Pređi na sadržaj

Skela (građevinarstvo)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skela na zgradi u Moskvi, 2005. godine.
Bambusna skela koja je korišćena za izgradnju hotela Četiri sezone u Hongkongu.

Skela (engl. Scaffold) u arhitekturi je privremena građevina koja služi kao nosač za radnike i materijal prilikom konstrukcije, održavanja i popravke građevina.[1] Skele se koriste na gradilištima kako bi obezbedile pristup visinama i mestima koja je teško dohvatiti sa zemlje.[2] Nebezbedne skele su potencijalni izvor povreda i smrti na radu. Skele se takođe koriste u prilagođenim oblicima za oplate i pregrade, sedenje na tribinama, koncertne bine, osmatračnice, izložbene štandove i ski-rampe.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Antika[uredi | uredi izvor]

Podnožja u zidovima oko paleolitičkih pećinskih slika u Lasku, sugerišu da je sistem skela korišćen za slikanje na plafonu, pre više od 17.000 godina.

Berlinska livnička šolja prikazuje skele u drevnoj Grčkoj (rani 5. vek pre nove ere). Za Egipćane, Nubijce i Kineze je takođe zabeleženo da su koristili građevine slične skelama za izgradnju visokih zgrada. Rane skele bile su od drveta i učvršćene čvorovima od kanapa.

Moderna era[uredi | uredi izvor]

Skele tokom obnove Bakingamske palate 1913. godine.

Skele su podizala individualna preduzeća sledeći širok raspon standarda i veličina. Proces su revolucionirali Danijel Palmer Džons i Dejvid Henri Džons. Savremeni standardi, prakse i procesi za skele mogu se pripisati ovim ljudima i njihovim kompanijama: Rapid Skafold Taj kompanija (engl. Rapid Scaffold Tie Company Ltd), Tubular Skafolding kompanija (engl. Tubular Scaffolding Company) i Skafolding Velika Britanija (engl. Scaffolding Great Britain Ltd, SGB).[3]

David Palmer-Džouns je patentirao „skafikser”, uređaj za spajanje koji je daleko robusniji od užadi, čime je revolucionirao konstrukciju skela. Godine 1913, njegova kompanija je upošljena na rekonstrukciji Bakingamske palate, tokom čega je njegov skafikser stekao veliki publicitet. Palmer-Džouns je nakon toga uveo poboljšani „univerzalni spojnik” 1919. godine - koji je ubrzo postao standard industrijske spojnice i takav je ostao do danas.[4]

Napredak u metalurgiji tokom ranog 20. veka doveo je do uvođenja cevastih čeličnih vodovodnih cevi (umesto drvenih greda) sa standardizovanim dimenzijama, što omogućava industrijsku zamenu delova[5] i poboljšava konstrukcijsku stabilnost skela.[6][7] Upotreba dijagonalnih vezova takođe je pomogla u poboljšanju stabilnosti, posebno na visokim zgradama. Prvi sistem okvira je SGB plasirao na tržište 1944. godine i uveliko je korišćen za posleratnu obnovu.[8]

Moderne skele[uredi | uredi izvor]

Rupe u zidovima oko paleolitskih slika u pećini Lasko, sugerišu da je sistem skela korišćen za slikanje na tavanici pećine, pre više od 17.000 godina.

Svrha radne skele je da obezbedi sigurnu radnu platformu i pristup pogodan za radnike da obavljaju svoj posao. Evropski standard utvrđuje zahteve za radne skele. Oni su u suštini nezavisni od materijala od kojih su izrađene skele.

Materijali[uredi | uredi izvor]

Osnovne komponente skela su cevi, spojnice i daske.

Skele na zgradi u centru Sinsinatija, Ohajo. Ovaj tip skele naziva se "tribina od cevi".
Skela od bambusa u Hong Kongu.

Jednostavne i lagane skele od cevi, koje su olakšale postavljanje skela i ostale standard decenijama, izmišljene su i ušle u prodaju sredinom pedesetih godina 20. veka. Sa jednim osnovnim paketom od 12 kilograma, skelet različitih veličina i visina moglo je lako da sastavi nekoliko radnika, bez matica ili vijaka koji su se ranije koristili. [9]

Cevi su obično napravljene od čelika ili aluminijuma; iako postoji kompozitna skela koja koristi namotane cevi od staklenih vlakana u najlonskoj ili poliesterskoj matrici, zbog velike cene kompozitne cevi, obično se koristi samo ako postoji opasnost od nadzemnih električnih kablova koji se ne mogu izoovati. Ako su čelične, one su ili 'crne' ili pocinkovane. Cevi se isporučuju u raznim dužinama i standardnim prečnikom od 48,3 mm (1,5 NPS cevi). Glavna razlika između dve vrste metalnih cevi je manja težina aluminijumskih cevi (1,7 kg / m za razliku od 4,4 kg / m). Međutim, savitljivije su i imaju nižu otpornost na stres. Cevi se uglavnom kupuju u dužinama od 6,3 m i zatim se mogu smanjiti na određene tipične veličine. Većina velikih kompanija će svoje cevi obeležiti imenom i adresom kako bi odvratile krađu.

