Rudarstvo u Sijera Leoneu
Rudarstvo u Sijera Leoneu smatra se jednim od ključnih faktora nestabilnosti u zemlji i jednim od razloga nedavnog građanskog rata u zemlji. Tradicionalno, koristi od iskopavanja dijamanata završile su kod privatnih kompanija i korumpiranih zvaničnika, a ne vlade i ljudi zemlje.
Rudarska industrija Sijera Leonea činila je 4,5 procenata BDP-a zemlje u 2007. godini a minerali su činili 79 procenata ukupnog prihoda od izvoza, a dijamanti su činili 46 procenata prihoda od izvoza u 2008. godini. Glavni minerali eksploatisani u dijamant, rutil, boksit, zlato, gvožđe i limonit.
Ministarstvo mineralnih resursa odgovorno je za upravljanje mineralnim sektorom u zemlji i Zakonom o rudnicima i mineralima iz 2009. godine. Sijera Leone je kandidat za Inicijativu za transparentnost ekstrakcijske industrije (EITI). GoSL objavljuje podatke o licencama i uplatama rudarskih kompanija u svom onlajn magacinu koji je osnovala Fondacija za razvoj prihoda. Magacin je pokrenut u januaru 2012. godine.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Organizovano rudarstvo je počelo 1920-ih, a boksiti su prvi put snimljeni 1920. duž puta Falabe do Vaia. Dijamanti su pronađeni početkom 1930-ih, od 1934. do 1956. godine, (SLST) držao je monopol za rudarstvo, istraživanje i stavljanje na tržište dijamanta širom Sijera Leonea. Konsolidovani afrički izborni fond (KAST), koji je bio vlasnik rudarske operacije širom zapadne Afrike, pružio je početni kapital za SLST. [1]
Zakonski okvir
[uredi | uredi izvor]Monopol je prvobitno dat na 99 godina, ali 1955 SLST se odrekao prava na aluvijalna zemljišta van svog prostora zakupa. To je omogućilo zanatsko i sitno iskopavanje aluvijalnih ležišta, a do 1965. godine došlo je do velikog napretka sa poljoprivrednog rada na obradu tih ležišta. [2] Godine 1970. formirana je zajednička organizacija SLST i vlade nazvana Nacionalna korporacija za rudarstvo dijamanata (NKRD).
Pre početka građanskog rata 1991. godine 250.000 ljudi zarađivalo je u sektoru vađenja rude i vađenja kamena, s direktnim i indirektnim zapošljavanjem koji su činili 14% ukupne radne snage u zemlji. Mineralno bogatstvo Sijera Leonea, naročito u dijamantima, postalo je kljućni faktor njegove nestabilnosti i izbijanja Građanskog rata. [3]
Prokletstvo resursa
[uredi | uredi izvor]Uprkos tome što je među deset zemalja koje proizvode dijamante, [4] rudarski sektor suočen je s mnogim izazovima, uključujući slabe zakone i krijumčarenje. [5] Sijera Leone gubi veliki prihod koji bi mogao da se zaradi od poreza i izdatih dozvola. [6] Ti bi prihodi mogli biti ponovo uloženi, na primer, u sektor zdravstva kako bi se pomoglo onima na čije zdravlje utiču rudarske operacije. [7]
Istraživanja pokazuju da je 50% dijamanata Sijera Leonea bilo krijumčareno godišnje. [8] NACE tvrdi da s dobrim osnovnim reformama, Sijera Leone može do 2020. povećati izvoz minerala do sedam puta. [9] Rudarski učinak Sierra Leone-a je izuzetno loš u poređenju s Bocvanom, gde rudarstvo doprinosi oko 38% njihovom BDP-u. [10]
Mineralne sirovine
[uredi | uredi izvor]Rutil
[uredi | uredi izvor]Sijera Leone je rangirana kao jedan od prvih pet proizvođača rutila, titanijumove rude, koja se koristi za pigment boje i premazima za zavarivanje šipki. Vlada je izdala zakupe rudnih rutila u vlasništvu Sierra Rutile Limited koja je u vlasništvu Titanijum resurs grupe koja je u vlasništvu evropskih i američkih investitora. Ovi zakupi pokrivaju 580 km² zemlje na kojoj je 19 identifikovanih rutilskih ležišta. U 2009. godini vlada Sijera Leone dobila je Le 1.854 miliona honorara od rutilnog rudarstva. [11] [12]
