Скупљачи перја
Skupljači perja | |
---|---|
Izvorni naslov | Skupljači perja |
Žanr | drama |
Režija | Aleksandar Saša Petrović |
Scenario | Aleksandar Petrović |
Glavne uloge | Bekim Fehmiju Olivera Vučo Velimir Bata Živojinović Gordana Jovanović Mija Aleksić |
Muzika | Aleksandar Petrović |
Direktor fotografije | Tomislav Pinter |
Montaža | Mirjana Mitić |
Godina | 1967. |
Trajanje | 82 minuta |
Zemlja | SFR Jugoslavija |
Jezik | srpskohrvatski romski |
IMDb veza |
Skupljači perja je jugoslovenski dramski film iz 1967. godine, režisera Aleksandra Saše Petrovića. Radnja filma se bazira na životu Roma u jednom selu na sjeveru Vojvodine, ali film se bavi daleko složenijim temama poput ljubavi, međuetničkih i socijalnih odnosa. Glavne uloge tumače Bekim Fehmiju, Olivera Vučo i Velimir Bata Živojinović. Skupljači perja se smatra za jedan od najznačajnijih filmova crnog talasa i jugoslovenske kinematografije uopšte.[1]
Radnja[uredi | uredi izvor]
Radnja filma se odvija u okolini Sombora, na sjeveru Vojvodine. Glavni lik, Beli Bora Perjar (Bekim Fehmiju) je Rom koji skuplja i preprodaje perje nabavljeno širom Vojvodine. Film počinje scenom u kojoj Bora, kojeg vozi taksi, kupi Tisu (Gordana Jovanović), čiji je očuh Mirta Klaser (Bata Živojinović) glavni Borin konkurent u perjarskom poslu. Mirta i Bora imaju sporazum o podjeli rejona iz kojih nabavljaju perje, ali problem nastaje kad se ispostavi da se Mirta nije pridržavao dogovora. Sukob se naizgled smiruje za stolom u lokalnoj kafani (Mirta vraća pare Bori i nudi mu da radi za njega, jer je Bora sve svoje pare prokockao igrajući ajnc), ali, sukob je mnogo dublji, jer je Bora zaljubljen u Tisu, iako je oženjen starijom ženom, a i Mirta želi Tisu za sebe.
Mirta za to vrijeme udaje Tisu za dvanaestogodišnjeg dječaka, koga Tisa odbija uz konstataciju da on nije muško već dijete. Nakon pokušaja Mirte da je siluje, ona bježi kod Lenče (Olivera Vučo) pjevačice u lokalnoj kafani. Lenče je savjetuje da pokuša da ostvari svoje snove da takođe postane kafanska pjevačica u Beogradu. Međutim, Tisa na to nije spremna i prepušta se Bori, koji je odvodi pred popa Pavla (Mija Aleksić) koji ih crkveno vjenčava.
Bora potom odvodi Tisu kući, i tu njih dvoje žive zajedno za Borinom majkom, prvom ženom i njihovom djecom. I dok je Bora na putu, Tisa, zavedena slikama Beograda na televiziji, i pričama prve Borine žene, odlazi u prestonicu da nađe Lenčetovog sina, koji po Lenčetovim riječima, odlično živi od pjevanja u Beogradu. Ispostavlja se da je njen sin bogalj koji jedva sastavlja kraj s krajem pjevajući po haustorima i proseći po ulicama. Tisa, razočarana u život u Beogradu odlučuje da se vrati u selo, i biva silovana od strane dvojice Turaka, vozača kamiona koji su joj stali dok je stopirala ka Somboru. Silovanu i pretučenu, oni je izbacuju iz hladnjače pored puta na ulazu u Sombor. Onesviješćenu, pronalazi je lokalni Rom koji je na kolicima odvozi Mirti.
Bora se, nakon povratka, počinje raspitivati za Tisu, i poslije puta u Beograd joj ulazi u trag, što ga ponovo dovodi do Mirte i njihovog konačnog obračuna. Mirta je već bio pokušao da ubije Boru na vašaru i ovaj duel je bio neizbježan. U antologijskoj sceni borbe noževima u bajti, Mirta i Bora s noževima zaranjaju u perje iz kog izlazi samo Bora dok se Mirta drži za grudi i mrlju krvi koja se pojavljuje. Nakon toga Bora baca Mirtu u zaleđeno jezerce i nestaje bez traga.
