Pređi na sadržaj

Sirakuza

Koordinate: 37° 05′ 00″ S; 15° 17′ 00″ I / 37.083333° S; 15.283333° I / 37.083333; 15.283333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sirakuza
Siracusa
Sirakuza - gradsko priobalje
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Italija
RegijaSicilija
PokrajinaSirakuza
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 122.051
 — gustina598,05 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate37° 05′ 00″ S; 15° 17′ 00″ I / 37.083333° S; 15.283333° I / 37.083333; 15.283333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina17 m
Površina204,08 km2
Sirakuza na karti Italije
Sirakuza
Sirakuza
Sirakuza na karti Italije
Ostali podaci
GradonačelnikGiancarlo Garrozzo
Poštanski broj96100
Pozivni broj0931
Veb-sajt
www.comune.siracusa.it

Sirakuza (ital. Siracusa, na mesnom govoru, Sarausa) grad je u južnoj Italiji. Četvrti je grad po veličini na Siciliji i najveći grad i upravno središte istoimenog Okruga Sirakuza.

Sirakuza je poznata kao naslednik istoimenog starogrčkog grada, koji je bio najjače središte Velike Grčke, mesto gde je živeo Arhimed. Danas su ostaci Sirakuze pod zaštitom UNESKOa.

Sirakuza je u Italiji poznata kao najjužniji grad u državi sa više od 100 hiljada stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na priobalni deo grada

Sirakuza se nalazi u južnoj Italiji. Od prestonice Rima grad je udaljen oko 860 km južno, a od Palerma 260 km jugoistočno. Najbliži veći grad je Katanija, smeštena 66 km severnije.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Sirakuza se nalazi u jugoistočnom delu Sicilije. Grad se razvio na omanjem ostrvu u istoimenom Sirakuskom zalivu, krajnje jugozapadnom delu Jonskog mora. Kasnije je ostrvo povezano mostovima sa obližnjim kopnom, ali nekadašnji grad postao gradsko središte. U pozadini Sirakuze nalazi se plodna primorska ravnica, koju gradi reke Anapo i Kane', koje se ulivaju u zaliv nedaleko od grada. Dalje, ka zapadu izdižu se Iblejske planine.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima u Sirakuzi je sredozemna.

Klima (Sirakuza)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 14,8
(58,6)
15,3
(59,5)
17,1
(62,8)
19,7
(67,5)
23,7
(74,7)
28,2
(82,8)
31,3
(88,3)
31,2
(88,2)
28,1
(82,6)
24,0
(75,2)
19,6
(67,3)
16,3
(61,3)
31,3
(88,3)
Srednji minimum, °C (°F) 7,3
(45,1)
7,5
(45,5)
8,7
(47,7)
10,7
(51,3)
13,9
(57)
17,8
(64)
20,7
(69,3)
21,2
(70,2)
19,2
(66,6)
16,0
(60,8)
12,1
(53,8)
9,0
(48,2)
7,3
(45,1)
Količina padavina, mm (in) 75
(29,5)
52
(20,5)
44
(17,3)
30
(11,8)
16
(6,3)
5
(2)
3
(1,2)
7
(2,8)
44
(17,3)
78
(30,7)
94
(37)
78
(30,7)
526
(207,1)
[traži se izvor]

Vode[uredi | uredi izvor]

Sirakuza je smeštena u krajnje jugozapadnom delu Jonskog mora. Grad se nalazi na severnoj obali Sirakuskog zaliva, gde se stari deo grada nalazi na ostrvu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ulica srednjovekovne Sirakuze
Arhimedov trg
Pešačka ulica

Stari vek[uredi | uredi izvor]

