Pređi na sadržaj

Raspodeljena opšta memorija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Raspodeljena opšta memorija (engl. Distributed Shared Memory, DSM), u arhihekturi računara je oblik arhihekture memorije gde (fizički razdvojene) memorije mogu biti adresirane kao jedan (logički raspodeljene) adresni prostor. Ovde, termin raspodeljena ne znači da postoji jedna centralizovana memorija, ali raspodeljena u suštini znači da je adresni prostor raspodeljen (ista fizička adresa na dva procesora se odnosi na istu lokaciju u memoriji.[1] Raspodeljeni globalni adresni prostor (engl. Distributed Global Address Space, DGAS), je sličan termin za široku klasu softverske i hardverske implementacije, u kojoj svaki čvor klastera ima pristup deljenoj memoriji kao dodatak ne-deljene privatne memorije svakom čvoru.

Softverski DSM sistemi mogu se realizovati u operativnom sistemu (OS), ili kao biblioteka za programiranje i mogu da se posmatraju kao produžeci osnovne arhitekture virtuelne memorije . Kada je implementiran u OS-u, takav sistem je transparentan za programera, što znači koji je osnovna raspodeljena memorija potpuno sakrivena od korisnika. Nasuprot tome, Softverski DSM sistemi implementirani u biblioteci ili na nivou jezika nisu transparentni i programeri obično moraju da drugačije programiraju. Međutim, ovi sistemi nude više prenosnih pristupa implementaciji DSM sistema.

Softverski DSM sistemi takođe imaju fleksibilnost da organizuju zajedničku memoriju regiona na različite načine. Strana zasnovana na pristupu, organizuje deljenu memoriju u stranicama fiksne veličine. Nasuprot tome, objekat zasnovan na pristupu organizuje region deljene memorije kao apstraktni prostor za skladištenje deljivih objekata različitih veličina. Još jedna implementacija koristi prostor niza, u kome je sam niz jedinica deljenja.

Arhihektura deljene memorije može da podrazumeva odvajanje memorije u zajedničke delove raspoređene između čvorova i glavne memorije; ili raspoređivanje svih memorija između čvorova. Protokol koherentnosti, izabran u skladu sa modelom koherentnosti, održava memorijsku koherentnost.

Primeri takvih sistema uključuju:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Patterson, David A. and John L. Hennessy . Computer architecture : a quantitative approach, Fourth Edition. . Morgan Kaufmann Publishers. 2007. pp. 201. ISBN 978-0-12-370490-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]