Pređi na sadržaj

Razgovor:Srpska prezimena

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U članku čitmo: Državne vlasti Austrougarske su administrativnim putem zabranjivale postojanje prezime sa nastavkom –ić kod Srba, donošenjem posebnog normativnog akta. 1817. godine izdale naređenje, po kojem Srbi u Austriji nisu smeli da nose prezimena sa nastavkom -ić, što je na području Ugarske posebno strogo sprovođeno. Tako su prezimena koja su se završavala sa –ević i -ović ostala sa nastavkom –ev i –ov. Kod prezimena gde je deminutivni dodatak –ić bio direktno pridodat na prezimensku osnovu, nastavak –ić zamenjivan je sa –in.

Sam avtor priznaje u svom inače jako dobrom članku, da nisu sva srpska prezimena na –ić. [1]

U vezi sa tvrdnjom u članku pisac za ovu tvrdnju ne navodi nezavisan izvor. Trebalo bi citirati izvor, odnosno dokumenat ili dekret, koji to zabranjuje – iz nezavisnih izvora potvrditi ovu tvrdnju, za koju prvi puta čujem, makar sam više od pola veka živeo i radio u Srbiji odnosno u Jugoslaviji.

Druga stvar: ako kliknemo sa ovog članka na jezike, otvori se engleski, ali ne pod naslovom »Srpska prezimena«, kao što ima članak na srpskom, nego pod naslovom »Srpska imena – Serbian names«, što svakako nije isto i trebalo bi povezati na odgovarajuće linkove. — Stebunik (razgovor) 11:11, 14. septembar 2024. (CEST)[odgovori]

  1. ^ Trifun Pavlović. „Srpski tić preziva se naić”. Srpsko Nasledje. Pristupljeno 14. septembar 2024.