Pređi na sadržaj

Svetski cionistički kongres

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Članska karta za Prvi cionistički kongres u Bazelu, Jevrejski muzej Švajcarske.[1]

Cionistički kongres osnovan je 1897. godine od strane Teodora Hercla kao vrhovnog organa Cionističke organizacije (CO) i njene zakonodavne vlasti. Godine 1960. kongres je promenio njegov naziv na Svetski cionistički kongres (hebr. הקונגרס הציוני העולמי, translit. ХаКонгрес ХаЦиони ХаОлами) i organizacija je promenila njen naziv na „Svetska cionistička organizacija“ (SCO). Svetska cionistička organizacija bira službenike i odlučuje o politici SCO i Jevrejske agencije,[2][3] uključujući „utvrđivanje raspodele sredstava“.[4] Prvi cionistički kongres bio je održan u Bazelu 1897. godine.[3] Svaki punoletan Jevrej koji je član cionističke organizacije ima pravo glasa i broj izabranih delegata u kongresu je 500.[5][6] 38% delegata su iz Izraela, 29% iz SAD, i 33% iz ostalih država. Pored toga, ima oko 100 delegata koje imenuju ostale cionističke organizacije.[6]

Posle Prvog cionističkog kongresa 1897. godine, Cionistički kongres održavan je svake godine do 1901. i onda svake druge godine od 1903. do 1913. i 1921. do 1939. godine. Do 1946. godine, kongres je bio održavan svake druge godine u raznim evropskim gradovima, osim prekida tokom svetskih ratova. Njihov cilj je bio da izgrade infrastrukturu za unapređenje jevrejskog naseljavanja u Palestini. Od Drugog svetskog rata sastanci su se održavali otprilike svake četiri godine. Takođe, od stvaranja Izraela, kongres se sastaje svake četiri ili pet godina u Jerusalimu.

38. svetski cionistički kongres održan je 2020.

Reprezentativci u Svetskom cionističkom kongresu

[uredi | uredi izvor]

Svetski cionistički kongred uključuje reprezentativce cionističkih svetskih saveza, ženske cionističke organizacije sa posebnim statusom i međunarodne jevrejske organizacije.

Bazelska ulica u Tel Avivu (oko 1939) nazvana u čast prvog kongresa 1897.

Cionistički svetski savezi

[uredi | uredi izvor]

Cionistički učesnici u Svetskom cionističkom kongresu su slobodni da formiraju Brit Olamit ili Cionistički svetski savezi (ideološke grupacije), koje su donekle kao politička stranka. Dok izraelske političke stranke mogu učestvovati u kongresu, bricovi (nominativ: bric) su isto organizovani i izabrani u kongresu od strane neizraelaca, čineći kongres multinacionalnim savetodavnim telom za jevrejsku dijasporu. Međutim, kako je alija dovela Jevreje u Izrael iz drugih zemalja, zastupljenost Izraela u zakonodavnom telu povećana je na račun zastupljenosti neizraelske jevrejske dijaspore. Brit Olamit (Svetski savez) mora imati reprezentaciju u barem pet država da bi mogla biti slata delegacija u kongresu.

Trenutno ima šest svetska cionistička saveza (sa potpuno pravo glasa):

Izraelski reprezentativci

[uredi | uredi izvor]

Od stvaranja Države Izrael ne održavaju se izbori za izraelske delegate na Svetskom cionističkom kongresu. Umesto toga, smatra se da izbori za Kneset, izraelski parlament, ispunjavaju ovu funkciju, a cionističke partije zastupljene u Knesetu raspodeljuju se određenim brojem delegata Kongresa proporcionalno njihovoj snazi u Knesetu. Kasni levičarski vođa Šulamit Aloni je u više navrata kritikovao ovu praksu:

Mnogi izraelski građani ne znaju ili se ne brinu da kada izađu na izborima takođe glasaju za delegati u Svetskom cionističkom kongresu. […] Ako je za cionistički pokret bilo potrebno da u Izraelu radi ono što radi u drugim zemljama - t.j., regrutovati članove koji plaćaju i naterati ove članove da održe posebne izbore za Svetski cionistički kongres - možda bi se otkrio sramotno mali broj posvećenih cionista u Izraelu.

