Rajaner
![]() | |||||||
| |||||||
Osnovana | 1985. | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Flota | 319 | ||||||
Destinacije | 185 | ||||||
Sedište | Dablin, ![]() | ||||||
Veb-sajt | www |
Rajaner (engl. Ryanair) je irska niskotarifna avio-kompanija sa sedištem u Dablinu. Ubraja se kako u najveće evropske niskotarifne avio-prevoznike tako u najuspešnije avio-kompanije sa svoje 362 linije u 22 države. Snažan razvoj kompanije usledio je posle deregulacije aviosaobraćaja u Evropi 1997. Kompanija spada u jednu od najkontroverznih avio-prevoznika. Dok je s jedne strane hvaljena za svoje poslovanje koje putnicima nudi niske cene, na drugoj strani kritikuju je sindikati zbog odnosa prema zaposlenima, a putnici zbog dodatnih skrivenih taksi i naplata.
Poslovni podaci
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/13/Ryanair_HQ.jpg/220px-Ryanair_HQ.jpg)
Kompaniju su osnovali 1985. Kristi Rajan (Christy Ryan), Liam Lonegen (Liam Lonergan) i Toni Rajan (Tony Ryan). Kristi Rajan je bio iz Voterforda, mesta u južnoj Irskoj. Liam Lonegen je tu imao turistčku agenciju i bio tur-operator. Toni Rajan je prethodno bio osnovao jednu malu avio-kompaniju Gines Pit Avijacija (Guinness Peat Aviation). Ideja osnivača je bila da prevoze putnike iz Ujedinjenog Kraljevstva tj. Londona za Voterford u Irskoj. Pri tome je bilo potrebno da se prevaziđe duopol državnih kompanija Er Lingus i Britiš ervejz. Po tadašnjim pravilima delimično deregulirane Evropske zajednice bilo je dovoljno da jedna od država članica odobri letove. Iz protekcionističkih razloga, kako bi zaštitila Er Lingus irska vlada nije odobrila letove, ali je slobodnom tržištu otvorena britanska vlada Margaret Tačer odobrila letove. Sa petnaestosedišnim propelerskim Embraerom kompanija je započela letove na relaciji Irska-Ujedinjeno Kraljevstvo. Prvo se letelo iz Voterforda za London-Getvik, a 1986. je došla i druga linija iz Dablina za London-Luton. Na dve linije i sa dva aviona kompanija je prevezla 82.000 putnika za jednu godinu.
Dok se broj putnika sve više povećavao, kompanija je pravila gubitke. Zato joj je 1991. trebalo restrukturiranje. Taj zadatak je bio poveren Majkl O'Liriju (Michael O'Leary). Njemu su osnivači predložili da pogleda koncept poslovanja američke avio-kompanije Sautvest (Southwest). Taj koncept „bez dodatka/opterećenja“ (engl. no frills) podrazumevao je samo jednu kategoriju sedišta u avionu i ograničenje na jedan tip aviona. Od 1993. O'Liri vodi kompaniju. Godine 1995. prevezla je 2,25 miliona putnika.
Od 1997. u Evropskoj uniji je dozvoljeno avio-kompanijama da lete na relacijama drugih zemalja članica. To jo kompanija Rajaner iskorila za ekpanziju. Posle uspešnog plasiranja akcija na berzama u Dablinu i Njujorku, kompanija je uvela nove letove prema odredištima u kontinentalnom delu Evrope. Osim u zemljama EU kompanija leti za Maroko i Norvešku.
Prevezeni putnici
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2f/Ryanair_B737-800_Cabin.jpg/220px-Ryanair_B737-800_Cabin.jpg)
Godina | putnici | promena u% |
1985 | 5,000 | — |
1986 | 82,000 | ![]() |
1987 | 322,000 | ![]() |
1988 | 592,000 | ![]() |
1989 | 644,000 | ![]() |
1990 | 745,000 | ![]() |
1991 | 651,000 | ![]() |
1992 | 945,000 | ![]() |
1993 | 1,120,000 | ![]() |
1994 | 1,666,000 | ![]() |
1995 | 2,260,000 | ![]() |
1996 | 2,950,000 | ![]() |
1997 | 3,730,000 | ![]() |
1998 | 4,629,000 | ![]() |
1999 | 5,358,000 | ![]() |
2000 | 7,002,000 | ![]() |
2001 | 9,355,000 | ![]() |
2002 | 13,419,000 | ![]() |
2003 | 19,490,000 | ![]() |
2004 | 24,635,000 | ![]() |
2005 | 35,000,000 | ![]() |
2006 | 40,500,000 | ![]() |
2007 | 49,000,000 | ![]() |
2008 | 57,700,000 | ![]() |
2009 | 65,300,000 | ![]() |
2010 | 72,200,000 | ![]() |
2011 | 76,400,000 | ![]() |
2012 | 79,300,000 | ![]() |
2013 | 81,000,000 | ![]() |
2014 | 87,000,000 | ![]() |
Flota letelica
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d0/Ryanair.b737-800.aftertakeoff.arp.jpg/220px-Ryanair.b737-800.aftertakeoff.arp.jpg)
Rajaner leti isključivo sa većim letjelicama nego najveći konkurent Izidžet. Kompanija je naručila 120 Boinga 737-800, dok ima dodatne opcije za kupovinu 193 Boing 737-800. Nacrt budućeg poslovanja predviđa da se koriste kožna sedišta u avionima zbog lako i brzog čišćenja. Takođe se previđa da svi avioni imaju vinglets (engl. winglets). Zbog konstantne isporuke novih letjelica broj aviona u floti se neprekidno menja.
- 319 Boing 737-800 + 162 porudžbine[1]
- 100 poručenih Boinga 737 MAX 200 + 100 opcija[1]
Odredišta
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/41/European_countries_in_which_ryainar_operates2.svg/220px-European_countries_in_which_ryainar_operates2.svg.png)
Glavna baza je aerodrom London-Stensted sa koga Rajaner ima 88 linija. Pored toga kompanija ima sledeće dodatne baze: Brisel-Šarlroa, Dablin, Frankfurt-Han, Glazgov, Koventri, Kork, Liverpul, Milano, Marselj, Piza, Rim, Šanon, Stokholm-Skavasta, Đirona
Avioni sa posadama su stacionirani na tim bazama i odatle lete za ostala odredišta. Rajaner je kompanija koja često leti na sporedne aerodrome, gde su troškovi usluga znatno manji nego na velikim aerodromima. To uglavnom znači da su ti aerodromi udaljeni daleko od velikih gradova. Primer: Aerodrom Torp koji kompanija reklamira i navodi kao Oslo udaljen je od Osla 150km. Takođe, aerodrom Pariz-Bove (Paris Beauvais) udaljen je 35 km od samog Pariza.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Boeing 737 Orders & Deliveries”. The Boeing Company. 31. 8. 2015. Arhivirano iz originala 21. 11. 2018. g. Pristupljeno 14. 9. 2015.
- ^ „Ryanair Online Booking”. Ryanair (na jeziku: engleski).
- ^ „Ryanair Route Map”. Ryanair (na jeziku: engleski).
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanični veb-sajt
- Ryanair Magazine inflight magazine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. jun 2008)