Pređi na sadržaj

Razgovor:Đorđe Jovanović/Arhiva 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiva 1 Arhiva 2

Prvi podnaslov

Informacije koje se nalaze u glavnom tekstu su uglavnom preuzete iz knjige "Portret u umetničkoj zbirci Srpske akademije nauka u umetnosti", koja je ustvari katalog koji je pratio istoimenu izložbu u Galeriji SANU u Beogradu 2003. E sad, postoje neka neslaganja što se tiče informacija sa biografijom u "Enciklopediji Jugoslavije" iz 1960. i koja ja nisam mogao da razrešim (kome verovati?) pa zato donosim ovde u celini unos iz pomenute enciklopedije, u nadi da će neko moći da ga proveri i da se u kombinaciji dobije kvalitetan, objektivan (i bolji od oba :) članak. --Đorđe Stakić (r) 14:54, 26. januar 2006. (CET)[odgovori]

Biografija iz Enciklopedije Jugoslavije, 1960.

ĐORĐE JOVANOVIĆ, vajar (Novi Sad, 21. I 1861 - Beograd, 23. III 1953). Završio beograd-
sku realku, u kojoj mu je profesor crtanja bio slikar Steva Todorović. Posle 4 semestra na ar-
hitektonskom odseku Velike škole, dobio stipendiju i otišao u Beč, na Akademiju, gde je dve
godine bio u klasi Hellmera; nastavio školovanje na minhenskoj Akademiji kod Wiedema-
nna, zatim u Parizu kod Chapua i Injalberta. U zemlju se vratio 1903. i dobio mesto nastav-
nika crtanja. God. 1905-25. profesor, a potom direktor Umetničke škole u Beogradu. Iza-
bran 1920. za člana Srpske akademije. Samostalne izložbe imao je u Beogradu (1891, 1901 i
1933) i Novom Sadu (1895).
Jovanović pripada prvoj generaciji srpskih vajara čije delovanje ima pionirski karak-
ter. Njegova skulptura nije imala u nas nikakvih tradicija; gotovo sva njena problematika
upravljena je opravdavanju tehničkih veština. U tom pravcu Jovanović postiže znatne rezul-
tate: konstrukciju postavlja sigurno, u anatomiji je tačan, a u modelarstvu precizan.
Iako je u Srbiju došao neposredno iz Pariza, on ne donosi i shvatanje moderne skulptu-
re Rodinova kruga, već se vezuje za umetnost svojih minhenskih i pariskih učitelja. Stil aka-
demskog realizma pokazuju već prva njegova dela posvećena nacionalnom žanru i folklor-
nim motivima: Prelja (rađena na Akademiji u Minhenu) i Guslar (sa kojim je dobio 1889.
bronzanu medalju u Salonu povodom Svetske izložbe). Jovanović se i u svom daljem radu
trudi da, naročito u monumentalnoj skulpturi, oformi svoj nacionalni zanos (Kosovski spo-
menik sa kojim je dobio nagradu u Kruševcu, a 1900. zlatnu medalju na Svetskoj izložbi u
Parizu). Punu pažnju posvetio je i ostalim vajarskim tehnikama; prvi je počeo da radi me-
dalje i plakete, napravio je veliki broj bista i sa uspehom nekoliko skulptura manjeg forma-
ta: Crnogorac na straži, Miris ruža i dr. Njegovo delovanje ostaje vrlo značajno za srpsku
skulpturu jer je on, sa Ubavkićem i Roksandićem, u pravom smislu reči njen osnivač.
(Lazar Trifunović, Enciklopedija Jugoslavije, Knj. 4, Zagreb 1960, str. 536)

Nagrada pomenutog imena nosi ime po književniku, književnom kritičaru i revolucionaru Đorđu Jovanoviću (1909-1943) po kome se i zove biblioteka Đorđe Jovanović u Beogradu. Ovu ispravku mi je danas dostavio Mirko Marković iz pomenute biblioteke. --Đorđe Stakić (r) 23:42, 21. oktobar 2010. (CEST)[odgovori]