Pređi na sadržaj

Skupština u Pećanima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skupština u Pećanima je održana 17. aprila 1805.

Skupština u Pećanima[uredi | uredi izvor]

Za uspešno ratovanje koje je trajalo tokom 1805 godine trebalo je pribaviti više materijalnih sredstava. Sem toga, iz Petrograda su se vratili narodni izaslanici prota Mateja Nenadović i njegovi drugovi, kojima je bilo stavljeno u dužnost da od Rusije traže moralnu i materijalnu pomoć, pa se ukazala potreba da se narod upozna sa rezultatom te misije. Kako se pak približavalo i vreme, u koje je skupština razrezivala porez za sledeću godinu, i da bi se na kraj stalo rđavim glasovima koje su proturani po Beogradskom pašaluku, Karađorđe je odredio da se narodna skupština održi 17. aprila, u selu Pećanima, u blizini Ostružnice.

Ta skupština je, prema jednom zapisu prote Mateje Nenadovića, održana na jednoj poljanici iznad sela Pećana, okruženoj šumarom i dobro zaštićenoj vojničkim stražama da bi se sprečio mogući iznenadni napad sa turske strane, više pećine. Bili su prisutni svi predstavnici i starešnne oslobođenih nahija. Rad te skupštine sastojao se u ovome:

  • 1 saslušan je referat prote Mateje Nenadovića o misiji u Rusiji. Skupština je, sa neiskazanom radošću, primila na znanje da je ruski car uzeo pod zaštitu pobunjeni srpski narod u Beogradskom pašaluku, i da savetuje da se sultanu u Carigrad pošalju zahtevi koje sultan treba da ispuni, da bi se u Srbiji ponovo uspostavio red i mir;
  • 2 izabrana je deputacija koja će otputovati u Carigrad da preda narodnu molbu sultanu i sačeka rezultat;
  • 3 izvršen je razrez poreza za sledeću godinu no tako da se jedan deo novca preda beogradskom veziru, a drugi deo da se upotrebi za vojne i ostale državne poslove;
  • 4 izvršen je obračun svih rashoda i izdataka, od časa kada je buknuo ustanak do dana kada je držana skupština. Utvrđeno je da su ukupni narodni troškovi za to vreme izneli 2.124,868 groša ili 212.486 dukata. Izveštaj o tim troškovima potpisali su svi učesnici skupštine.

Karakterističan je detalj, koji je zabeležio prota Mateja Nenadović o tome kako je na pećanskoj skupštini prikupljan i prebrojavan harač. „... Onde (t.j. na poljani okruženoj šumarom) „prostremo jedno japundže crveno, i brojimo novce aračke i poreske, od svake nahije donesene. Okolo sede sve starešine i Karađorđe. A kad se nakupi na japundžetu velika gomila novaca, dukata i belih, onda Karađorđe reče: „Eto, kojekude, je li ovo pravo ovolike silne novce davati Turcima, da nas bolje tuku, ili je bolje za ove ovake novce kupovati džebanu, pa mi Turke da bijemo...!"

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]


Narodne skupštine Srbije

1805