U 2009. godini proizvodnja smanjena za 19.07 odsto na 63,860 tona, a izvoz je vredan 35.920.300. američkih dolara. [13]
Dana 8. decembra 2016. godine, Sierra Rutile Limited, Sijera Leoneov najveći proizvođač rutila, kupio je Australijski rudar minerala, Luka Resurs-
Zlato
[uredi | uredi izvor]Iskopavanje zlata u Sijera Leonu sastojalo se od malih operacija ekploatisanja aluvijalnih naslaga . [14] Nakon završetka građanskog rata u Sijera Leoneu, istraživanje zlata je raslo, a očekuje se da će od 2013. do 2015. godine biti u proizvodnji novi savremeni rudnici. Britanska kompanija Cluff Gold je 2010. pronašla ležišta zlata u stenama na južnim brdima Kangari i planira da izgradi mehanizovan kop kako bi ga eksploatisala . [15]
Tokom 2009. godine nivo zlata smanjen je za 17,71 procenata na 5060 Troj unca (157 kg) od 6150 Troj unca (191 kg) u 2008. To je posledica pada rudarske aktivnosti u drugoj polovini godine i uprkos porastu cene zlata na globalnom tržištu. Taj pad je takođe mogao biti posledica povećanog krijumčarenja pošto je vlada Sijera Leone podigla carinu na više od susednih zemalja. Povećanje vrednosti zlata značilo je izvoz zlata u vrednosti od 15,73 procenta u iznosu od 4,764,000 američkih dolara u 2009. godini u poređenju sa 4,116,400 američkih dolara u 2008. godini. [13]
Dijamanti
[uredi | uredi izvor]Dijamanti se nalaze u oko četvrtini Sijera Leonea na jugoistoku i istoku zemlje, a dijamantska polja prekrivaju 7.700 kvadratnih kilometara. Glavna područja proizvodnje koncentrisana su oko područja reka u okruzima Kono, Kenema i Bo. U okruzima Kono, Kenema, Bo i Pujehun postoji 1.700 zanatskih dozvola za rudarstvo. [14]
U 2009. godini vlada je zabeležila izvoz 400,480 karata (80.096 g) dijamanata, ovo uključuje 143,620 karata (28,724 g) od industrijskih dijamanata i 256,860 (51,372 g) dragulj dijamanata. To je bilo i povećanje od 7,86 procenata u odnosu na prethodnu godinu, što je posledica zakonodavnih izmena, u vidu novog zakona o rudarstvu, kako bi se omogućilo efikasnije prikupljanje naknada i autorskih naknada, kao i povećanje iznosa dijamanta. Dijamantski izvoz je je bio vredan 78.373.900 američkih dolara u 2009. godinii čini 59 odsto izvoza zemlje. Pad vrednosti dijamanata na svetskom tržištu značio je da je vrednost izvoza dijamanata smanjena za 20,68 procenata u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu. [13]
Najveći dijamant pronađen u Sijera Leoneu, a treći najveći dijamant na svetu, bio je grubi dijamant od 969,8 karata (194 g). Pronađen je 1972. godine i nazvan je An-al iz Sijera Leonea . [14] [16]
Sijera Leone je trebala biti jedna od najbogatijih zemalja na svetu, blagoslovena resursima, uključujući zlato i dijamante . Ipak, ona ostaje jedna od najsiromašnijih svetskih zemalja, u rangu 203. od 206 zemalja prema izveštaju svetskog razvoja. [5] [17] Bogatstvo koje su dijamanti trebalo da donesu nije očigledno, a Sijera Leone još uvek proizlazi iz ožiljaka nedavnog brutalnog građanskog rata u Sijera Leoneu koji je potaknut nezakonitom trgovinom dijamantima. Prihod od rudarstva u Sijera Leoneu nije preraspodeljen kako bi se pogodovalo većem broju stanovnika. [18] Rudarska industrija je doprinijela 4,5% svom bruto domaćem proizvodu (BDP-u) u 2007. godini. [19] Ekonomski razvoj je nizak zbog lošeg upravljanja resursima i nerealizovanih potencijalnih prihoda.
