Pređi na sadržaj

Pljačka Soluna (1185)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pad soluna
Deo Vizantijsko-normanskih ratova
Vreme9-24. avgust 1185.
Mesto
Solun, Vizantijsko carstvo
Ishod Normanska pobeda; Pustošenje Soluna
Sukobljene strane
Vizantija Kraljevstvo Sicilija
Komandanti i vođe
David Komnin
Teodor Komnin
Jovan Maurozom
Grof Balduin
Grof Ričard od Akera
Grof Tankred of Lecce
Jačina
80.000 ljudi
200 brodova
Žrtve i gubici
7.000 vojnika i civila 3.000 vojnika

Pljačkanje Soluna iz 1185. od strane Normana iz Kraljevstva Sicilije je bilo jenda od najgorih katastrofa koja je zadesila Vizantijsko carstvo u 12. veku. Upravnik grada, David Komnin, je zanemario organizovanje neophodnih priprema za predstojeću opsadu, čak je i zabranio sporadična ometanja (čarke) od strane branilaca koja je trebalo da ometaju noramansko podizanje opsade nad gradom. Vizantijske pomoćne vojne snage nisu uspele da usklade svoje delovanje i napore, i samo su dve vojne grupacije, pod komandom , Teodora Komnina i Jovana Maurozomesa, zaista pritekle gradu u pomoć . U događaju koji je usledio, Normani su radovima ispod istočnog zida potkopali zid, i otvorili prolaz kroz koji su ušli u grad. Osavajanje grada izrodilo se u u čudovišni masakr gradskog stanovništva, koje je prema nekim minimalnim procenama odnelo bar 7 000 žrtava. Opsada je podrobnije opisana u hronikama gradskog arhi-episkopa Evstatija Solunskog, koji je boravio u gradu za vreme i nakon opsade. Normani su pod okupaciom Solun držali do sredine Novembra, kada su zbog svog poraza u bici kod Demetriča bili prinuđeni da se povuku iz grada. Dolazeći na osnovu izgovora, čiji je osov činio masakar nad Latianima u Konstantinopolju 1182. god od strane pretendenta na presto Andronika Komnina, Normani su počinivši masakr nad Solunjanima samo proširili rascep između Latina i Parvoslavnih hrišćana na istoku. Prema svedočnjima iz hronika normanski okupatori su pljačkali crkve, krali relikvije i počinili neka od najvećih svetogrđa, kao na primer to što su svoje čizme mazali opljačkanim svetim mirom koje je poticalo od moštiju nekih od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja. Ovo je takođe bio i jedan od uzroka za uklanjanje i pogubljenje tada nepopularnog Andronika I Komnina inače veoma omrznutog od strane Latina i uzdizanja na presto Isaka II Anđela.

Literatura[uredi | uredi izvor]