Sinodik cara Borila

Borѝlov sinodik (bug. Borѝlov sinodik) je bio srednjovekovno bugarsko književno delo s početka 13. veka. Predstavlja jedan od najznačajnijih izvora za istoriju Drugog bugarskog carstva. Borilov sinodik je 3. novembra 2017. godine uvršten u Međunarodni registar UNESKA "Pamćenje sveta".[1]
Nastanak i dopuna
[uredi | uredi izvor]Borilov sinodik sačinjen je povodom sabora protiv bogumila, koji je 1211. godine sazvao car Boril. Zatim je, po carevom naređenju, grčki sinodik iz 843. godine, koji je sadržao kanonske propise i anateme protiv raznih starijih jeresi rasprostranjenih u Vizantiji,[2] preveden na bugarski jezik. Prevodu je dodato posebno poglavlje u kojem se razotkrivaju i osuđuju stavovi bogumila. [3]

Borilov sinodik je kasnije dopunjen izveštajem o obnovi Trnovske patrijaršije 1235. godine i sa pomenikom bugarskim carevima, caricama, patrijarsima, mitropolitima i boljarima.[4] Nakon pada Trnova pod osmansku vlast (1393), tekst sinodika je prenet i rasprostranjen u Srbiju, Moldaviju, Rusiju, gde su po njegovom uzoru sastavljani lokalni sinodici.
Prepisi
[uredi | uredi izvor]Najraniji sačuvani primerak Sinodika potiče iz kasnog 14. veka. Pronašao ga je u Trnovu Nikolaj Palauzov. Danas se čuva u Narodnoj biblioteci "Svetog Kirila i Metodija" pod brojem 289. Neki tekstovi u Palauzovom prepisu Sinodika praćeni su notarskim zabeleškama. [5][6]
Drugi sačuvani primerak potiče iz 16. veka. Otkrio ga je bugarski istoričar Marin Drinov. Čuva se u Nacionalnoj biblioteci Sofije pod brojem 432.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Novi bъlgarski elementi v registъra „Pametta na sveta“ na ЮNESKO // Nacionalna biblioteka „Sv. sv. Kiril i Metodiй“, 17 noemvri 2017 g.
- ^ Uspenskiй F. I. Sinodik v Nedelю Pravoslaviя: Svodnый tekst s priloženiяmi. Odessa, 1893.
- ^ Totomanova, Anna-Maria. The Synodikon of Orthodoxy in Medieval Bulgaria (PDF) // Studia Ceranea (7). 2017. DOI:10.18778/2084–140X.07.12. ISSN 2084-140X. p. 169 – 227.
- ^ Totomanova, Anna-Mariя. Ezikъt na XIV v. i sъstavъt na Palauzoviя sbornik (PDF) // Paleobulgarica/Starobъlgaristika (XXXVI. 1.). 2012. s. 24 – 37. Poseten na 20 oktomvri 2018.
- ^ Totomanova, A. Sinodik carя Borila v sbornike Palauzova. – V: XXI ežegodnaя bogoslovskaя konferenciя. Cerkovno-istoričeskiя issledovaniя v kontekste sovremennoй nauki. Moskva, 2011.
- ^ Lazarov, S. Sinodikъt na car Boril kato muzikalno-istoričeski pametnik. – Izvestiя na Instituta za muzikoznanie, 7, 1960, 5 – 77; Tončeva, E. Muzikalni tekstove v Palauzoviя prepis na Sinodika na car Boril (Paleografsko izsledvane i muzikalen analiz). – Izvestiя na Instituta za muzikoznanie, 12, 1967, 57 – 159.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- otkъs ot Boriloviя sinodik
- kratko opisanie i digitalno faksimile na naй-stariя prepis na Sinodika
- digitalno faksimile na naй-stariя prepis na Sinodika
Izdanja
[uredi | uredi izvor]- Popruženko, M. Sinodik carя Borila. Bъlgarski starini, t. 8. Sofiя, 1928
- Dъržava i cъrkva prez XIII vek: Prepiska na bъlgarite s papa Inokentiй III, Sinodik na car Boril. S., 1999, 55 – 88, 97 – 105 (Slavяnska biblioteka. Seriя Slavia Orthodoxa).
- Iv. Božilov, A.-M. Totomanova, Iv. Bilяrski. Borilov sinodik – izdanie i prevod. S., PAM, 2011.