Pređi na sadržaj

Sakib Mahmuljin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sakib Mahmuljin
Lični podaci
Datum rođenja(1952-10-13)13. oktobar 1952.(71 god.)
Mesto rođenjaKozarac kod Prijedora, FNRJ
Vojna karijera
VojskaArmija Republike Bosne i Hercegovine
Činbrigadni general
Jedinica3. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine
Odred El Mudžahid

Sakib Mahmuljin (Kozarac, 13. oktobar 1952[1]) bivši je brigadni general Armije Republike Bosne i Hercegovine i zamjenik ministra odbrane Federacije Bosne i Hercegovine, visoki zvaničnik Stranke demokratske akcije i osuđeni ratni zločinac[2].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini bio je jedan od najbitnijih muslimanskih generala[3] i komandant većine jedinica odreda El Mudžahid,[4] za koje se zalagao.[5] Mahmuljin je snimljen prilikom sastanka sa vođama mudžahedina.[6] Postao je komandant 3. korpusa Armije RBiH u septembru 1994. godine.[7] Naveo je da su mudžahedini poslali 28 odsječenih glava zarobljenih srpskih vojnika predsjedniku RBiH Aliji Izetbegoviću i u Iran.[8] Oba njegova brata, Omer i Nagib, ubijeni su u logoru Omarska.[9] Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma organizovao je naseljavanje 89 mudžahedinskih porodica u Bočinju (Gornju i Donju).[3] Dževad Galijašević, načelnik opštine Maglaj 2000. godine, naredio je iseljavanje mudžahedina iz srpskih kuća u Bočinji, ali to nikada nije učinjeno.[10] Nakon rata postao je zamjenik ministra odbrane Federacije BiH.[11] Sa federalnom delegacijom je 7. oktobra 1999. godine otputovao u Pakistan radi razgovora o daljem jačanju odnosa.[12]

Mahmuljin je osumnjičen za ratne zločine u periodu od jula do oktobra 1995. godine na području Vozuće, gdje je ubijeno oko 50 zarobljenih Srba.[1] Uhapšen je 8. decembra 2015. godine, ali je pušten na slobodu dan kasnije.[13] U sudu je 4. februara 2016. godine izjavio da nije kriv.[14]

Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je 22. januara 2021. prvostepenom presudom na jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.[15] Nakon žalbe odbrane, apelaciono veće suda BiH ga je 28. aprila 2022. pravosnažno osudilo na osam godina zatvora.[2]

Početkom septembra 2022. g., otkriveno je da Mahmuljin nije na izdržavanju kazne, niti se nalazi u BiH. Advokati osuđenog su navodno obavestili Sud BiH da je Mahmuljin otputovao u Tursku na lečenje.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b V 2015.
  2. ^ a b „S1 1 K 019201 16 Kri Mahmuljin Sakib”. Sud BiH. Arhivirano iz originala 22. 7. 2022. g. Pristupljeno 4. 9. 2022. 
  3. ^ a b Schindler 2007, str. 255.
  4. ^ Schindler 2007, str. 166.
  5. ^ Schindler 2007, str. 256.
  6. ^ Bosnian Model of Al Qaeda Terrorism. jill starr. str. 59. GGKEY:34CZYNSRR6E. 
  7. ^ Shrader, Charles R. (2003). The Muslim-Croat Civil War in Bosnia: A Military History, 1992-1994. Texas A&M University Press. str. 167. ISBN 978-1-60344-719-5. 
  8. ^ Schindler 2007, str. 224.
  9. ^ Sebina Sivac-Bryant (2016). Re-Making Kozarac: Agency, Reconciliation and Contested Return in Post-War Bosnia. Springer. str. 54. ISBN 978-1-137-58838-8. 
  10. ^ Deliso 2007, str. 20.
  11. ^ Balcanica. 14. Balcanica. 1997. str. 13. 
  12. ^ Summary of World Broadcasts: Asia, Pacific. BBC Monitoring. 1999. 
  13. ^ „General Sakib Mahmuljin na slobodi!”. Avaz. 9. 12. 2015. Arhivirano iz originala 30. 12. 2017. g. Pristupljeno 10. 1. 2022. 
  14. ^ „Sakib Mahmuljin se izjasnio da nije kriv”. Fokus. 
  15. ^ „Sakib Mahmuljin za zločine nad Srbima dobio 10 godina zatvora”. 21. 1. 2021. Pristupljeno 22. 1. 2021. 
  16. ^ Kremenović, Mladen (4. 9. 2022). „Preselio se u Tursku umesto u zatvorsku ćeliju”. Politika. Arhivirano iz originala 4. 9. 2022. g. Pristupljeno 4. 9. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]