Ploče/daske pružaju radnu površinu za korisnike skela. Od suvog su drveta i imaju tri debljine (38 mm (uobičajeno), 50 mm i 63 mm) standardne širine (225 mm) i dužine su maksimalno 3,9 m. Krajevi daske zaštićeni su ili gvozdenim okovom, ili ponekad zakucanim pločicama, na kojima je često utisnut naziv kompanije. Drvene daske za skele u Velikoj Britaniji trebaju biti u skladu sa zahtevima BS 2482. Pored drveta, koriste se i ploče od čelika ili aluminijuma, kao i laminatne ploče. Pored ploča za radnu platformu postoje potplate koje su postavljene ispod skela ako je površina mekana ili na bilo koji drugi način sumnjiva, mada se mogu koristiti i obične ploče. Drugo rešenje za potplatu, napravljeno je od gumene osnove sa pločom zalivenom unutra; ovi su poželjni za upotrebu na neravnom terenu, jer se prilagođavaju, dok se potplate mogu rascepiti i moraju se zameniti.

Kratak odsek čelične cevi za skele.

Spojnice su veze koje drže cevi zajedno, a postoje tri osnovna tipa: pravougaone spojnice, zidne spojnice i okretne spojnice. Za spajanje cevi koriste se spojni klinovi ili rukav-spojnice. Za fiksiranje cevi u „nosivi spoj“ mogu se koristiti samo spojnice pod pravim uglom i okretne spojnice. Pojedinačne spojnice nisu nosive spojnice i nemaju konstrukcijski kapacitet.

Ostale uobičajene komponente skela uključuju postolje, merdevine, užad, sidrene veze, spone, gin točkove, obloge itd. Većina kompanija će usvojiti određenu boju za farbanje skela, kako bi se brzo vizuelno identifikovalo u slučaju krađa. Sve komponente koje su napravljene od metala mogu se farbati, ali drveni predmeti nikada ne smeju biti farbani jer se na taj način mogu sakriti nedostaci. Uprkos metričkim merenjima, mnoge skele mere cevi i daske u i jedinicama, sa cevima od 21 stopu na dole i pločama od 13 stopa na dole.