— Govor Šulamita Alonija na mitingu Mereca u Tel Avivu, 24. marta 1997.

Cionističke organizacije sa posebnim statusom

[uredi | uredi izvor]

Dve ženske organizacije imaju poseban status u cionističkoj organizaciji i imaju puna prava glasa:

  • Ženska međunarodna cionistička orgamizacija – međunarodno, nestranačko cionističko telo, koje dobija globalno predstavljanje na osnovu sporazuma sklopljenog 1964. godine.
  • Hadasah – dobio je poseban status odlukom Generalnog saveta cionista 1994.

Međunarodne jevrejske organizacije

[uredi | uredi izvor]

Međunarodne jevrejske organizacije su takođe bile zastupljene u Cionističkom kongresu od 1972. godine, pod uslovom da prihvate Jerusalimski program,[7] čak i ako nisu svi njihovi članovi proglašeni cionistima. Ova tela imaju ograničeno pravo glasa i ne glasaju o pitanjima kandidature i izbora u institucije SCO.

Međunarodne jevrejske organizacije (ograničeno pravo glasa):

Ostali učesnici u kongresu (savetnici, posmatrači)

[uredi | uredi izvor]

Pored delegata sa punim pravom glasa koji učestvuju na kongresu, postoje i učesnici u savetodavnom svojstvu koji mogu učestvovati u debatama, ali nemaju pravo glasa. Oni se mogu sastojati od nosilaca funkcija kao što su članovi cionističke izvršne vlasti, članovi Generalnog saveta cionista koji nisu izabrani za delegate u Kongresu, predsednici cionističkih federacija, nosioci pravosudnih funkcija - predsednik cionističkog Vrhovnog suda, advokat, kontrolora i predstavnika Alija pokreta. Posmatrači bez prava glasa mogu biti pozvani od strane Cionističke izvršne vlasti ili Prezidijuma Kongresa.

Bivši učesnici

[uredi | uredi izvor]

Tok kongresa

[uredi | uredi izvor]

Cionistički kongres vodi Prezidijum Kongresa. Kongresne rasprave su podeljene u pet faza:

  • Otvaranje kongresa, uključujući govor predsednika izvršne vlasti, i druge govore utvrđene dnevnim redom, izbor Prezidijuma kongresa, izveštaj predsednika cionističkog Vrhovnog suda o rezultatima izbora, izveštaje članova cionističke izvršne vlasti u dopuni štampanog izveštaja, izbor kongresnih komiteta.
  • Izbori novog Izvršnog odbora, na predlog Stalnog komiteta Kongresa.
  • Sastanci komiteta.
  • Izveštaji odbora i glasanje o nacrtima odluka koje su oni predstavili. Izveštaj Stalnog komiteta i glasanje o njegovim predlozima za članove Generalnog cionističkog saveta, kontrolora i pravnih institucija.
  • Ceremonija zatvaranja kongresa.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Cionistički kongres (kasnije sa prefiksom Svetski), bio je održan u intervalima svake godine (1897–1901), pa onda svake druge godine (1903–1939) do početka Drugog svetskog rata, sa osmogodišnju pauzu (1913–1921) zbog Prvog svetskog rata.

