Pređi na sadržaj

Sistemi za navodnjavanje metodom kap-po-kam ili mikro-navodnjavanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Navodnjavanje kap po kap ili mikronavodnjavanje, predstavlja skup najnovijih tehnika koje imaju zajedničke karakteristike:

  1. Lokalizovanje ili snabdevanje gajenih biljaka vodom, vlaženjem samo jednog dela od celokupne rizosverne zone, i to neposredno uz biljku
  2. Učestalost navodnjavanja, sve do neprekidnog zalivanja vrlo malim sekudnim protocima
  3. Vlaženje površine je ograničeno samo na zonu korenovog sistema, čime je ograničen i volumen vlažnog zemljišta
  4. Iz druge i treće tačke, proizilazi da se tehnikom navodnjavanja daju vrlo male zalivne norme
  5. Zalivanje metodom kap po kap praćeno je primenom rastvorljivih mineralnih đubriva

Nekih od starijih površinskih načina zalivanja, kao što su zalivanje širokorednih kultura metodom infiltracionih brazdi ili bazenima, insipirisani su ovom tehnikom, ali za njihovu primenu potreban je znatan utrošak ljudskog rada. U današnje vreme, zahvaljujući dovođenju vode cevovodima pod pritiskom, moguće je primeniti takva tehnička rešenja, odnosno sisteme za navodnjavanje, kojima se znatno lakše upravlja, koji se lako automatizuju i čijom se primenom gubici vode svode na minimum.

Lokalizovanje vode pri zalivanju[uredi | uredi izvor]

Tehnika navodnjavanja metodom kap po kap sastoji se u vlaženju malim protocima različitih delova zone korenovog sistema, tako da se u ovoj vlažnost zemljišta održava na niskim tenzijama. U tim uslovima, vodu sa hranljivim materijama biljke usvajaju bez posebnih teškoća.
U slučaju višegodišnjih kultura zasađenim na većem međurednom rastojanju, lokalizovanje vlaženja može da interesuje samo jednu neprekidnu pantljiku, tako da međuredna površina zemljišta ostaje suva i uvek prohodna. Međutim u sušnijim ambijentima i na zemljištima težeg mehaničkog sastava, povoljniji je vlažiti što je moguće veću površinu, te "lokalizovanje vode" nije uvek determinatna karakteristika metoda zalivanja kap po kap.

Učestalost zalivanja[uredi | uredi izvor]

Sistem za navodnjavanje kap po kap je potpuno viksna ili poluviksna instalacija, kojom se zalivanja izvode neznatnim manevrisanjem na opremi za regulisanje proticanje vode i bez većeg napora. Zato je ovo, za razliku od drugih tehnika navodnjavanja, vrlo lako ponoviti zalivanje, ako je potrebno i svakog dana.
Učestalim zalivanjem postiže se održavanje konstantnog nivoa vlažnosti zemljišta (oko optimuma za tadu biljnu vrstu), bez preteranog vlaženja i izazivanja asfiksije ili "stresa" kod biljaka kod nedostatka vode. Bez svake sumnje da je svakodnevno zalivanje najtipičnija karakteristika metoda kap po kap i njemu sličnim metodama. Da bi se dale veće zalivne norme i omogućilo dublje prodiranje vode, navodnjavanja višegodišnjih zasada sa korenovim sistemom velike usisne moći ipak moraju biti nešto ređa.

Metoda kap po kap kao posebna tehnika navodnjavanja[uredi | uredi izvor]

Zalivanje kap po kap počiva na posebnoj tehnici koju karakteristiše relativno ujednačena raspodela zalivne norme putem mnogobrojnih malih izlaza načinjenih na cevovodima postavljenim duž redova kulture. Obzirom na njihovu funkciju na irigacionoj mreži, ovi cevovodi mogli bi se nazvati kapljajuća krila (po analogiji sa kišnim krilima) ili kapljajuće linije.
U vodu za zalivanje gotovo uvek se dodaju mineralna đubriva, tako da se biljkama obezbeđuju idealni uslovi, ne samo u pogledu sanbdevanja vodom, već i mineralnim hranivima.Prirodno je da tehnika predviđa postavljanje izvesnih aparatura karakterističnih za metod navodnjavanja kap po kap, kao što su: filtri, fertilizatori, razliciti ventili za regulisanje proticanja vode i pritiska, komandni punkt itd.Međutim, najtipičniji organ sistema, po kome se ovaj bitno razlikuje od ostalih, je sam distributer vode, ili kapljač.

Visoka efikasnost sistema[uredi | uredi izvor]

Posledice navedenih pojedinosti su, pre svega, smanjenje gubitka vode pri zalivanju, smanjenje ljudskog rada i visoka efikasnost uzeta kao neposredna reakcija gajenih biljaka na lokalizovanu ferti-irigaciju.
U početku, tehnika navodnjavanja kap po kap pretežno se širila i bila primenjivana u sušnijim i polu aridnim zonama (Izrael, Austalija, Kalifornija). Ovo zato što se primenom metodom kap po kap postiže vrlo značajna ušteda vode, sa jedne i smanjuju gubici, sa druge strane. U novije vreme, metod zalivanja kap po kap osvaja i vlažnije zone, jer se na ovaj način, bez mnogo napora, i potrbne količine vode i mineralna hraniva direktno dovode u zonu korenovog sistema.
Na primer, jagode gajenjem malčiranjem površine zemljišta crnim polietilenskim folijama, u celom svetu navodnjavaju se metodom kap po kap.