Pređi na sadržaj

Pupinov kalem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šema rada Pupinovih kalemova u PTT muzeju u Beogradu
Pupinov kalem (PTT muzej)

Pupinovi kalemovi predstavljaju jedno od najznačajnijih pronalazaka Mihajla Pupina, velikog pobornika naizmenične struje. Ovim pronalaskom je još 1900. godine Pupin uspeo da reši problem žičnog telegrafskog i telefonskog prenosa na velike daljine. Takav proces prenošenja naziva se pupinizacija, a svodi se na to da se kod telefonskih linija na određenoj udaljenosti postavljaju Pupinovi kalemovi.

Tehnički princip[uredi | uredi izvor]

Otpornost niskofrekventnih vodova, kao što su oni u telefonskim mrežama, može se smanjiti povećanjem induktivnosti. Pupinovi kalemovi vrše ovu kompenzaciju, koja se projektuje tako da uneta induktivnost odgovara akumuliranoj kapacitivnosti voda (XL = XC). Kalemovi se postavljaju na svakih 1000-1700 m voda, sa induktivnošću od 80/50 mH.

Sa stanovišta informatičke teorije, pupinizacija omogućava prenos signala bez izobličenja, t. j. ispunjava Hevisajdov uslov.

Ovaj princip se uglavnom koristi samo kod uparenih dalekovoda, ali u SAD se primenjuje i u lokalnim mrežama jer poboljšava frekventne osobine mreže. Pupinovi kalemovi se još koriste u mobilnim radio antenama (kao protivteža kapacitivnosti antene) i u visokonaponskim dalekovodima.