Ramon Berenger IV, grof Barselone
Ramon Berenger IV | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1113. |
Mesto rođenja | Rodez, Grofovija Rodez |
Datum smrti | 6. avgust 1162.48/49 god.) ( |
Mesto smrti | Borgo San Dalmaco, Sveto rimsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Petronila od Aragona |
Potomstvo | Dulse od Aragona, Alfonso II od Aragona, Ramon Berenguer III, Count of Provence, Sancho, Count of Provence, Peter of Barcelona, Berenguer of Barcelona |
Roditelji | Ramon Berenger III Douce I, Countess of Provence |
Dinastija | Barselone |
Grof Barselone | |
Period | 1131−1162 |
Prethodnik | Ramon Berenger III |
Naslednik | Alfonso II od Aragona |
Kralj Aragona | |
Period | 1150−1162 |
Prethodnik | Petronila od Aragona |
Naslednik | Petronila od Aragona |
Ramon-Berenger IV [1], poznat i pod imenom Ramon Berenger IV Svetac (kat. Ramon-Berenguer, [1]; 1113, Rodez - 6. avgust 1162, Borgo San Dalmaco) je bio grof Barselone, tj. knez Katalonije (1131—1162) iz dinastije Barselone.
Bio je sin prethodnog grofa Barselone Ramona Berengera III Velikog.
Postao je kralj Aragona ženidbom sa kraljicom ove zemlje i tako sjedinio dve istočne zemlje hrišćanske Španije [2].
Aragon je bio kontinentalna, a Katalonija primorska oblast. Aragon u užem smislu predstavljao je jedan od ekonomski najzaostalijih delova Španije, a Katalonija — jedan od najnaprednijih. Ti su se delovi znatno međusobno razlikovali po svom socijalnom sklopu. Primorska Katalonija je predstavljala tada jedan od ekonomski najnaprednijih delova Španije. Aragon je bio tipično feudalna oblast, gde je seljaštvo bilo potpuno zavisno od feudalnih posednika. Feudalci su imali pravo da ubiju i osakate seljake. Seljaci su bili bez ikakve sudske zaštite od njihove samovolje. U Aragonu i Kataloniji su seljaci morali da, pored uobičajenih kmetovskih obaveza, snose i niz drugih, rđavih običaja (malos usos). Senior bi zauzeo čitavo imanje seljaka, ako bi ovaj umro bez dece, i veliki deo nasledstva ako bi ostala za njim deca. Od seljaka su uzimane naročite globe za prekršaj bračne vernosti, u slučaju požara na posedu seniora itd. U rđave običaje spada i pravo prve noći, nasilno uzimanje dojkinja i niz drugih obaveza. Feudalci su se odlikovali znatnom samostalnošću i vršili su ogroman uticaj na političko uređenje države. Oni su međusobno sklapali saveze, mogli su da kralju objave rat, sami su birali i zbacivali kralja. Bili su oslobođeni svih dažbina. Ovde mi vidimo punu vlast feudalaca, među kojima su se razlikovali krupni — rikos ombres, srednji i sitni — hidalgo. Niže plemstvo bilo je potpuno zavisno od višeg. U samom Aragonu gradovi su bili ekonomski slabi i nisu imali političkog uticaja.
Katalonija je bila povezana sa sredozemnom trgovinom i održavala žive veze sa Italijom i Južnom Francuskom. Od primorskih gradova u Kataloniji prvo je mesto pripadalo Barseloni. Gradovi u Kataloniji bili su ne samo trgovački centri, u njima je cvetalo i zanatstvo. Tu se razvila metalurgija i proizvodnja kože, brodogradnja i sl. Pomorsko pravo, razrađeno u katalonskim gradovima, postalo je pravo velikog dela sredozemnih luka. U Kataloniji su gradovi imali veliki politički uticaj [3].
Umro je 6. avgusta 1162. godine u Borgu San Dalmacu. Na prestolu Barselone ga je nasledio sin Alfonso I od Barselone, a na prestolu Aragona supruga Petronila.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Berenguer Ramon I, Count of Barcelona | ||||||||||||||||
8. Ramon Berenguer I, Count of Barcelona | ||||||||||||||||
17. Sancha Sánchez of Castile | ||||||||||||||||
4. Ramon Berenguer II, Count of Barcelona | ||||||||||||||||
18. Bernard I, Count of La Marche | ||||||||||||||||
9. Almodis de La Marche | ||||||||||||||||
19. Amélie de Rasés | ||||||||||||||||
2. Ramon Berenger III | ||||||||||||||||
20. Tankred od Otvila | ||||||||||||||||
10. Robert Gviskar | ||||||||||||||||
21. Fressenda | ||||||||||||||||
5. Maud of Apulia | ||||||||||||||||
22. Guaimar IV, Prince of Salerno | ||||||||||||||||
11. Sikelgaita of Salerno | ||||||||||||||||
23. Gemma of Capua | ||||||||||||||||
1. Ramon Berenger IV, grof Barselone | ||||||||||||||||
24. Richard II, Viscount of Millau and Gévaudan | ||||||||||||||||
12. Berenguer II, Viscount of Rodés | ||||||||||||||||
25. Rixinde de Narbonne | ||||||||||||||||
6. Gilbert I, Count of Gévaudan | ||||||||||||||||
26. Girbert II, Viscount of Carlat | ||||||||||||||||
13. Adela, Viscountess of Carlat | ||||||||||||||||
27. Nobilia, Viscountess of Lodève | ||||||||||||||||
3. Douce I, Countess of Provence | ||||||||||||||||
28. Vilijam II od Provanse | ||||||||||||||||
14. Geoffrey I, Count of Provence | ||||||||||||||||
29. Gerberge of Burgundy | ||||||||||||||||
7. Gerberga, Countess of Provence | ||||||||||||||||
30. William II, Viscount of Marseille | ||||||||||||||||
15. Stephanie-Douce de Marseille | ||||||||||||||||
31. Stephanie | ||||||||||||||||
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Pejnter 1997, str. 225.
- ^ Pejnter 1997, str. 225-226.
- ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 311.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd.
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.