Boksit
[uredi | uredi izvor]Proizvodnja boksita, aluminijumske rude Sijera Leone-a predstavlja oko jedan procenat ukupne svetske proizvodnje. Deponiranja se javljaju između Moiambe i Manoa, na poluostrva Fritaun, u Krim-Kpaka u okrugu Pujehun, na jugu Sijera Leonea; na severu, putem od Falabe do Vaia, u Kamakvie i Makumre . [14]
Sierra Minerals Holdings je jedina kompanija za iskopavanje boksita u zemlji i drugi najveći poslodavac u rudarskoj industriji. [11] Sieromco Bauxite Mine ima zakup na 321,7 km². [13] U 2009. godini proizvodnja boksita je pala za 22,17 procenata, na 742.820 tona. To je zbog toga što je kompanija „Sierra Minerals prestala sa proizvodnjom od juna do septembra 2009. kao odgovor na pad svetske potražnje za aluminijumom, koji se proizvodi iz boksita.
Gvožđe
[uredi | uredi izvor]Iskopavanje hematitske rude gvožđa započelo je u rudniku Marampa 11. februara 2010. godine posle 35 godina. Rudnik je u vlasništvu londonskog rudnika koji takođe poseduje dozvolu za istraživanje koja pokriva 319 km². [20]
Regija Tonkolili domaćin je najvećeg ležišta rude gvožđa u Africi i trećeg po veličini u svetu, koje afrički minerali eksploatišu, u brdima oko Bumbune, Mabontoa i Bendugua [21] [22]
Upravljanje
[uredi | uredi izvor]Institucije
[uredi | uredi izvor]Neefikasnost i korupcija institucija Sijera Leone ometaju njen ekonomski rast. Odsustvo dobro uspostavljenih institucija rezultat je destruktivnog građanskog rata koji je okončan tek 2002. godine. Pomoć Svetske banke donela je reforme, ali i omogućila da lokalna uprava postane labava. Ministarstvo mineralnih resursa (Sijera Leone) (MMR) sprovodi propise i imovinska prava Zakona o rudnicima i mineralima (Sijera Leone) u 2009. godini. [23] Međutim, dozvole rudarskih kompanija objavljene su tek 2011. godine. [24]
Rudarstvo i ekonomija
[uredi | uredi izvor]Politike koje se tiču dobrog upravljanja rudarskom industrijom treba se provoditi uporedo sa širim fokusom na razvoj ekonomije, a treba uložiti veće napore na širenje proizvodnog i uslužnog sektora, koji trenutno doprinose samo 12% BDP-u. [19] Siejera Leone proizvodi sirove dijamante, ali dijamanti kvaliteta dragulja se proizvode u razvijenim zemljama poput Belgije . Na primer, vlada Sijera Leone može investitorima pružiti veće poreske olakšice za vođenje preduzeća i ulaganja u Sijera Leone, kako bi se olakšao prenos tehnologije i veština domaćim radnicima. Nedavni primer je škola Gemston Sijera Leone, osnovana kao institucija za poboljšanje poliranja, sečenja i izrade nakita kako bi se poboljšala lokalna obuka i mogućnosti zapošljavanja i privukli inostrani investitori. [25]
Stoga se u budućnosti može uložiti više napora vlade i višenacionalnih korporacija na izgradnji više postrojenja i postrojenja za obradu dijamanata u Sijera Leoneu kako bi se ojačala industrija rudarstva dijamanata.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Greenhalgh, P. A. L. (1985). West African diamonds, 1919-1983:an economic history. Manchester University Press ND. str. 3. ISBN 978-0-7190-1763-6.
- ^ Schwartz, Priscilla (31. 10. 2006). Sustainable Development and Mining in Sierra Leone. Pneuma Springs Publishing. str. 28—29. ISBN 978-1-905809-05-9. Pristupljeno 22. 3. 2011.
- ^ Federico, Victoria (2007). „The Curse of Natural Resources and Human Development”. L-SAW: Lehigh Student Award Winners. Arhivirano iz originala 22. 3. 2012. g.
