Ситна лисичарка
Sitna lisičarka | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | C. tubaeformis
|
Binomno ime | |
Craterellus tubaeformis |
Sitna lisičarka (lat. Craterellus tubaeformis, raniji naziv Craterellus tubaeformis) je vrsta jestive gljive.
Opis gljive[uredi | uredi izvor]
Šešir[uredi | uredi izvor]
Šešir je veličine od 2-6 cm, žutosmeđe do sivosmeđe boje, ispupčen, u početku s udubljenjem u sredini, potom često levkastog oblika i najzad oblika probušenog levka. Meso mu je tanko, površina sitno pahuljičasto ljuspasta do glatka. Rub je najpre savijen nadole, a u starosti izvijen naviše, kovrdžav.[1]
Plodište[uredi | uredi izvor]
Sastoji se od žiličastih nabora, sivobraonkaste do sivožute boje, izraženi su i debeli razmaknuti, povezani poprečnim žilama (anastomoza), široko su silazni i po boji jasno razgraničeni od drške.
Drška[uredi | uredi izvor]
Sivožuta, u osnovi žućkasta, manje intezivne boje nego kod žute trube, jamičaste do ravne površine, često je savijena, cevasta.
Meso[uredi | uredi izvor]
Žućkastobelo, vlaknasto, kožasto, slabog mirisa i blagog ukusa.
Spore[uredi | uredi izvor]
9- 11/6-7,5 µm, glatke, otisak beo.
Upotrebljivost[uredi | uredi izvor]
Veoma omiljena jestiva gljiva.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Četinarske šume, pretežno ispod smreke, ređe ispod borova, često na panjevima, obično u velikim kolonijama, od jula do novembra.
Napomena[uredi | uredi izvor]
Kao i žuta truba, iako diskretnijeg ukusa, izvrsna je jestiva gljiva. U poređenju sa njom, nabori plodišta su dobro razvijeni.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Flik, Markus Flik (2010). Koja je ovo gljiva?. Beograd: Marso. str. 370. ISBN 978-86-6107-064-8.