Dvanaesti cionistički kongres, Karlove Vari 1921.
Šesnaesti cionistički kongres, Cirih 1929.
Dvadeseti cionistički kongres, Cirih 1937.
Dvadeset treći cionistički kongres, Izraelska poštanska marka
Dvadeset peti cionistički kongres, Jerusalim 1960.
Redni broj Ime Grad Država Godina
1. Prvi cionistički kongres[8] Bazel  Švajcarska 1897.
2. Drugi cionistički kongres[9][10][11] Bazel  Švajcarska 1898.
3. Treći cionistički kongres[12][10][11] Bazel  Švajcarska 1899.
4. Četvrti cionistički kongres[13][10][11] London  Ujedinjeno Kraljevstvo 1900.
5. Peti cionistički kongres[14][10][11] Bazel  Švajcarska 1901.
6. Šesti cionistički kongres[15][10][11] Bazel  Švajcarska 1903.
7. Sedmi cionistički kongres[16][10][11] Bazel  Švajcarska 1905.
8. Osmi cionistički kongres[17][10][11] Hag  Holandija 1907.
9. Deveti cionistički kongres[18][10][11] Hamburg  Nemačko carstvo 1909.
10. Deseti cionistički kongres[19][10][11] Bazel  Švajcarska 1911.
11. Jedanaesti cionistički kongres[20][10][11] Beč  Austrougarska 1913.
12. Dvanaesti cionistički kongres[21][10][11] Karlove Vari  Čehoslovačka 1921.
13. Trinaesti cionistički kongres[22][11][23] Karlove Vari  Čehoslovačka 1923.
14. Četrnaesti cionistički kongres[24][11][25] Beč  Austrija 1925.
15. Petnaesti cionistički kongres[26][11][27] Bazel  Švajcarska 1927.
16. Šesnaesti cionistički kongres[28][11][29] Cirih  Švajcarska 1929.
17. Sedamnaesti cionistički kongres[30][11] Bazel  Švajcarska 1931.
18. Osamnaesti cionistički kongres[31][11] Prag  Čehoslovačka 1933.
19. Devetnaesti cionistički kongres[32][11] Lucern  Švajcarska 1935.
20. Dvadeseti cionistički kongres[11] Cirih  Švajcarska 1937.
21. Dvadeset prvi cionistički kongres[11] Ženeva  Švajcarska 1939.
22. Dvadeset drugi cionistički kongres[11]Greška kod citiranja: Zatvara </ref> koji nedostaje <ref> oznaci Jerusalim  Izrael 2010.
37. Trideset sedmi Svetski cionistički kongres Jerusalim  Izrael 2015.
38. Trideset osmi Svetski cionistički kongres[33] Jerusalim  Izrael 2020.

Važni trenuci

[uredi | uredi izvor]
  • Prvi cionistički kongres, održan je 1897. u Bazelu u Švajcarskoj, a predsedavajući je bio Teodor Hercl. Kongresu je prisustvovalo oko 200 učesnika koji su formulisali cionističku platformu, poznatu kao „Bazelski program“, i osnovali Cionističku organizaciju (CO). Za razliku od starijeg pokreta Hibat Cion, CO je zauzeo jasan stav u korist političkog cionizma, navodeći u svom programu da:
„Cionizam nastoji da uspostavi dom u Palestini za jevrejski narod, obezbeđen po javnom zakonu.“