Oblast grada je bila naseljena još u vreme praistorije, a u vreme Mikene javljaju se prvi podaci sa ovim delom Sredozemlja. Sirakuzu su osnovali stari Grci u 733. godine p. n. e. pod prvobitnim nazivom Sirako, u značenju „slana luka“, a iz ovog naziva se vremenom došlo do današnjeg. Sirakuza se veoma brzo razvila u najveći i vodeći polis Velike Grčke, pa je nekoliko sledećih vekova bila nezaobilazni činilac u istoriji starogrčkog sveta. Pogodnost položaja na krajnjem zapadu starogrčkog sveta bila je manje ratovanja i time manje razaranja. Međutim, u slučaju Surakuze je dolazilo do izražaja neprijateljstvo sa obližnjom Kartaginom, čija je moć i značaj mnogo više pogađala Sirakuzu nego polise u današnjoj Grčkoj. Na kraju su stanovnici Sirakuze ušli u pakt sa starim Rimom protiv Kartagine u Prvom punskom ratu. Ovo je dovelo do pada grada pod upravu Rimljana 215. p. n. e. Međutim, grad je zadržao značaj i postao upravno središte i najvažnije trgovište Sicilije. Krajem vremena starog Rima u gradu se javlja mnogo hrišćana, pa je Sirakuza poznata po sačuvanim katakombama, koje su po očuvanosti odmah posle rimskih.

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

Posle propasti starog Rima grad menja više gospodara u sledećim vekovima. Prvo grad zauzimaju Vandali, a 535. g. Vizantinci, za vreme kojih Sirakuza ponovo jača. Grad preuzimaju Arabljani-Saraceni 878. godine nakon opsade i u njihovom posedu Sirakuza ostaje do 1038. godine. Oni premeštaju središte vlasti nad ostrvom u Palermo. Posle toga grad ponovo zauzimaju Vizantinci i vladaju njime sledećih pola veka. Novi gospodari bili su Normani, koji grad zauzimaju 1085. godine. Oni osnivaju državu na jugu današnje Italije, koja je trajala nekoliko sledećih vekova - Kraljevstvo Sicilija. U ovo vreme grad ponovo postaje hrišćansko središte. Gradi se mnogo crkava i gradskih palata.

Novi vek[uredi | uredi izvor]

Tokom nekoliko vekova postojanja Kraljevstvo Sicilija imalo je nekoliko vladarskih kuća na čelu - Normani, Anžujci, Aragonci, Savoja, Habzburgovci, Burboni. Konačno, Sirakuza 1860. godine ulazi u sastav Kraljevine Italije. Posle ujedinjenja države Sirakuza postaje važna luka i trgovište, što je i danas. Međutim, viševekovni jaz Juga i Severa ni danas nije prevaziđen, pa su stanovnici Sirakuze i dalje osetno siromašniji od stanovnika većih gradova na severu Italije.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima, u gradu je u novembru 2016. godine živeo 122.051[1] stanovnik.

Demografija
1931.1936.1951.1961.1971.1981.1991.2001.2011.
46.04849.47866.09083.205101.421117.615125.941123.657118.385

Sirakuza je 2008. godine. imala preko 120.000 stanovnika, 3 puta više u odnosu na početak 20. veka. Poslednjih godina broj stanovnika u gradu blago opada.

Grad danas ima mali udeo imigrantskog stanovništva (2%), najviše iz istočne Evrope, severne Afrike i južne Azije.

Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Sirakuza ima veći broj znamenitosti. Najvažniji su oni antički, gde se često ne može tačno razlučiti šta je starogrčko, a šta starorimsko:

  • Apolonov hram, kasnije pretvaran u vizantijsku crkvu i džamiju,
  • Aretuzina fontana, čije ime se vezuje za grčku nimfu,
  • Antičko pozorište,
  • Rimski amfiteatar,
  • Hram Zevsa.

Grad ima i lepe građevine iz nekoliko prethodnih vekova:

  • Gradska katedrala iz 13. veka, građevina na ostacima starogrčkog hrama boginje Atine iz 5. veka p. n. e.,
  • Crkva svete Lucije van zidova, iz 16. veka, nekadašnja vizantijska crkva sa katakobama ispod,
  • Crkva svetog Pavla, iz 18. veka,
  • Crkva svetog Hristofora, iz 14. veka,
  • Manijakesov zamak, iz 13. veka,
  • Arheološki muzej,
  • veći broj palata, mahom iz 18. veka.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Gradskom privredom dominira luka, a stanovnici Sirakuze rade u luci, brodogradilištima, prehramebnoj industriji, industriji prerade metala, kao i hemijskoj industriji. Okolina je poznata po gajenju južnog voća.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „www.demo.istat.it”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2018. g. Pristupljeno 06. 05. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]