Na kraju filma prikazana je istraga o ubistvu Mirte. Policija saznaje da je Bora ubio Mirtu, ali niti od jednog od žitelja sela ne mogu da saznaju ništa o Bori. Među ispitanima je i Tisa, što govori da je Bora sam otišao.[1]
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Bekim Fehmiju | Beli Bora Perjar |
Olivera Vučo | Lenče |
Gordana Jovanović | Tisa |
Velimir Bata Živojinović | Mirta |
Mija Aleksić | otac Pavle |
Rahela Ferari | igumanija |
Severin Bijelić | religiozni Slovak |
Stojan Dečermić | vozač hladnjače I |
Milivoje Đorđević | Šandor |
Etelka Filipovski | Borina Žena |
Milorad Jovanović | Toni |
Zoran Longinović | islednik I |
Branislav Ciga Milenković | |
Božidar Pavićević Longa | vozač hladnjače II |
Velizar Petrović | |
Đorđe Pura | islednik II |
Nina Šajin | |
Milivoje Mića Tomić | Rumun |
Janez Vrhovec | sudija za prekršaje |
Ostali elementi filma[uredi | uredi izvor]
- Skupljači perja je tipičan film crnog talasa: krajnje realistički prikazi, socijalna tematika. Sam prikaz fabule nije dovoljan da bi pokazao svu raskoš ovog filma, počev od fotografije Tomislava Pintera do upotrebe muzike.
- Film nije uopšte poput tadašnjih filmova služio kao propaganda blagodeti života u samoupravnom socijalizmu. Naprotiv: pokazuje teško stanje u kome su živjeli Romi u vojvođanskim selima tih godina. Film se dotiče i međuetničkih odnosa i raznovrsnosti etničkih grupa u Vojvodini − pokazuje Rome, Srbe, Slovake, Mađare i dr.
- Muziku za film je birao sam Aleksandar Petrović, a ističu se pjesma „Đelem, đelem“ (koju pjeva Olivera Vučo) kao osnovna muzička tema u filmu i „Kerda Mile bari škoda“. Sve pesme peva Olivera Vučo.[2]
- Fotografija Tomislava Pintera je takođe u funkciji povećanja utiska depresivnosti jer se koristi mali broj boja, i to uglavnom nijanse smeđe, sive i zelene.
- Aleksandar Petrović je u ovome filmu angažovao glumce naturščike za sve uloge sem vodećih. Čak je i glumici koja glumi Tisu (Gordana Jovanović), jednog od glavnih likova, ovo bilo prvo pojavljivanje na filmu. To je takođe i prvi film u kojem Romi govore svojim jezikom.[2]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Godina | Festival | Nagrada | Status |
---|---|---|---|
1967. | Filmski festival u Kanu | Gran pri | Pobednik[3][4] |
1967. | Filmski festival u Kanu | Međunarodno udruženje filmskih kritičara | Pobednik |
1967. | Filmski festival u Kanu | Zlatna palma | Nominacija |
1967. | Festival jugoslovenskog filma u Puli | Najbolja muška uloga (Zlatna arena) - Bata Živojinović | Pobednik[4] |
1968. | Akademija filmskih umetnosti i nauka | Oskar za najbolji međunarodni film | Nominacija[4] |
1979. | Holivudsko udruženje stranih novinara | Zlatni globus za najbolji film van engleskog govornog područja | Nominacija |
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Engleski naziv za film (I even met happy Gypsies) je u stvari prevod jednog od stihova noseće pjesme „Đelem, đelem“ − Maladilem šukare romeja (sretao sam čak i srećne Cigane).[2]
Kulturno dobro[uredi | uredi izvor]
Jugoslovenska kinoteka je, u skladu sa svojim ovlašćenjima na osnovu Zakona o kulturnim dobrima, 28. decembra 2016. godine proglasila sto srpskih igranih filmova (1911—1999) za kulturno dobro od velikog značaja. Na toj listi se nalazi i film Skupljači perja.[5]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Skupljači perja”. RTS. Pristupljeno 4. 2. 2020.
- ^ a b v „Skupljači perja - muzika iz filma”. Bistrooki. Pristupljeno 4. 2. 2020.
- ^ Stojanović, Mića (3. 6. 2022). „Kako smo u Kanu promovisali film „Skupljači perja””. Politika. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ a b v „Skupljači perja”. Pulse. Pristupljeno 4. 2. 2020.
- ^ „Sto srpskih igranih filmova (1911—1999) proglašenih za kulturno dobro od velikog značaja”. Jugoslovenska Kinoteka. Pristupljeno 5. 2. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Skupljači perja na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Recenzija filma od Džejmsa Partridža - na engleskom
- Odlomak iz filma na YouTube
- Pola veka „Skupljača perja”: Kako nam je umakao Oskar (B92, 1. mart 2017)
- Skupljači svetske slave i domaćeg ponosa („Politika”, 27. mart 2017)
- „Skupljači perja” ponovo u Kanu („Politika”, 25. april 2017)
- Novi život „Skupljača perja” („Politika”, 17. novembar 2017)