Pređi na sadržaj

Slava Palunjin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slava Palunjin
Slava Palunjin
Datum rođenja(1950-06-12)12. jun 1950.(74 god.)
Mesto rođenjaNovosiljSSSR
Veb-sajtwww.slavasnowshow.com

Vjačeslav (Slava) Ivanovič Palunjin (12. jun 1950, Novosilj, Orelska oblast) - je ruski glumac, reditelj, klovn, pantomimičar i nosilac titule Narodni umetnik Rusije (2001. godina). [1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Novosilju, u Orelskoj oblasti, u Rusiji, u porodici prodavca. Bio je uspešan u školskom pozorištu, imitirajući Čarlija Čaplina, ali je bio odbijen na Lenjingradskom pozorišnom institutu zbog lošeg izgovora. Nakon nekoliko godina studija u školi za inženjere, diplomirao je na Lenjingradskom institutu za sovjetsku kulturu, na kome je kasnije podučavao studente.

Karijera[uredi | uredi izvor]

1968. godine Palunjin je pokrenuo pantomimičarsko pozorište, Licidej (ruski za "pantomimičare" ili bukvalno "ljude koji prave grimase"). 1981. godine, održao je svoj prvi uspešan televizijski nastup u okviru novogodišnjeg programa Goluboj Ogoniok (Goluboй ogonёk). Ovaj nastup bio je deo njegove danas slavne Asisiai revije (Asisyai-revue).

1982. godine organizovao je pantomimičarsku paradu u Lenjingradu na kojoj je učešće uzelo više od 800 pantomimičara iz Sovjetskog Saveza. Bilo je nečuveno da se takav događaj, koji ističe polu-alternativne umetnike, održi u vreme striktne komunističke kontrole svih umetničkih događaja.

1985. godine, tokom Moskovskog svetskog festivala mladih i studenata, organizovao je čas pantomime kojem su prisustvovali mnogi pantomimičari sa „Zapada”.

Palunjin je 1987. godine organizovao Sovjetski Festival Uličnih pozorišta (Vsesoюznый Festivalь Uličnыh Teatrov); više od 200 učesnika, uključujući kritičare i decu, živelo je na nenaseljenom ostrvu u Finskom zalivu i organizovalo kratke izlete brodom do obližnjeg Lenjingrada.

Do 1988. godine iz Licedeja je proisteklo pet veoma uspešnih predstava: „Sanjari” (Fantazёrы), „Čudaci na potkrovlju” (Čurdaki), „Iz života insekata”, „Asisiai-revue” (Asisyai-revue) i „Katastrofa”. Članovi su odlučili da obeleže 20-godišnjicu pozorišta njegovom sahranom. Događaji su uključivali pogrebne govore iznad kovčega koji su bili označeni imenima učesnika i pogrebnu povorku sa kovčezima ulicama Lenjingrada. Nakon toga kovčezi su zapaljeni i pušteni niz reku Nevu. Uprkos pozorišnom stilu performansa, ovo je zaista označilo kraj pozorišta. Učesnici su verovali Konstantinu Stanislavskom koji je izjavio da svako pozorište umire nakon 20 godina postojanja.

Palunjin je 1989. godine organizovao Karavan mira tokom koga su pantomimičari iz različitih krajeva sveta bili na putu pola godine, davajući ulične predstave u mnogim evropskim gradovima. Nakon toga, započeo je „Akademiju budala”, centar posvećen "vaskrsenju karnevalske kulture u Rusiji". Projekat je započet njegovim novcem, ali kada je novac potrošen projekat je morao da bude zamrznut. Palunjin je 1994. godine objavio da planira da na „Zapadu” napravi nekoliko komercijalno uspešnih predstava i da zarađenim novcem od tih predstava nastavi rad sa Akademijom. Među predstavama koje je organizovao veliki uspeh doživela je „Slavin Snežni šou” (Snežnoe šou) koja je bila hit u preko 80 zemalja. [2] Uspeh je doživela i predstava „Diabolo” posvećena "komičnom razmišljanju o životu, smrti i lepoti univerzuma".[3]

Palunjin je dobitnik mnogih prestižnih nagrada: Zlatni ugao (Škotska), Zlatni nos (Španija), Trijumf (Rusija) i nagrade Lorens Olivier za najbolji zabavni šou (1998). [4]

2016. godine Palunjin je pozajmljivao glas liku u ruskom animiranom igranom filmu Gofmanijada (Gofmaniada). [5]

Odabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

  • "Samo u muzičkoj dvorani" (1980) - igrao sebe
  • "Veruj ili ne" (1983) - igrao stranog cara
  • „Ubiti zmaja” (1988) - igrao aeronauta
  • Zdravo, Budale! (1996) - Jura Kablukov / Avgust Derulen (glas - Andrej Mjagkov)
  • Klovn(2002) - igrao sebe i služio kao producent[6]
  • Hofmanijada (2016) - pozajmljivao glas animiranom liku

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ukaz Prezidenta Rossiйskoй Federacii ot 6 iюnя 2001 goda № 656”. Arhivirano iz originala 24. 4. 2013. g. Pristupljeno 22. 3. 2018. 
  2. ^ „Interview: Slava’s Snow Show creator Slava Polunin”. The List. Pristupljeno 28. 3. 2016. 
  3. ^ Bacalzo, Dan (9. 9. 2004). „Review: Slava's Snowshow”. TheaterMania. Arhivirano iz originala 17. 10. 2008. g. Pristupljeno 19. 2. 2009. 
  4. ^ Sergeй Gavrilov Teatralizaciя žizni Arhivirano 2013-06-26 na sajtu Wayback Machine // Evropa-эkspress, Berlin, № 5 (517), 28 яnvarя 2008
  5. ^ Igumnova, Zoya (11. 11. 2008). Šemяkin эkraniziruet Gofmana. Sobesednik (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 24. 11. 2010. g. Pristupljeno 19. 2. 2009. 
  6. ^ Slava Polunin / Clown (2002) HD at Polunin's official YouTube channel

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]