- ^ Paradise Lost?: Profiles of Small to Large Scale Mining Companies Operating inn Kono District, Freetown: Network Movement for Justice and Development (NMJD), jun 2007
- ^ a b Maconachie, Ro (jul 2008), Diamond mining, governance initiatives and post-conflict development in Sierra Leone (PDF), Manchester: The University of Manchester Brooks World Poverty Institute, Arhivirano iz originala (PDF) 23. 5. 2013. g., Pristupljeno 20. 2. 2012
- ^ Wilson, Sigismond (21—23. 5. 2009), Diamonds in Sierra Leone, A Resource Curse? (PDF), International Conference "Financial markets, adverse shocks and policy responses in fragile countries": European Report on Development, Arhivirano iz originala (PDF) 4. 4. 2018. g., Pristupljeno 18. 2. 2012
- ^ Anne Jung (decembar 2012). „Wealth, but no health”. D+C Development and Cooperation/ dandc.eu.
- ^ Partnership Africa Canada. Killing Kimberley? Conflict Diamonds and Paper Tigers. Occasional Paper 15. Ottawa: Partnership Africa Canada, November 2006. Retrieved from http://pacweb.org/Documents/diamonds_KP/15_KillingKimberley_Revised%20Edition_Eng-Nov2006.pdf Arhivirano 2016-03-03 na sajtu Wayback Machine (accessed February 17, 2012)
- ^ Sierra Leone at the Crossroads: Seizing the chance to benefit from mining. Published by National Advocacy Coalition On Extractives (NACE). March 2009. Retrieved from http://www.christianaid.org.uk/Images/sierra-leone-at-the-crossroads.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2012) (accessed February 20, 2012)
- ^ 2005 Minerals Yearbook. The Mining Industry of Botswana. By Philip M. Mobbs. Published by USGS. August 2007. Retrieved from http://minerals.usgs.gov/minerals/pubs/country/2005/bcmyb05.pdf (accessed February 20, 2012)
- ^ a b „KEY PLAYERS OVERVIEW”. Sierra Leone Ministry of Mineral Resources. 21. 1. 2010. Arhivirano iz originala 24. 7. 2012. g. Pristupljeno 19. 3. 2011.
- ^ „Background Note: Sierra Leone”. U.S Department of State: Economy. 8. 3. 2011. Pristupljeno 19. 3. 2011.
- ^ a b v g „Annual Report and Statement of Accounts for the year ended 31 December 2009” (PDF). Bank of Sierra Leone. 2009. Pristupljeno 19. 3. 2011.
- ^ a b v g „AN OVERVIEW OF KEY MINERALS”. Sierra Leone Ministry of Mineral Resources. 21. 1. 2010. Arhivirano iz originala 28. 7. 2011. g. Pristupljeno 19. 3. 2011.
- ^ „Getting at the Gold in Southern Sierra Leone”. Voice of Africa news. 22. 4. 2010. Pristupljeno 19. 3. 2011.
- ^ Edward Erlich; W. Dan Hausel (novembar 2002). Diamond deposits: origin, exploration, and history of discovery. SME. str. 69. ISBN 978-0-87335-213-0. Pristupljeno 23. 3. 2011.
- ^ Goreux, Louis (mart 2001), Conflict Diamonds: African Region Working Paper Series No. 13 (PDF), World Bank, Pristupljeno 21. 2. 2012
- ^ Federico, Victoria (2007), The Curse of Natural Resources and Human Development: A New Perspective on Institutions, Arhivirano iz originala 22. 3. 2012. g., Pristupljeno 20. 2. 2012
- ^ a b African Development Bank, OECD - Organisation for Economic Co-operation and Development (2009). African Economic Outlook 2009: Country Notes: Volumes 1 and 2. OECD Publishing. str. 562—563. ISBN 978-92-64-07618-1.
- ^ „Marampa Haematite Iron Ore Mine, Sierra Leone”. mining-technology.com. Pristupljeno 21. 3. 2011.
- ^ de Bruyn, Chanel (27. 8. 2010). „Sierra Leone grants Tonkolili iron-ore licence”. Mining Weekly. Arhivirano iz originala 15. 7. 2014. g. Pristupljeno 2. 5. 2013.
- ^ „Tonkolili mine opens for business”. The African Business Journal. 1. 6. 2012. Pristupljeno 2. 5. 2013.
- ^ The Mines and minerals Act 2009
- ^ The Guardian Development Network, 1 Feb 2012
- ^ Gemstone School Comes To Town. Published by The Salone reporter. Retrieved from http://www.salonereporter.com/?p=464 (accessed February 20, 2012)