Pređi na sadržaj

Svetski kongres Roma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava romskog naroda

Svetski kongres Roma je serija foruma za diskusiju o pitanjima koja se odnose na Rome širom sveta. Do danas je održano devet svetskih kongresa Roma, počev od 1971. godine kada je održan prvi kongres. Među glavnim ciljevima ovih kongresa bili su standardizacija romskog jezika, poboljšanje građanskih prava i obrazovanja, očuvanje romske kulture, reparacije iz Drugog svetskog rata i međunarodno priznavanje Roma kao nacionalne manjine poreklom iz Indije.

Prvi svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Prvi svetski kongres Roma organizovan je 1971. godine u Orpingtonu, blizu Londona, Engleska, Velika Britanija, a finansirali su ga delom Svetski savet crkava i vlada Indije. Prisustvovala su 23 predstavnika iz devet država (Čehoslovačke, Finske, Norveške, Francuske, Velike Britanije, Nemačke, Mađarske, Irske, Španije i Jugoslavije) i posmatrači iz Belgije, Kanade, Indije i Sjedinjenih Država.[1] Pet podkomisija je stvoreno za ispitivanje socijalnih pitanja, obrazovanja, ratnih zločina, jezika i kulture. Na kongresu je zeleno-plava zastava sa konferencije Generalnog udruženja Roma Roma iz 1933. godine,[2] ukrašena crvenom čakrom sa šesnaest kraka, ponovo potvrđena kao nacionalni amblem Roma, a pesma „Đelem, Đelem“ je usvojena kao romska himna. Većina prisutnih prihvatila je i upotrebu reči „Rom“ (umesto varijanti „ciganin“); kao rezultat toga, Međunarodni ciganski komitet (osnovan 1965) preimenovan je u Komiteto Lumniako Romano (Međunarodni romski komitet).[3]

Drugi svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Drugi kongres u aprilu 1978. godine održan je u Ženevi u Švajcarskoj i prisustvovalo je na njemu 120 delegata iz 26 zemalja. Prisutni su pomogli da se Međunarodni komitet za Rome transformiše u Međunarodnu romsku uniju.[4]

Treći svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Treći kongres održan je u Getingenu, zapadna Nemačka, maja 1981. godine, sa 600 delegata i posmatrača iz 28 različitih zemalja. Prisutni su podržali poziv da Romi budu priznati kao nacionalna manjina indijskog porekla. Porajmos je bio glavna tema razgovora.[3]

Četvrti svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

1990. godine održan je četvrti kongres u Serocku u Poljskoj kome je prisustvovalo 250 delegata. Teme razgovora uključivale su reparacije za Drugi svetski rat, obrazovanje, kulturu, odnose s javnošću, jezik i enciklopediju na romskom jeziku. [3] Međunarodni dan Roma takođe je zvanično proglašen 8. aprilom, u čast prvog sastanka Svetskog kongresa Roma 1971. godine.

Peti svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Peti svetski kongres Roma održan je u Pragu, Češka, jula 2000. Emil Ščuka izabran je za predsednika Međunarodne romske unije. Kongres je dao zvaničnu deklaraciju romske neteritorijalne nacije.

Šesti svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Šesti kongres održan je u Lancianu u Italiji 8. i 9. oktobra 2004. godine, uz učešće preko 200 delegata iz 39 zemalja sveta. Delegati su izabrali novog predsednika za Međunarodnu uniju Roma (Stanislav Stankievicz iz Poljske ) i novog predsednika Svetske Skupštine IRU (Dragan Jevremović iz Austrije). Osnovan je novi odbor koji će ispitivati pitanja koja se tiču žena, porodica i dece.

Sedmi svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Sedmi kongres je održan u Zagrebu, Hrvatska u oktobru 2008. godine. Skoro 300 delegata iz 28 različitih zemalja prisustvovalo je sastanku koji je objavio Akcioni plan za izgradnju nacije Roma, dokument koji je izneo planove za razvoj romskog nacionalizma i predstavljanja. Esma Redžepova je izvela romsku himnu.

Osmi svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Osmi kongres održan je u Sibinju, u Rumuniji, aprila 2013. Otprilike 250 delegata iz 34 različite zemlje prisustvovalo je sastanku.

Deveti svetski kongres Roma[uredi | uredi izvor]

Deveti kongres održan je u Rigi, Letonija, avgusta 2015,[5] Prisustvovalo je približno 250 delegata iz 25 zemalja. Izuzetno, 21 država od 25 koliko ih je prisustvovalo formirala je Federaciju za rešavanje problema koji pogađaju romski narod.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kenrick, Donald (1971), „The World Romani Congress - April 1971”, Journal of the Gypsy Lore Society, 50, parts 3-4: 101—108 
  2. ^ Saul, Nicholas; Tebbutt, Susan (2004). The role of the Romanies: images and counter-images of "Gypsies"/Romanies in European cultures. Liverpool University Press. str. 221, fn.2. ISBN 978-0-85323-679-5. 
  3. ^ a b v Timeline of Romani History - Patrin
  4. ^ Timeline of Romani History - Patrin Arhivirano novembar 6, 2009 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ „IRU – INTERNATIONAL ROMANI UNION – INTERNATIONAL ROMANI UNION” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-12-18.