Skupština u Pećanima
Skupština u Pećanima je održana 17. aprila 1805.
Skupština u Pećanima[uredi | uredi izvor]
Za uspešno ratovanje koje je trajalo tokom 1805 godine trebalo je pribaviti više materijalnih sredstava. Sem toga, iz Petrograda su se vratili narodni izaslanici prota Mateja Nenadović i njegovi drugovi, kojima je bilo stavljeno u dužnost da od Rusije traže moralnu i materijalnu pomoć, pa se ukazala potreba da se narod upozna sa rezultatom te misije. Kako se pak približavalo i vreme, u koje je skupština razrezivala porez za sledeću godinu, i da bi se na kraj stalo rđavim glasovima koje su proturani po Beogradskom pašaluku, Karađorđe je odredio da se narodna skupština održi 17. aprila, u selu Pećanima, u blizini Ostružnice.
Ta skupština je, prema jednom zapisu prote Mateje Nenadovića, održana na jednoj poljanici iznad sela Pećana, okruženoj šumarom i dobro zaštićenoj vojničkim stražama da bi se sprečio mogući iznenadni napad sa turske strane, više pećine. Bili su prisutni svi predstavnici i starešnne oslobođenih nahija. Rad te skupštine sastojao se u ovome:
- 1 saslušan je referat prote Mateje Nenadovića o misiji u Rusiji. Skupština je, sa neiskazanom radošću, primila na znanje da je ruski car uzeo pod zaštitu pobunjeni srpski narod u Beogradskom pašaluku, i da savetuje da se sultanu u Carigrad pošalju zahtevi koje sultan treba da ispuni, da bi se u Srbiji ponovo uspostavio red i mir;
- 2 izabrana je deputacija koja će otputovati u Carigrad da preda narodnu molbu sultanu i sačeka rezultat;
- 3 izvršen je razrez poreza za sledeću godinu no tako da se jedan deo novca preda beogradskom veziru, a drugi deo da se upotrebi za vojne i ostale državne poslove;
- 4 izvršen je obračun svih rashoda i izdataka, od časa kada je buknuo ustanak do dana kada je držana skupština. Utvrđeno je da su ukupni narodni troškovi za to vreme izneli 2.124,868 groša ili 212.486 dukata. Izveštaj o tim troškovima potpisali su svi učesnici skupštine.
Karakterističan je detalj, koji je zabeležio prota Mateja Nenadović o tome kako je na pećanskoj skupštini prikupljan i prebrojavan harač. „... Onde (t.j. na poljani okruženoj šumarom) „prostremo jedno japundže crveno, i brojimo novce aračke i poreske, od svake nahije donesene. Okolo sede sve starešine i Karađorđe. A kad se nakupi na japundžetu velika gomila novaca, dukata i belih, onda Karađorđe reče: „Eto, kojekude, je li ovo pravo ovolike silne novce davati Turcima, da nas bolje tuku, ili je bolje za ove ovake novce kupovati džebanu, pa mi Turke da bijemo...!"
Izvori[uredi | uredi izvor]
- JUGOSLOVENSKE NARODNE SKUPŠTINE I SABORI (st. 7 — 8)
- Narodne skupštine Prvog i Drugog srpskog ustanka (1804—1815)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stevanović, Dr Miladin (2003). Ustanički zborovi i skupštine: Prvi i Drugi srpski ustanak. Beograd: Službeni glasnik. str. 257. ISBN 86-7549-328-2.
- Stojančević, Vladimir (2004). Prvi srpski ustanak 1804-1813. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 326. ISBN 978-86-3350-153-8.
- Stevanović, Dr Miladin (1994). Prvi srpski ustanak. Gornji Milanovac: Dečje novine. str. 343. ISBN 978-86-3670-689-3.
- Đorđević, Dr Miroslav R. (2004). Oslobodilački rat srpskih ustanika 1804-1806. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 447. ISBN 978-86-335-0154-5.
- Janković, Dragoslav (1984). Srpska država Prvog srpskog ustanak. Beograd: Nolit. str. 293.
- Pavićević, Branko; Stojančević, Vladimir; Ratković-Kostić, Slavica (1998). Od Careva Laza 1712. i Boja kod Ivankovca 1805. do odlaska Turaka iz Srbije 1867. [Znamenite bitke i bojevi srpske i crnogorske vojske: od Careva Laza 1712. do Dobropoljske bitke 1918.], Knj. 1. Novi Sad: Pravoslavna reč; Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 616. ISBN 86-335-0038-8.
- Ljušić, Radoš (2018). Vojvode i vojvodski barjaci: Vojno uređenje ustaničke Srbije (1804-1815). Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 344.