45 do 55 američkih galona, mada je poželjna veća zapremina.[9] Zbog takvih poteškoća u nezi, vrsta još uvek nije dospela u zatočeništvo.[10]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Hoese, D. (2012). Toxotes jaculatrix. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012: e.T196451A2458352. doi:10.2305/IUCN.UK.2012.RLTS.T196451A2458352.enSlobodan pristup. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2010). Toxotes jaculatrix na FishBase-u. [verzija na datum: January 2010]
  3. ^ a b v g d đ e ž z Weber, Max Carl Wilhelm; Lieven Ferdinand de Beaufort (1936). The Fishes of the Indo-australian Archipelago VII. The Fishes of the Indo-australian Archipelago. Volume 7. Leiden: E. J. Brill Ltd. str. 200—201. 
  4. ^ a b v g McGrouther, Mark (15. 5. 2009). „Banded Archerfish, Toxotes jaculatrix (Pallas, 1767)”. Australian Museum. Pristupljeno 11. 2. 2011. 
  5. ^ Walker, Matt (2007). Fish That Fake Orgasms: And Other Zoological CuriositiesNeophodna slobodna registracija (illustrated izd.). Macmillan. str. 105. ISBN 978-0-312-37116-6. 
  6. ^ Toxotes jaculatrix. Integrated Taxonomic Information System. Pristupljeno 18. 2. 2010. 
  7. ^ Trzaskoma, Stephen; R. Scott Smith; Stephen Brunet (2004). Anthology of classical myth: primary sources in translation. Hackett Publishing. str. 106. ISBN 978-0-87220-721-9. 
  8. ^ Jordan, David Starr (1905). A guide to the study of fishes. 2. H. Holt and Company. str. 400. 
  9. ^ a b v g Butler, Rhett A. (1995). „Archerfish”. Mongabay.com. Pristupljeno 28. 2. 2010. 
  10. ^ a b v g d đ e Baensch, Hans A.; Rudiger Riehl; Hans A. Smith; Eberhard Schulze; Bob Behme (1997). Aquarium Atlas. 1 (6th izd.). Steven Simpson Books. str. 812. ISBN 1-890087-12-2. 
  11. ^ a b v Monks, Neale; Bruce Hansen. „Archerfish, family Toxotidae”. Brackish Water Aquarium FAQ. Arhivirano iz originala 25. 04. 2010. g. Pristupljeno 1. 3. 2010. 
  12. ^ a b „Archerfish”. Monterey Bay Aquarium. Arhivirano iz originala 29. 11. 2011. g. Pristupljeno 1. 3. 2010. 
  13. ^ a b Schuster, Stefan; Saskia Wo; Markus Griebsch; Ina Klostermeier (21. 2. 2006). „Animal Cognition: How Archer Fish Learn to Down Rapidly Moving Targets” (PDF). Current Biology. Elsevier Ltd. 16 (4): 378—383. ISSN 0960-9822. OCLC 45113007. PMID 16488871. doi:10.1016/j.cub.2005.12.037. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 6. 2010. g. Pristupljeno 19. 2. 2010. 
  14. ^ Rossel, Samuel; Julia Corlija & Stefan Schuster (2002). „Predicting three-dimensional target motion: how archer fish determine where to catch their dislodged prey”. The Journal of Experimental Biology. Cambridge: The Company of Biologists Limited. 205 (Pt 21): 3321—3326. ISSN 1477-9145. OCLC 1754580. PMID 12324541. Pristupljeno 19. 2. 2010. 
  15. ^ a b v g d „Banded Archerfish”. Microcosm Aquarium Explorer. Arhivirano iz originala 03. 12. 2008. g. Pristupljeno 19. 2. 2010. 
  16. ^ Scott, Thomas (1996). Concise encyclopedia biologyNeophodna slobodna registracija. Walter de Gruyter. ISBN 3-11-010661-2. 
  17. ^ Nagelkerken, Ivan (2009). Ecological Connectivity Among Tropical Coastal Ecosystems. Springer Science+Business Media. str. 333. ISBN 978-90-481-2405-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]