Pređi na sadržaj

Ritam 0

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marina Abramović 2012. godine

Ritam 0 (engl. Rhythm 0) je bio šestočasovni performans srpske umetnice Marine Abramović u Studiju Mora u Napulju 1974.[1] U performansu, Abramović je stajala mirno dok je publika bila pozvana da joj radi šta god poželi, koristeći jedan od 72 predmeta koje je postavila na sto. Među njima su bili ruža, pero, parfem, med, hleb, grožđe, vino, makaze, skalpel, ekseri, metalna šipka i pištolj napunjen jednim metkom.[2][3]

Nije bilo odvojenih scena. Abramović i posetioci su stajali u istom prostoru, jasno stavljajući do znanja da su oni deo nastupa.[4] Svrha dela je, kako je rekla, da sazna dokle će javnost ići: „Kakva je javnost i šta će da urade u ovakvoj situaciji?“ [5]

Performans[uredi | uredi izvor]

Njena uputstva su bila

Uputstva.

Na stolu su 72 predmeta koja možete da koristite kako god poželite.
Nastup.
Ja sam predmet.
Tokom ovog nastupa ja preuzimam punu odgovornost.

Trajanje: 6 sati (8 uveče — 2 ujutru).[6]

Abramovićeva je rekla da je rad „dogurao njeno telo do krajnjih granica“.[5] Posetioci su za početak bili nežni, nudeći joj ružu ili poljubac.[2] Umetnički kritičar Tomas Mekevili, koji je bio prisutan, napisao je:

„Počelo je polako. Neko ju je okrenuo. Neko joj je bacio ruke u vazduh. Neko ju je dodirivao intimno. Napuljska noć je počela da se zagreva. U trećem satu, sva njena odeća je bila isečena žiletima. U četvrtom satu, isti žileti su počeli da joj istražuju kožu. Njen vrat je isečen kako bi neko mogao da joj sisa krv. Njeno telo je bilo izloženo raznim manjim seksualnim napadima. Bila je toliko posvećena delu da se ne bi opirala silovanju ili ubistvu. Suočeni sa njenim manjkom volje i podrazumevanim kolapsom ljudske psihe, zaštitnička grupa je počela da se ističe u publici. Kad je napunjen pištolj uperen u njenu glavu, a njen prst se igrao po obaraču, izbila je svađa između različitih klanova publike.”[7]

Kako je to kasnije opisala Abramović: „Ono što sam naučila je da... ako to prepustite publici, oni mogu da vas ubiju... Osećala sam se stvarno napadnutom: isekli su mi odeću, zabili mi trnove ruže u stomak, jedna osoba je uperila pištolj u moju glavu, a druga im ga je oduzela. Stvorena je agresivna atmosfera. Posle tačno 6 sati, kako je planirano, ustala sam i krenula ka publici. Svi su pobegli da bi izbegli konfrontaciju.“ [8]

Kada je galerija objavila da je performans završen, a Abramovićeva je ponovo počela da se kreće, rekla je da je publika otišla, nesposobna da se suoči sa njom kao osobom.[9]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Ritam 0 zauzeo je deveto mesto na Complex listi najvećih dela performansa ikada stvorenih.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marina Abramović, Chris Thompson and Katarina Weslien, "Pure Raw: Performance, Pedagogy, and (Re)presentation", PAJ: A Journal of Performance and Art, 28(1), January 2006 (pp. 29–50), p. 47.
  2. ^ a b "Marina Abramović on Rhythm 0 (1974)", Marina Abramović Institute, 2014, c. 01:00 mins.
  3. ^ "Marina Abramović. Rhythm 0. 1974", Museum of Modern Art.
  4. ^ Frazer Ward, No Innocent Bystanders: Performance Art and Audience, University Press of New England, 2012. str. 125..
  5. ^ a b Abramović 2014, c. 00:00 mins.
  6. ^ Ward 2012, str. 119
  7. ^ Ward 2012, str. 120
  8. ^ Daneri, 29; and 30
  9. ^ Abramović 2014, c. 01:45 mins.
  10. ^ Eisinger, Dale (2013-04-09). „The 25 Best Performance Art Pieces of All Time”. Complex. Pristupljeno 2017-06-19. 

Literatura[uredi | uredi izvor]