Pređi na sadržaj

Saleh el Ali

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saleh el Ali
Datum rođenja1884
Mesto rođenjaAl-Shaykh Badr
Datum smrti13. april 1950
Mesto smrtiTartus

Saleh el Ali (Al-Shaykh Badr, 188413. april 1950) je bio istaknuti sirijski alavitski vojskovođa, koji je podigao jednu od prvih pobuna protiv francuske uprave u Siriji.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Saleh el Ali rođen je 1884. u istaknutoj alavitskoj porodici u Aš Šajk Badru u severozapadnoj Siriji. On se sukobio 1918. sa otomanskom vlašću upravo pred njeno povlačenje iz Sirije.

Pobuna protiv Francuza[uredi | uredi izvor]

Početak pobune[uredi | uredi izvor]

Francuzi su 1918. zauzeli sirijsku obalu i počeli su da napreduju prema unutrašnjosti. Saleh el Ali je 15. decembra 1918. u Šeik Badru sazvao zasedanje istaknutih alavitskih vođa. Na tom sastanku upozorio je prisutne da su Francuzi zauzeli obalu Sirije i da nameravaju da odvoje područje od ostatka Sirije, pa je zbog toga prisutne vođe pozvao na ustanak protiv Francuza. Kada su Francuzi saznali za sastanak poslali su jednu jedinicu sa zadatkom da uhapsi Saleha el Alija. Međutim Saleh je pripremio zasedu, u kojoj je uspešno pobedio francusku jedinicu. Francuzi su se povukli nakon gubitka 35 žrtava.

Organizacija pobune[uredi | uredi izvor]

Nakon početne pobede el Ali organizovao je svoje pobunjenike i stvorio organizovanu i disciplinovanu vojsku pod svojom komandom i vojnom strukturom. Lokalno stanovništvo podržavalo je pobunjeničku vojsku. Žene su za to vreme preuzele mnoge muške poslove u poljima. El Ali se pored toga udružio sa tri ostale grupe pobunjenika, a radilo se o pobuni u Alepu pod komandom Ibrahima Hanuma, pobuni Dandašija u Talkalahu i pobuni Subhi Barakata u Antiohiji. El Ali je dobio podršku u novcu i oružju od Mustafe Kemala Ataturka, koji je u to vreme ratovao sa Francuzima. Francuzi su 1919. krenuli u osvetnički pohod, ali el Ali je napao i zauzeo nekoliko ismailijskih sela, koja su bila u savezu sa Francuzima. Između dve strane sklopljeno je primirje, a Francuzi su ga narušavali i zauzeli su i spalili jedno selo. El Ali se osvetio zauzimajući al Kadm, odakle su Francuzi krenuli u pohod.

Završna faza[uredi | uredi izvor]

Bolje opremljene i uvežbane francuske snage pobedile su Arape pod komandom kralja Fejsala I 23. jula 1920. u bici kod Majsaluna u blizini Damaska. Dan nakon toga zauzeli su Damask, pa se promenio se odnos snaga u francusku korist. Francuski general Anri Guro je nakon toga započeo veliki pohod protiv Saleha el Alija. Zauzeo je Salehovo rodno mesto Aš Šajk Badr i pohapsio mnoge alavitske istaknute vođe. El Ali je pobegao na sever, ali velika francuska vojska je lako rasturila njegovu vojsku, pa je El Ali nakon toga počeo da se sakriva. Francuski vojni sud u Latakiji osudio ga je u odsutnosti na smrt.

Kasnije godine[uredi | uredi izvor]

Sakrivao se sve dok general Anri Guro nije 1922. proglasio opštu amnestiju. Povukao se iz političkoga života sve do smrti 1950. Postao je značajna i slavna ličnost nakon proglašenja sirijske nezavisnosti.

Literatura[uredi | uredi izvor]