Pređi na sadržaj

Ред магле: Последње царство

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Red magle: Poslednje carstvo
dizajn korica za prevedeno izdanje
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMistborn: The Final Emipire
AutorBrandon Sanderson
ZemljaSjedinjene Američke Države
JezikEngleski
Žanr / vrsta delaEpska fantastika
Izdavanje
IzdavačTor Books
Datum17. jula 2006.
Broj stranica645
Tip medijaTvrdi povez, Meki povez
Prevod
PrevodilacIvan Jovanović

Red magle: Poslednje carstvo je roman epske fantastike koji je napisao američki autor Brandon Sanderson. Poslednje carstvo je objavljeno jula 2006. godine i to je prvi roman u trilogiji Red magle nakon kojeg slede Zdenac uspenja iz 2007. godine i Heroj doba iz 2008. godine. Sanderson je započeo rad na ovom romanu dok je pokušavao da objavi svoj prethodni roman Elantris. Nakon što je napisao dve rane iteracije, usredsredio se na Arhiva olujne svetlosti koju je odlučio da odloži kako bi završio trilogiju Red magle, za koju je mislio da će poslužiti kao bolji nastavak za Elantris.[1]

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Trilogija Red magle je smeštena u distopijskoj budućnosti u svetu Skadrijal, gde pepeo neprestano pada sa neba, sve biljke su smeđe i gde natprirodna magla zamrači svaku noć. Hiljadu godina pre početka radnje romana, prorečeni heroj doba se uzdigao kao božansko biće u Zdencu uspenja kako bi uspeo da pobedi Jaz, teror koji preti svetu. Iako je Jaz poražen i čovečanstvo spašeno, svet je promenjen od strane heroja doba, koji je uzeo titulu Gospoda Vladara i započeo vladavinu nad Poslednjim carstvom kojim je vladao hiljadu godina kao besmrtni tiranin. Pod njegovom vladavinom društvo je bilo podeljeno na plemstvo, verovalo se da su to potomci prijatelja koji su pomogli Gospodu Vladaru da postane božansko biće, i na brutalno potlačene seljake takozvane Ska.

Središte sveta Reda magle je prisustvo magije. Najpoznatiji oblik magije je alomantija. Alomantija omogućava onima koji je poseduju da sagorevaju metale u telu kako bi se dobile posebne sposobnosti. Alomantija je nasledna moć koja je zastupljena u plemstvu, mada postoje i ska alomanti koji nastali zbog mešanja plemstva i ska. Alomanti imaju sposobnost da sagorevaju jedan metal, ali postoje i osobe koje mogu da sagorevaju sve metale oni se nazivaju maglari.

Kratak sadržaj[uredi | uredi izvor]

Tri godine pre početka radnje romana, polu-ska lopov Kelzijer otkriva da je maglar i beži iz Hatsinskih jama, brutalnog logora Gospoda Vladara. Vraća se u Lutadel, glavni grad Poslednjeg carstva, gde okuplja svoju družinu za novi zadatak a to je da sruše Poslednje carstvo.

Na početku romana upoznajemo se sa Vin, devojku sa ulice, koju Kelzijer poziva da se pridruži njegovoj družini nako što je otkrio da je i ona maglar. Vin je obučavana od strane Kelzijerove družine kako bi razvila svoje alomantske moći, kao što su sagorevanje kositra kako bi ojačala telo, sagorevanje kalaja kako bi izoštrila čula i sagorevanje čelika koje privlači obližnje izvore metala. Vin takođe špijunira plemstvo tako što prisustvuje bogatim balovima u Lutadelu, na kojima se predstavlja kao Valet Renoa rođaka Lorda Renoe plemića iz Kelzijerove družine. Tokom ovih balova, ona upoznaje i zaljubljuje se u Elenda Ventura, naslednika kuće Ventur jedne od najmoćnijih porodica u Lutadelu.

