Pređi na sadržaj

Radovan Papić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
radovan papić
Lični podaci
Datum rođenja(1910-07-30)30. jul 1910.
Mesto rođenjaBileća, Austrougarska
Datum smrti29. januar 1983.(1983-01-29) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Porodica
SupružnikMilena Papić
DecaŽarana Papić
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činpukovnik u rezervi

Odlikovanja
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden rada sa crvenom zastavom Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Radovan Papić (Bileća, 30. jul 1910Beograd, 29. januar 1983) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SR Bosne i Hercegovine.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 30. jula 1910. u Bileći. Učiteljsku školu je završio u Mostaru, nakon čega je radio kao učitelj u Hercegovini. Potom je u Beogradu završio Višu pedagošku školu. Tokom školovanja u Beogradu, priključio se revolucionarnom studentskom pokretu i 1940. postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1][2]

Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. bio je jedan od organizatora ustanka u bilećkom srezu i istočnoj Hercegovini. Kao član Sreskog komiteta KPJ za Bileću aktivno je politički delovao među narodom ovog kraja. Potom je obavljao razne odgovorne dužnosti u jedinicama NOV i POJ. Bio je politički komesar čete i politički komesar bataljona u Desetoj hercegovačkoj udarnoj brigadi, potom rukovodilac Politodela Prve proleterske udarne brigade i Četvrte krajiške udarne brigade. Kraj rata dočekao je na dužnosti rukovodioca Politodela Pete krajiške divizije.[1][2]

Nakon oslobođenja Jugoslavije, bio je član i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, gde je radio na stvaranju i igradnji organa narodne vlasti. Od aprila 1946. učestvovao je kao partijski rukovodilac omladinskih radnih brigada na prvim saveznim omladinskim radnim akcijama na izgradnji pruge Brčko—Banovići, i potom naredne 1947. na izgradnji pruge Šamac—Sarajevo. Potom se bavio političkim radom u organima Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Bio je ministar u Vladi NR Bosne i Hercegovine, sekretar Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća Narodne skupštine BiH i sekretar Narodne Skupštine NR BiH.[1][2]

Biran je za narodnog poslanika Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine u više saziva, a od novembra 1945. biran je za poslanika Narodne skupštine FNR Jugoslavije, nakon čega je u narednih pet saziva bio poslanik Savezne skupštine. U saveznom parlamentu obavljao je dužnosti sekretara Odbora za socijalnu pomoć Saveznog veća, predsednika Odbora za društveni nadzor Savezne skupštine i predsednika Administrativne komisije Savezne skupštine. Za člana Saveta federacije biran je 1971, 1974. i 1979. godine.[1][2]

Biran je za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine i za člana njegovog Izvršnog komiteta. Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije biran je na Šestom, 1952. i Sedmom kongresu, 1958. godine.[2]

Umro je 29. januara 1983. u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[3][4]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Oreden rada prvog reda, Orden zasluga za narod drugog reda, Orden za hrabrost i dr.[1] Dobitnik je Nagrade ZAVNOBIH-a.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d Ko je ko 1957, str. 518.
  2. ^ a b v g d Ko je ko 1970, str. 758.
  3. ^ „Umro Radovan Papić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 31. 1. 1983. str. 5. 
  4. ^ „Sahranjen Radovan Papić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 2. 2. 1983. str. 12. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957.  COBISS.SR 4864263
  • Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970.  COBISS.SR 4897031