Sveta Tekla
Sveta Tekla je svetiteljka iz perioda ranog hrišćanstva. Rođena je u Ikoniji. Srpska pravoslavna crkva je proslavlja 7. oktobra (24. septembra po starom kalendaru).
Mošti sv. Prvomučenice Tekle[uredi | uredi izvor]
Dio moštiju Svete Tekle se čuva u Staroj srpskoj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji u Sarajevu.
Žitije sv. prvomučenice Tekle ravnoapostolne[uredi | uredi izvor]
Rođena u Ikoniji od roditelja znamenitih. Kao osamnaestogodišnja devojka bila verena za nekoga mladića u ono vreme, kada apostol Pavle dođe sa Varnavom u Ikoniju na propoved Jevanđelja. Slušajući Pavla tri dana i tri noći Tekla se obrati potpuno veri Hristovoj i zavešta se živeti u devstvu. Videvši je majka, kako i ne gleda više na svoga verenika niti pomišlja na brak, poče je najpre savetovati a po tom tući i moriti glađu. Najzad je predade sudiji i zahtevaše, opaka majka, da je ognjem sažeže. Sudija je baci na oganj, no Bog je spase nepovređenu. Tada Tekla pođe za apostolom Pavlom, i dođe sa njim u Antiohiju. Privučen spoljašnjom krasotom Teklinom nekakav starešina gradski htede je uzeti k sebi silom, no Tekla se iščupa iz njegovih ruku. Taj starešina optuži je knezu kao hrišćanku, koja se gnuša braka. Knez je osudi na smrt i baci pred zverove, no zverovi se ne taknuše tela svete device. Udivljen ovim upita je knez: „ko si ti, i kakva je sila u tebi, da ti ništa ne može naškoditi?" Odgovori mu Tekla: „sluškinja sam Boga živoga“. Tada je knez pusti na slobodu, i ona pođe propovedati Jevanđelje, i uspe da obrati mnoge u veru istinitu, među kojima i neku uglednu i česnu udovicu Trifenu.
Po tome se sv. Tekla, po blagoslovu apostola Pavla, udalji u jedno pusto mesto blizu Selevkije. Tu se ona dugo podvizavaše i iscelenjem bolesnika čudotvornom silom obraćaše mnoge u hrišćanstvo. Pozavideše joj lekari i vračari iz Selevkije, te poslaše neke mlade ljude, da je oskverne, nadajući se da će ona kad izgubi devičanstvo izgubiti i moć svoju čudotvornu. Tekla begaše od onih drskih mladića, i kad vide da će je uhvatiti, ona se pomoli Bogu za pomoć pred jednom stenom, i stena se rastupi i sakri ovu sv. devicu i nevestu Hristovu. I bi joj ta stena i skrovište i grob. O ovoj čudesnoj hrišćanskoj junakinji i svetiteljki veli sveti Jovan Zlatoust „čini mi se da vidim ovu blaženu devu kako prinosi Gospodu jednom rukom devstvo a drugom rukom mučeništvo“.
„ | Sveta Tekla ravnoapostolna,
Od devicâ prvomučenica, Telo beše duhu pokorila, Duh i telo Hristu svemogućem, Zato i njoj sve pokorno beše: Oganj strašni, i zverovi ljuti, I demoni, i ljudski neduzi – Sve pokorno veri i čistoti, Sve poslušno svetoj nevinosti, Nevinosti Hristove neveste. Nije l' majka blago preveliko? Šta je majka – s Hristom poređena? I verenik od zemlje sazdani Prašina je pred slavom Hristovom. I bogatstvo i zemna krasota – San prolazni i vetar krilati. Jedna stena samo večno stoji, Vremena se ni bure ne boji, To je ženik Tekle mučenice, To je Hristos, Car nad carevima. Sveta Teklo, Rajem obasjana, Pomoli se Hristu Spasitelju, I nas grešne od greha da spase. |
” |
— Iz Prologa sv. Vladike Nikolaja |
Kult Svete Tekle kod Srba[uredi | uredi izvor]
Pavle Rovinski je pisao o jakom kultu Svete Tekle (ili lokalno Ćekle) u Crnoj Gori. Sveti Sava je doneo njenu ruku iz Antiohije 1233. koja se nalazila u Peći, pa je u tom kraju bio jak njen kult. Patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta 1730. taj dio moštiju poklanja Sabornoj crkvi u Sarajevu, gdje je i danas.[1] Mnogi Srbi iz Peći sele u Bjelopavliće i sa sobom donose kult ove svetiteljke. Zato je u Danilovgradu, centru Bjelopavlića, stara crkva Sv. Tekle. Daljim seobama, nastaju i plemenski nazivi po ovoj svetiteljki, pa su tako i Ceklin i Ćeklići dobili ime po Sv. Tekli - Ćekli, jer su Ćeklići porijeklom iz Bjelopavlića. U Ceklinu su u doba Rovinskog svi, osim jednog bratstva, koje je slavilo Sv. Teklu, slavili Sv. Nikolu. Tamo postoji i najstarija crkvica tog kraja, posvećena toj svetiteljki, i pred njom su nekada održavane narodne skupštine i pazar, a u doba Rovinskog u njoj se služilo samo na dan crkvene slave. Danas dvooltarna (pravoslavna i katolička) Crkva Sv. Tekle se nalazi i u Spiču, kod Bara, jer tamošnja tri srpska pravoslavna bratstva (Papani, Đurmani i Mišići) čuvaju predanje da su doselili iz Bjelopavlića. I ova crkva je najstarija u tom kraju, što dokazuje starinu kulta Sv. Tekle na ovim prostorima.[2] Crkva Sv. Tekle u Danilogradu je dobila na poklon dio moštiju iz Sarajeva.[3] Mihovil Pavlinović je sahranjen u rodnoj Podgori na groblju Sv. Tekle, na kojem je i istoimena crkva.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Stara crkva u Sarajevu: Sveta Tekla (jezik: srpski)
- Svetinje Stare crkve: Mošti sv. Prvomučenice Tekle (jezik: srpski)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Rovinski 1998, str. 160.
- ^ Rovinski 1998, str. 159.
- ^ Bulatović, Ivan. Saborni hram Svete Tekle u Danilovgradu.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Knjige:
- Apolonovič Rovinski, Pavel (1998). Etnografija Crne Gore, tom II. CID - Podgorica.