Kelzijer se nada da će osvojiti Lutadel tako što će zavaditi plemićke kuće i zatim napasti grad sa ska vojskom. Nakon zauzimanja grada Kelzijer se nada da će srušiti Poslednje carstvo tako što će ukrasti zalihe atijuma, koji je temelj ekonomije Poslednjeg carstva. Družina uspeva da započne rat među plemićkim kućama nakon što su ubili nekolicinu moćnih plemića, takođe su uspeli da regrutuju oko sedam hiljada vojnika. Međutim oko tri četvrtine vojnika je poginulo nako što je jedan od članova družine napao vojsku Gospoda Vladara. Ostatak vojske je prošvercovan u Lutadel. Nažalost Lord Renoa je uhvaćen i njegov posed zaplenjen od strane kantona inkvizicije. Iako je Kelzijerova družina uspela da oslobodi većinu zatvorenika, Kelzijer je ubijen od strane Gospoda Vladara tokom dramatičnog okršaja na lutadelskom trgu. Iako se čini da su ova dešavanja sprečila ostvarenje Kelzijerovog plana, otkriveno je da je njegov plan bio da postane mučenički simbol nade za sujeverne ska. Nakon njegove smrti ska stanovništvo zauzima grad uz pomoć Kelzijerove vojske.

Pre nego što je poginuo Kelzijer je pokušao da odgonetne moć "jedanaestog metala", za koji se verovalo da je slabost Gospoda Vladara. Međutim on nije uspeo i ostavio je na Vin da završi zadatak. Sa jedanaestim metalom Vin odlazi u carsku palatu da ubije Gospoda Vladara. Vin je zarobljena, pre nego što je došla do Gospoda Vladara, od strane inkvizitora koji je zatvaraju u tamnicu, međutim Sazed njen verni sluga je oslobađa iz zatočeništva. Nakon bekstva Vin se ponovo vraća u palatu da ubije Gospoda Vladara koji je ujedno i alomant i feruhemičar kombinacija ovih moći mu omogućava neverovatne isceljivačke moći i večan život. Vin zamalo da izgubi ovu borbu, ali uz nagoveštaj od jedanaestog metala i uz neočekivanu pomoć magle Vin uspeva da skine feruhemičarske narukvice sa Gospoda Vladara koje mu omogućuju večnu mladost nako čega je on počeo ubrzano da stari. Vin zadaje poslednji udarac tako što mu je probila srce kopljem, Gospod Vladar pre nego što je podlegao ranama upozorio je Vin da postoji veća pretnja od njega. Poslednje carstvo je srušeno.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Vin: Siroče koje otkriva da je maglar i pridružuje se Kelzijerovoj družini.
  • Kelzijer: Najpoznatiji glavar lopovskih družina u Poslednjem carstvu. On i njegova žena su zarobljeni i poslati u Hatsinske jame, gde njegova žena umire a on postaje maglar sa ciljem da sruši Poslednje carstvo.
  • Gospod Vladar: Car koji je hiljadu godina vladao Poslednjim carstvom.
  • Sazed: Teriski čuvar koji se pridružio Kelzijerovoj družini, protivno željama svog naroda, kako bi pomogao u svrgavanju Poslednjeg carstva.
  • Elend Ventur: Plemić iz kuće Ventur, najmoćnije porodice u Lutadelu.
  • Hamond: Hamond poznatiji kao Ham je silnik u Kelzijerovoj družini.
  • Dokson: Kelzijerova desna ruka, nezvanični vođa družine nakon Kelzijerove smrti.

Recenzije[uredi | uredi izvor]

Nakon izdavanja, Red magle: Poslednje carstvo je nominovan za Romantic Times Reviewers nagrada za najbolji roman epske fantastike.[2] Recenzija u "Vašington postu" navodi da "Sandersenovi likovi nisu potpuno razvijeni, i da alomantija podseća na trikove iz video igrica, ali da je stvorio fascinantan svet koji zaslužuje nastavak."[3]Forbs magazin je pohvalio sve knjige iz serijala Red magle.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Annotation Mistborn Second Title Page”. brandonsanderson.com. Pristupljeno 21. 04. 2015. 
  2. ^ „Epic Fantasy Novel | RT Book Reviews”. rtbookreviews.com. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 21. 04. 2015. 
  3. ^ Sklaroff, Sara (30. 07. 2006). „Science Fiction & Fantasy”. Washingtonpost.com. Pristupljeno 30. 09. 2013. 
  4. ^ Kain, Erik (16. 09. 2013). „'Mistborn' Review: A Fantasy Masterpiece”. Forbes. Pristupljeno 30. 09. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]