Pređi na sadržaj

Razgovor:Obojene revolucije/Arhiva 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiva 1 Arhiva 2

Kritika naše demokratije

Jedna od malobrojnih mana demokratizacije kod nas je apsolutizam privatizacije. Naime ja se zalažem da se privatizuju firme poput mobilnih i interet operatera i provajdera, ali da telekomi ostanu u vlasništvu države. Kao sve republike nastale raspadom Jugoslavije su suviše male da bi imale nekoliko privatnih Telekoma. Taj sistem funkcioniše u SAD, Njemačkoj Francuskoj i Britaniji, a sigurno nikad neće biti uspješa u Slovačkoj Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni, Moldaviji, Rumuniji, Gruziji... U Crnoj Gori se prodaju čak i rudnici i Elektro-privreda. --Milan Tešović 18:18, 15. mart 2006. (CET)[odgovori]

Zadaviću te

Ko god da je - zadaviću te bez osjećaja krivice samo li napišeš još jednom Zapad (SAD+EU). --Milan Tešović 21:17, 19. mart 2006. (CET)[odgovori]

Ja sam,što?
Ja to nazivam Zapad,ali mislim da je malo glupo u tekstu koji pretenduje da bude enciklopedijski koristiti samo termin Zapad,zato sam i dodao (SAD+EU),kao pojašnjenje.
(Zadavi me slobodno,al` prvo mora da me stigneš.)--Crni Bombarder!!! (†) 02:49, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]

Onda malo sa malo bez zagrade, pa onda malo izraz zapadne sile, pa možda negdje NATO, pa možda malo SAD i zapadna Evropa... --Milan Tešović 13:52, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]

Stićiću te, stićiću te... Milan Tešović 13:52, 20. mart 2006. (CET)Milan Tešović 13:50, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]

Ime

Mislim da ime članka nije odgovarajuće, a mislim i da je članak delimično POV. Demokratija je preširok pojam i pravi naziv za ovo bi mogao biti nešto u smislu Prozapadne revolucije... ili Liberalno-kapitalističke revolucije... i sl. Naravno, treba pomenuti da se svi ovi događaji uglavnom nazivaju demokratskim revolucijama. --Miloš Rančić (razgovor) 14:02, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]

Ja se ne slažem. Mislim da je demokratske revolucije odgovarajući naziv. --Milan Tešović 23:49, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]
Pa rijetko liberali preuzmu vlast. Znači post-komunistički polu-diktatorski režimi padaju, a demokratske stranke preuzimaju vlast i onda stvore političku krizu (sr vlada DOS 200-200?3) a onda na polako dolazi stabilniji period i jačanje reformi... Rezultat su države koje iče na Sloveniju, Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, uskoro i Bugarsku, Rumuniju, Srbiju (i Crnu Goru?), Hrvatsku, BiH, Makedoniju, ali nismo mi još stigli... putujemo... --Milan Tešović 23:49, 20. mart 2006. (CET)[odgovori]

Raspisan tender za malo bolje ime

Prijave se primaju svkog dana od 0-24 -- Bojan  Razgovor  14:06, 1. jul 2007. (CEST)[odgovori]

Demokratske ne može sigurno. Pošto mi trenutno ne možemo da utvrdimo koja je vlast demokratska a koja ne treba promeniti naziv u nešto tipa Prozapadne revolucije kako je miloš rekao ili naći drugo rešenje. U svakom slučaju Demokratske nikako nije dobro, jer ako neka stranka ima u svom nazivu demokratska ne znači da je stvarno demokratska (npr. da je milošević sebe nazvao demokratsko-socijalistička partija to ga ne bi učinilo demokratom) --Jovan Vuković (r) 15:01, 1. jul 2007. (CEST)[odgovori]
Za početak, mislim da se ova događanja odlikuju antisocijalističkim idejama više nego nekim jasnim novim idejama. Pogotovo da su te nove ideje usaglašene i jedinstvene. Svi su želeli da se otisnu od starog i krenu ka nečem novom, boljem, ali je svako imao neku svoju ideju šta je to novo. Da li je to demokratija zapadnog stila, novi, bolji život ili liberalni kapitalizam. Jedino što je sigurno je da su ova događanja uslovno revolucija, a bezuslovno raskid i prekid sa komunističkim nasleđem. E sad, to što ih niko ne zove "antikomunistički talas diljem istočne Evrope" je objektivna činjenica. Umesto toga imamo nazive "plišana revolucija", "ružičasta revolucija" ... tako da mi izgleda realno da ćemo imati nekoliko preusmerenja... pa šta preživi... -- JustUser  JustTalk 15:43, 1. jul 2007. (CEST)[odgovori]

Mislim da ime nije problem, jer je termin „obojene revolucije“ zaživeo u svetu. Meni više smeta što članku nedostaje kritički osvrt na ad hok grupe koje izvode ove „revolucije“, tehnike kojima se one služe, kao i snažne socijalne i ekonomske poremećaje koje ostavljaju za sobom. Na Vikipediji na engleskom se obojenim pokretima prebacuje što se radi postizanja političkog cilja služe isključivo emocijama naroda i što iza tih operacija ne stoje nikakve dublje političke analize ni ekonomski programi. Dalje, u članku se navodi da se ova metoda promene vlasti koriti samo protiv komunističkih režima i diktatora, što nije tačno. Korišćena je i protiv drugih „nepodobnih“ režima, u zemljama u kojima nikada nije bilo komunizma, kao što su Liban, Venecuela i Iran.

Slatibarfast (razgovor) 00:16, 28. novembar 2013. (CET)[odgovori]

E, da. Zaboravio sam još nešto izuzetno bitno. U članku se kaže sledeće: „U takvoj zemlji postoje i opozicione snage, ali su one uvek razjedinjene i sa vrlo slabim uticajem (podrškom na izborima) u zemlji.“ Ako određena stranka na poštenim izborima ima veliku podršku biračkog tela, to znači da je biračko telo zadovoljno njenom politikom i svaki pokušaj manipulacija protiv države koju vodi ta vlada bi predstavljao čin specijalnog rata. Ovako kako piše u članku, neupućena osoba bi mogla da zaključi da se Amerima i EU se ne sviđaju komunisti, pa ih zato ruše sa vlasti. Ono što ne piše, a trebalo bi, je to da su režimi koji su bili mete obojenih revolucija ometali poštene izbore, gušili opozicione stranke, medije, sindikalne organizacije, zastrašivali i ubijali političke protivnike i tako dalje.
Osim toga, iz nastavka u kome se objašnjava mehanizam delovanja obojene revolucije se može steći utisak da nije bitno da li je vlast pokrala izbore ili je legitimno pobedila na njima, jer će ona svakako biti srušena. „Rezultati izbora(predsedničkih ili parlamentarnih) koje objavljuje državna komisija pokazuju još jednu pobedu komunističkog režima ili neophodnost drugog izbornog kruga. Ovakve rezultate lažnim proglašava demokratski blok objavljujući svoje(prema kojima su oni pobedili) i poziva narod da mirnim protestima iskaže svoje nezadovoljstvo izbornom krađom i zahteve za priznavanjem izborne volje građana. Izbornu krađu potvrđuju i posmatrači koji su nezavisni od države tzv. nezavisni posmatrači koji dolaze iz zemalja Zapada(SAD i EU) i država koje su na svojoj koži osetile demokratske revolucije.“
Slatibarfast (razgovor) 00:48, 28. novembar 2013. (CET)[odgovori]