Hercl je napisao u svom dnevniku,

„Kada bih sažeo Bazelski kongres u jednu reč – koju ću se čuvati da ne izgovaram javno – to bi bilo sledeće: U Bazelu sam osnovao jevrejsku državu.“[10]
  • Dvadeset treći cionistički kongres, održan 1951. godine u Jerusalimu, bio je prvi koji je održan nakon uspostavljanja Države Izrael, i prvi održan u Jerusalimu, što će postati norma. Otvoren je na grobu Teodora Hercla, čiji su posmrtni ostaci premešteni iz Beča i ponovo sahranjeni na vrhu brda u Jerusalimu koje je preimenovano po njemu Gora Hercl. Kongres je izdao „Jerusalimski program“, stavljajući svoj glavni fokus na novostvorenu državu kao centralni element ujedinjenja jevrejskog naroda.[11]
  • Rut Popkin je bila prva žena koja je bila predsedavajuća predsedništva i predsednica Svetskog cionističkog kongresa, a izabrana je na obe funkcije 1987.[34]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Battegay, Caspar (2018). Jüdische Schweiz 50 Objekte erzählen Geschichte. Lubrich, Naomi 1976-, Christoph Merian Verlag, Jüdisches Museum der Schweiz (1. izd.). [Bazel]. ISBN 978-3-85616-847-6. OCLC 1015350203. 
  2. ^ „Zionist Congress”. Svetska cionistička organizacija. Arhivirano iz originala 02. 02. 2017. g. Pristupljeno 23. 09. 2024. 
  3. ^ a b „Zionism: World Zionist Organization (WZO)”. American-Israeli Cooperative Enterprise. 
  4. ^ Cortellessa, Eric. „At World Zionist Congress, Reform stakes its claim in Israel's future”. The Times of Israel. 
  5. ^ „Rules for the Election of Delegates to the Zionist Congress” (Dokument). 
  6. ^ a b „Home”. myselfourisrael.com. 
  7. ^ „38th World Zionist Congress Elections” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2017-06-01. g. 
  8. ^ „Zionisten-Kongress in Basel - am 30. und 31. August 1897. Offizielles Protokoll” (na jeziku: nemački). 
  9. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 2. Zionisten-Congresses gehalten in Basel vom 28. bis 31. August 1898” (na jeziku: nemački). 
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j k „Zionist Congress: First to Twelfth Zionist Congress (1897 - 1921)”. 
  11. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t Mitchell Geoffrey Bard, Moshe Schwartz (2005). 1001 Facts Everyone Should Know about Israel. Jason Aronson, Inc.. str. 5—8. ISBN 978-0-7425-4358-4. 
  12. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 3. Zionisten-Congresses Basel 15. bis 17. August 1899” (na jeziku: nemački). 
  13. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 4. Zionisten-Congresses in London 13., 14., 15., und 16. August 1900” (na jeziku: nemački). 
  14. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 5. Zionisten-Congresses in Basel 26., 27. 28., 29. und 30 December 1901” (na jeziku: nemački). 
  15. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 6. Zionisten-Congresses Basel August 1903” (na jeziku: nemački). 
  16. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 7. Zionisten-Congresses Basel und des außerordentlichen Kongresses in Basel 27., 28., 29., 30., 31. Juli, 1. und 2. August 1905” (na jeziku: nemački). 
  17. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 8. Zionisten-Kongresses im Haag vom 14. bis inklusive 21. August 1907” (na jeziku: nemački). 
  18. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 9. Zionisten-Kongresses in Hamburg vom 26. bis inklusive 30 December 1909” (na jeziku: nemački). 
  19. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 10. Zionisten-Kongresses in Basel vom 9. bis inklusive 15. August 1911” (na jeziku: nemački). 
  20. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 11. Zionisten-Congresses gehalten in Wien vom 2. bis 9. September 1913” (na jeziku: nemački). 
  21. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 12. Zionisten-Kongresses in Karlsbad vom 1. bis 14. September 1921” (na jeziku: nemački). 
  22. ^ „Stenographisches Protokoll der Verhandlungen des 13. Zionisten-Kongresses vom 6. bis 18. August 1923 in Karlsbad” (na jeziku: nemački). 
  23. ^ „The Thirteenth Zionist Congress Is Convened in Czechoslovakia” (na jeziku: engleski). 
  24. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 14. Zionisten-Kongresses vom 16. bis 31 August 1925 in Wien” (na jeziku: nemački). 
  25. ^ „The Canadian Jewish Chronicle - Google News Archive Search”. 
  26. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 15. Zionisten-Kongresses Basel 30. August bis 11. September 1927” (na jeziku: nemački). 
  27. ^ „Fifteenth Zionist Congress Approves Jewish Agency Plan Sponsored by Weizmann”. 
  28. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 16. Zionistenkongresses und der konstituierenden Tagung des Council der Jewish Agency für Palästina, Zürich, 28. Juli bis 14. August 1929” (na jeziku: nemački). 
  29. ^ „Resolutions of the 16th Zionist Congress With a Summary Report of the Proceeding”. 
  30. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 17. Zionistenkongresses und der zweiten Tagung des Council der Jewish Agency für Palästina, Basel, 30. Juni bis 17. Juli 1931” (na jeziku: nemački). 
  31. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 18. Zionistenkongresses und der dritten Tagung des Council der Jewish Agency für Palästina, Prag, 21. August bis 4. September 1933” (na jeziku: nemački). 
  32. ^ „Protokoll der Verhandlungen des 19. Zionistenkongresses und der vierten Tagung des Council der Jewish Agency für Palästina, Luzern, 20. August bis 6. September 1935” (na jeziku: nemački). 
  33. ^ „Diaspora Jews Have Their Say: World Zionist Congress 2020”. 
  34. ^ Tigay, Alan. „Ruth Popkin, Hadassah past national president, dies at 101 | Obituaries”. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]