Ресасти вечерњак
Resasti večernjak | |
---|---|
![]() | |
Myotis nattereri | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Chiroptera |
Porodica: | Vespertilionidae |
Potporodica: | Myotinae |
Rod: | Myotis |
Vrsta: | M. nattereri
|
Binomno ime | |
Myotis nattereri (Kuhl, 1817)
| |
![]() | |
Areal resastog večernjaka |
Resasti večernjak[2] (lat. Myotis nattereri) je vrsta slepog miša iz porodice večernjaka (lat. Vespertilionidae).
Opis vrste
[uredi | uredi izvor]U pitanju je slepi miš srednje veličine, sa dugim ušima i uzanom njuškom. Bela ventralna strana je oštro odvojena od tamnije, smeđe dorzalne strane tela. Tragus je blago povijen i veći od polovine uha. Naborani kraj repa je prekriven sa dva reda kratkih, oštrih zakrivljenih čekinja.[3]
Rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Vrsta je prisutna u Azerbejdžanu, Albaniji, Alžiru, Andori, Austriji, Belgiji, Belorusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Gibraltaru, Gruziji, Grčkoj, Danskoj, Estoniji, Izraelu, Iraku, Iranu, Irskoj, Italiji, Jermeniji, Jordanu, Kipru, Letoniji, Libanu, Litvaniji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Mađarskoj, Makedoniji, Maroku, Monaku, Nemačkoj, Poljskoj, Portugalu, Rumuniji, Rusiji, San Marinu, Siriji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Turkmenistanu, Turskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Ukrajini, Finskoj, Francuskoj, Holandiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Švajcarskoj, Švedskoj i Španiji.[1]
Stanište
[uredi | uredi izvor]U centralnoj Evropi osnovna staništa vrste su šume i otvoreni šumski predeli, otvoreni voćnjaci i obala zaraslih u vegetaciju. Retko koriste potpuno otvorena područja, ali se mogu uočiti kako love u okolini voćnjaka i sveže pokošenih livada.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/23/Ku%C4%87ica_za_slepe_mi%C5%A1eve_na_crnom_boru.jpg/220px-Ku%C4%87ica_za_slepe_mi%C5%A1eve_na_crnom_boru.jpg)
Leti skloništa većinom nalazi u dupljama drveća, veštačkim kućicama i zgradama. U Sredozemlju koriste pukotine stena i zidova. Zimska skloništa su većinom pećinska, pored toga koriste i pukotine u zidinama i stenama.[4]
Ugroženost
[uredi | uredi izvor]Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[1]
Populacioni trend
[uredi | uredi izvor]Populacija ove vrste je stabilna, sudeći po dostupnim podacima.[1]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g Gazaryan, S.; Kruskop, S. V.; Godlevska, L. (2020). „Myotis nattereri”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2022.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 15. 12. 2022. Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog I Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). carina.rs.
- ^ Dietz, Christian (2016). Bats of Britain and Europe. Andreas Kiefer. London. ISBN 1-4729-6318-0. OCLC 1037809612.
- ^ Paunović, Milan; Paunović, Milan (2020). Fauna slepih miševa (Mammalia, Chiroptera) Srbije : primljeno na VI skupu Odeljenja hemijskih i bioloških nauka, održanom 15. juna 2018. godine. Radmila Petanović, Radmila Petanović. Beograd. ISBN 978-86-7025-887-7. OCLC 1269000355.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Wikispecies-logo.svg/34px-Wikispecies-logo.svg.png)