Skele od bambusa široko se koriste u Hong Kongu i Makau, [10] sa najlonskim trakama vezanim u čvorove kao spojnice.[11] U Indiji se uglavnom koristi bambus ili druge drvene skele, a stubovi se međusobno vežu pomoću užadi od kokosovih vlakana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "staging, vbl. n.". def. 1. Oxford English Dictionary Second Edition on CD-ROM (v. 4.0) © Oxford University Press 2009
  2. ^ „Scaffolding instruction instruction learning education”. boilersinfo.com. Pristupljeno 30. 3. 2018. 
  3. ^ „ininventor:"Daniel Palmer-Jones" - Google Search”. www.google.ie. 
  4. ^ „Early developments - At the forefront of the industry”. 
  5. ^ Ford, Henry; Crowther, Samuel (1930), Edison as I Know Him (PDF), New York: Cosmopolitan Book Company, str. 30, Arhivirano iz originala (PDF) 2012-10-11. g., Pristupljeno 2011-09-29 
  6. ^ Andronov, Aleksandr A.; Lev S. Pontryagin (1988) [1937]. V. I. Arnold, ur. „Grubыe sistemы”Neophodna slobodna registracija [Coarse systems]. Geometric Methods in the Theory of Differential Equations. Grundlehren der Mathematischen Wissenschaften, 250. Springer-Verlag, New York. ISBN 0-387-96649-8. 
  7. ^ Charles Pugh and Maurício Matos Peixoto (ur.). „Structural stability”. Scholarpedia. 
  8. ^ „History of scaffolding” (PDF). S. R. Engineering Co., Kolkata. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 11. 2013. g. 
  9. ^ "Light Weight Scaffolding Goes Together Without Nuts or Bolts." Popular Mechanics, February 1954, p. 103.
  10. ^ "Craft of Bamboo Scaffolding" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. јул 2020) Praça do Tap Seac, Edif. do Instituto Cultural, Macau
  11. ^ „Guidelines on the Design and Construction of Bamboo Scaffolds” (PDF). www.bd.gov.hk. Hong Kong Buildings Department. Архивирано из оригинала (PDF) 12. 2. 2015. г. Приступљено 12. 2. 2015. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • W.F. Chen; J.Y. Richard Liew, ур. (2002). The Civil Engineering Handbook. CRC Press. ISBN 978-0-8493-0958-8. 
  • Jonathan T. Ricketts; M. Kent Loftin; Frederick S. Merritt, ур. (2004). Standard handbook for civil engineers (5 изд.). McGraw Hill. ISBN 978-0-07-136473-7. 
  • Muir Wood, David (2012). Civil Engineering: a very short introduction. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-957863-4. 
  • Blockley, David (2014). Structural Engineering: a very short introduction. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-967193-9. 
  • Dean, R.G.; Dalrymple, R.A. (2004), Coastal Processes with Engineering Applications, Cambridge University Press, Bibcode:2004cpea.book.....D, ISBN 9780521602754 
  • Hughes, S.A. (1993), Physical Models and Laboratory Techniques in Coastal Engineering, Advanced series on ocean engineering, World Scientific, ISBN 9789810215415 
  • Kamphuis, J.W. (2010), Introduction to Coastal Engineering and Management, Advanced series on ocean engineering, World Scientific, ISBN 9789812834843 
  • Kraus, N.C. (1996), History and Heritage of Coastal Engineering, American Society of Civil Engineers, ISBN 9780784474143 
  • Sorensen, R. (2013), Basic Coastal Engineering, Springer, ISBN 9781475726657 
  • International Journal of Emergency Management, ISSN 1741-5071 (electronic) ISSN 1471-4825 (paper), Inderscience Publishers
  • Journal of Homeland Security and Emergency Management ISSN 1547-7355, Bepress
  • Australian Journal of Emergency Management (electronic) ISSN 1324-1540 (paper), Emergency Management Australia
  • Karanasios, S. (2011). In R. Heeks & A. Ospina (Eds.). Manchester: Centre for Development Informatics, University of Manchester
  • The ALADDIN Project, a consortium of universities developing automated disaster management tools
  • Emergency Management Australia (2003) Community Developments in Recovering from Disaster, Commonwealth of Australia, Canberra
  • Plan and Preparation: Surviving the Zombie Apocalypse, (paperback), CreateSpace, Introductory concepts to planning and preparing for emergencies and disasters of any kind.
  • Bates and Jackson, 1980, Glossary of Geology: American Geological Institute.
  • Krynine and Judd, 1957, Principles of Engineering Geology and Geotechnics: McGraw-Hill, New York.
  • Holtz, R. and Kovacs, W. (1981), An Introduction to Geotechnical Engineering, Prentice-Hall, Inc. ISBN 0-13-484394-0
  • Bowles, J. (1988), Foundation Analysis and Design, McGraw-Hill Publishing Company. ISBN 0-07-006776-7
  • Cedergren, Harry R. (1977), Seepage, Drainage, and Flow Nets, Wiley. ISBN 0-471-14179-8
  • Kramer, Steven L. (1996), Geotechnical Earthquake Engineering, Prentice-Hall, Inc. ISBN 0-13-374943-6
  • Freeze, R.A. & Cherry, J.A., (1979), Groundwater, Prentice-Hall. ISBN 0-13-365312-9
  • Lunne, T. & Long, M.,(2006), Review of long seabed samplers and criteria for new sampler design, Marine Geology, Vol 226, p. 145–165
  • Mitchell, James K. & Soga, K. (2005), Fundamentals of Soil Behavior 3rd ed., John Wiley & Sons, Inc. ISBN 978-0-471-46302-3
  • Rajapakse, Ruwan., (2005), "Pile Design and Construction", 2005. ISBN 0-9728657-1-3
  • Fang, H.-Y. and Daniels, J. (2005) Introductory Geotechnical Engineering : an environmental perspective, Taylor & Francis. ISBN 0-415-30402-4
  • NAVFAC (Naval Facilities Engineering Command) (1986) Design Manual 7.01, Soil Mechanics, US Government Printing Office
  • NAVFAC (Naval Facilities Engineering Command) (1986) Design Manual 7.02, Foundations and Earth Structures, US Government Printing Office
  • NAVFAC (Naval Facilities Engineering Command) (1983) Design Manual 7.03, Soil Dynamics, Deep Stabilization and Special Geotechnical Construction, US Government Printing Office
  • Terzaghi, K., Peck, R.B. and Mesri, G. (1996), Soil Mechanics in Engineering Practice 3rd Ed., John Wiley & Sons, Inc. ISBN 0-471-08658-4
  • Santamarina, J.C., Klein, K.A., & Fam, M.A. (2001), "Soils and Waves: Particulate Materials Behavior, Characterization and Process Monitoring", Wiley, ISBN 978-0-471-49058-6
  • Firuziaan, M. and Estorff, O., (2002), "Simulation of the Dynamic Behavior of Bedding-Foundation-Soil in the Time Domain", Springer Verlag.
  • „Gov.ns.ca”. Gov.ns.ca. Arhivirano iz originala 21. 7. 2011. g. Pristupljeno 2. 7. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]