Pređi na sadržaj

Putarina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetska mapa putarine za autoputeve
Taster u boji:
  Nema putarine za autoput
  Posebne putarine
  Zahtev za vinjetu
  Putarina
  Zahtevi za vinjetu i (bez vinjeta) posebne putarine
  Nije precizirano

Putarina je naknada koja se naplaćuje za korišćenje puta ili plovnog puta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Putarina je obično morala da se plaća na strateškim lokacijama kao što su mostovi (ponekad se nazivaju putarina) ili kapije. U Evropi se putarina vraća u praksu germanskih plemena, koja su putnicima naplaćivala naknade ako su hteli da pređu planinske prolaze. Od tog vremena, putarina je postala uobičajena u srednjem veku, posebno u Svetom rimskom carstvu. Carstvo je imalo „sistem prolaza“ po kome bi se uspostavio određeni broj naplatnih stanica na ruti gde su se naplaćivale male putarine. Primeri su bili Oksenveg u Šlezvig-Holštajnu koji je imao naplatne stanice u Kenigzauu i Rendsburgu, Nojminsteru, Bramštetu i Ulcburgu,[1] kao i Gablerov put sa zamkom Karlsfrid kao naplatnom stanicom. Drugi oblik putarine bio je Linijengeld, koji se morao plaćati pri ulasku u grad Beč s početka 18. veka.

Poseban oblik putarine bio je Pflastercol, koji je morao da se plati da bi se finansiralo početno kaldrmisanje puta i njegovo naknadno održavanje.

Elektronska zbirka[uredi | uredi izvor]

Elektronska naplata putarine je bežični sistem za automatsko prikupljanje naknade za korišćenje ili putarine koja se naplaćuje vozilima koja koriste puteve sa naplatom putarine, HOV trake, mostove sa naplatom putarine i tunele sa naplatom putarine. To je brža alternativa a to je zamena naplatnih kućica, gde vozila moraju da staju, a vozač ručno plaća putarinu gotovinom ili karticom. U većini sistema, vozila koja koriste sistem opremljena su automatizovanim radio transponder uređajem. Kada vozilo prođe pored uređaja za čitanje putarine, radio signal sa čitača pokreće transponder, koji šalje nazad identifikacioni broj koji registruje korišćenje puta, a sistem elektronskog plaćanja korisniku naplaćuje putarinu. Velika prednost je što vozač ne mora da stane, što smanjuje zastoje u saobraćaju. Elektronska naplata putarine je jeftinija od naplatne kućice sa osobljem, smanjujući troškove transakcija za vladine ili privatne vlasnike puteva. Lakoća variranja iznosa putarine olakšava primenu cena zagušenja na putevima, uključujući trake sa velikom popunjenošću, trake za naplatu putarine koje zaobilaze gužve i naknade za zagušenje u celom gradu. Sistem plaćanja obično zahteva od korisnika da se prijave unapred i učitaju novac na račun sa opadajućim stanjem, koji se tereti svaki put kada prođu naplatnu tačku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Klaus-Joachim Lorenzen-Schmidt, Ortwin Pelc (ed.): Das neue Schleswig-Holstein Lexikon. Wachholtz, Neumünster, 2006, Lemma Zoll.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Mediji vezani za članak Putarina na Vikimedijinoj ostavi