Sergej Bondarčuk
Sergej Bondarčuk | |
---|---|
Datum rođenja | 25. septembar 1920. |
Mesto rođenja | Bilozerka, Ukrajina |
Datum smrti | 20. oktobar 1994.74 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Rusija |
Supružnik | Ina Makarova, Irina Skobceva |
Deca | Natalija Bondarčuk, Fjodor Bondarčuk |
Sergej Fjodorovič Bondarčuk (rus. Сергей Фёдорович Бондарчук, ukr. Сергій Федорович Бондарчук; Bilozerka, 25. septembar 1920 — Moskva, 20. oktobar 1994) je bio sovjetski režiser, scenarista i glumac.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Bondarčuk je rođen u selu Bilozerka blizu Hersona. Detinjstvo je proveo u gradovima Jejsk i Taganrog, gde je završio školu. Njegova prva uloga je bila u Taganroškom pozorištu 1937. Studije je nastavio u glumačkoj školi u Rostovu na Donu (1938—1942). Nakon studija bio je regrutovan u Crvenu armiju, a iz vojske je pušten 1946.
U svojoj 32. godini je postao najmlađi sovjetski glumac koji je ikada dobio najviše odlikovanje Narodnog umetnika Sovjetskog Saveza. Godine 1955. glumio je sa budućom suprugom Irinom Skobcevom u „Otelu“, sa kojom se venčao 4 godine kasnije. Prethodno je bio u braku sa Inom Makarovom, majkom njegove starije kćerke „Natalije.
Bondarčuk je slavu na zapadu stekao filmom „Rat i mir“ po romanu Lava Tolstoja, koji je u originalnoj verziji trajao više od 10 sati i bilo je potrebno sedam godina da se film završi. Film, u kom je Bondarčuk bio i reditelj i tumač lika Pjera Bezuhova, osvojio je Oskara za najbolji strani film. Godinu dana kasnije, glumio je Ivana Martina u jugoslovenskom filmu „bitka na Neretvi“.
Njegov prvi film na engleskom jeziku je bio „Vaterlo“ iz 1970, koji je producirao Dino De Laurentis. Film je bio upamćen po po epskim scenama borbe, ali nije uspeo da privuče publiku. Bondarčuk je iste godine postao član KPSS, a sledeće godine je izabran za predsednika Saveza kinematografa. Bondarčuk je nastavio karijeru uz više politički orijentisane filmove. Pre nego što je smenjen sa mesta predsednika Saveza kinematografa, snimio je film „Boris Godunov“.
Njegov poslednji film, drugi po redu na engleskom jeziku, je bila adaptacija romana Mihaila Šolohova „Tihi Don“, sa Rupertom Everetom u glavnoj ulozi. Film je bio smiljen tokom 1992. i 1993, ali je premijeru imao tek novembra 2006.[1], zbog nesuglasica sa ko-producentskim italijanskim studijem zbog nepovoljnih uslova u ugovoru za film, pa su filmske trake ostale zaključane u sefu, čak i nakon smrti Bondarčuka usled srčanog udara.
Sergej Bondarčuk je sahranjen u Moskvi. Njegova kćerka Natalija je glumila glavnu žensku ulogu u filmu „Solaris“ Andreja Tarkovskog, dok je njegov sin Fjodor Bondarčuk (igrao je zajedno sa ocem u „Borisu Godunovu“) popularan ruski glumac i režiser poznat po svom filmu „9. četa“. Juna 2007. bivša supruga Ina Makarova je otkrila bronzanu statuu Segeja Bondarčuka u njegovom rodnom Jejsku.
Filmovi
[uredi | uredi izvor]Uloge Sergeja Bondarčuka
| ||||
Godina |
Srpski naziv |
Izvorni naziv |
Uloga |
Napomena
|
---|---|---|---|---|
1948. | Молодая гвардия | Valjko | ||
1950. | Кавалер Золотой Звезды | Sergej Tutarinov | ||
1951. | Taras Ševčenko | Тарас Шевченко | Taras Ševčenko | |
1953. | Admiral Ušakov | Адмирал Ушаков | Tihon Prokofjev | |
1953. | Корабли штурмуют бастионы | Tihon Prokofjev | ||
1955. | Неоконченная повесть | |||
1955. | Otelo | Отелло | Otelo | |
1955. | Попрыгунья | |||
1958. | Шли солдаты | |||
1959. | Čovjekova sudbina | Судьба человека | Andrej Sokolov | |
1960. | Серёжа | |||
1960. | В Риме была ночь | partizan Fjodor | ||
1968. | Rat i mir | Война и мир | Pjer Bezuhov | |
1969. | ВЗолотые ворота | |||
1969. | Bitka na Neretvi | Martin | ||
1970. | Дядя Ваня | |||
1973. | Молчание доктора Ивенса | |||
1974. | Такие высокие горы | |||
1975. | Выбор цели | Kurčatov | ||
1975. | Пошехонская старина | |||
1976. | Они сражались за Родину | Zvяgincev | ||
1976. | Vrhovi Zelengore | |||
1978. | Степь | Jemeljan | ||
1978. | Бархатный сезон | |||
1978. | Отец Сергий | Otec Sergiй | ||
1979. | Взлёт | |||
1979. | Профессия | kinoaktёr | ||
1980. | Овод | kardinal Montanelli | ||
1986. | Boris Godunov | Борис Годунов | Boris Godunov | |
1988. | Случай в аэропорту | |||
1990. | Битва трёх королей | |||
1992. | Гроза над Русью | |||
1992. | Tihi Don | Тихий Дон | General Krasnov |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ (jezik: engleski)„BBC: Russia recovers Soviet-era epic”. Pristupljeno 25. 4. 2013.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Sergei Bondarchuk na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- War and Peace of Sergei Bondarchuk