Pređi na sadržaj

Radojko Nikolić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radojko Nikolić
Radojko Nikolić
Lični podaci
Datum rođenja(1933-10-14)14. oktobar 1933.
Mesto rođenjaZeoke, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti19. decembar 2004.(2004-12-19) (71 god.)
Mesto smrtiČačak, SCG

Radojko Nikolić (Zeoke, 14.oktobar 1933Čačak, 19. decembar 2004) bio je književnik, profesor i pedagog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Radojko Nikolić je rođen u selu Zeoke 14. oktobra 1933. godine u uglednoj zemljoradničkoj porodici. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a Gimnaziju u Čačku 1953. godine. Nakon završenih studija jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu, započeo je svoj radni vek u Osnovnoj školi „Čedomir Vasović“ u Grabu. U toj dragačevskoj školi proveo je samo jednu godinu, a onda je prešao u Osnovnu školu „Tanasko Rajić“ u Ljubiću, gde je radio narednih devetnaest godina. Posle završetka studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. godine, zaposlio se kao prosvetni savetnik za Moravički okrug u Međuopštinskom zavodu za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja u Čačku. Od 1993. do 1997. godine bio je direktor Gradske biblioteke u Čačku. Preminuo je 19. decembra 2004. posle kraće bolesti.[1]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Preovladavajuće tematsko obeležje u književnom opusu Radojka Nikolića može se uočiti u knjigama Kamena knjiga predaka (1979), Seljakova duša na kamenu (1991), Kamenopisci narodnog obraza (1998), a značajna je i knjiga o čuvenom kamenorescu Radosav Čikiriz (1989). Kako i sam kaže 25 godina je proveo proučavajući nadgrobne natpise i likovne motive na grobljima zapadne Srbije. U početku ga je vodila istraživačka radoznalost, a onda je to preraslo u dugoročnu strast. Na tom putu ga je pratila i podržavala supruga Bosa. Zanimljiva je i Nikolićeva knjiga Umiranja životu jednaka (1988), koja je takođe zasnovana na zapisima o smrti, ali ne na spomenicima već u matičnim knjigama. Ti zapisi iz knjige umrlih su dostupni od 1864. godine , a zanimljivo je da su u tim zabeleškama evidentirani podaci vezani za lični život pojedinaca, kao i sam uzrok smrti. Takvi podaci svedoče o duhu vremena i samom narodu. Roman Uspenje na Ovčar jasno poručuje da čovekova sreća leži u radu i da samo ispunjeno vreme može popuniti ličnu prazninu. Kao rezultat sveukupnog istraživanja, Nikolić je došao do zanimljivih podataka o migracijama stanovništva u Čačku i okolini. Neka od tih zapažanja su našla mesto u knjizi Koreni i vreže (2002). Lični osvrt na svet, događaje i ljude, sa porukama univerzalnog karaktera zapisane su u Prolaznim prilikama (2006).

Periodika[uredi | uredi izvor]

Veliki broj članaka i radova objavio je u periodici. Pisao je za Politiku, Politiku ekspres, Čačanski glas, Zborniku radova Narodnog muzeja u Čačku, Gradcu, Raskovniku, Književnim novinama, Takovskim novinama i Dragačevskom trubaču. Takođe, stručne radove je objavljivao u časopisima Nastava i vaspitanje i Glas biblioteke.[1]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Bio je član Udruženja književnika Srbije i dobitnik je Vukove nagrade.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Plavi dozivi Radojka Nikolića : bio-bibliografija / Marija Orbović. - 1. izd. - Čačak : Gradska biblioteka "Vladislav Petković Dis", 2007 (Čačak : Grafika Jureš). - 150 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Edicija Zavičajna bibliografija ; 13)COBISS.SR 145207052
  2. ^ Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije / Radojko Nikolić ; [crteži Nikola Kovačević ; fotografije Radojko Nikolić]. - 1. izd. - Čačak : Litopapir, 1998 (Čačak : Litopapir). - 349 str., [40] str. s tablama : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Posebna izdanja / Litopapir)COBISS.SR 138139911