Puto
Puto (ital. putto dijete) ili puti (ital. putti djeca), lik malog, nagog ili lako obučenog dječaka u slikarstvu, vajarstvu i kao umjetnički ukras na građevinama, česmama i sl.[1][2] Kupidon predstavljen kroz lik puta naziva se amorino (ital. amorino).
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Oblik putti je množina italijanske reči putto. Italijanska riječ putto potiče od latinske riječi putus, što znači dijete. U današnjem italijanskom jeziku putto označava bebu krilatih anđela ili, ređe, tek prohodalog dječaka.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Puti potiču od antičkih likovnih prikaza Erosa, Amora i genija (zidna slike u Pompeji). Klasični motivi puta pronađeni su na sarkofazima iz 2. veka u prikazima plesa, bahanalskih obreda i sporta. U hrišćanskoj ikonografiji predstavlja anđela. Sporadično se javlja u XIV vijeku, a češće u doba renesanse. U doba baroka i rokokoa pojavljuje se kao redovan dekorativni rekvizit u mitološkim i sakralnim kompozicijama.[2]