Pređi na sadržaj

Слањача

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slanjača
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. bernardii
Binomno ime
Agaricus bernardii
(Quél.) Sacc. (1887)
Sinonimi[1]
  • Psalliota bernardi Quél. (1879)
  • Pratella bernardii (Quél.) Quél. (1888)
  • Fungus bernardii (Quél.) Kuntze (1898)
  • Agaricus campestris subsp. bernardii (Quél.) Konrad & Maubl. (1937)

Agaricus bernardii (Quél.) Sacc ili u narodu poznata kao gljiva Slanjača. Vrsta je više halofitna nego mediteranska. Ova gljiva je jestiva iako ima neprijatan miris koji se posle kuvnja ne oseća. Većinom raste na peščanom tlu.

Klobuk[uredi | uredi izvor]

Klobuk je veličine 6-14 cm. U mladosti je visoko izbočen a kasnije srednje udubljen ili spljošten. Kožica je naborana, u većini slučajeva krljušasta. Krljušti mogu biti tamnije od osnove a u većini slučajeva su istobojne.

Listići[uredi | uredi izvor]

Listići su slobodni i gusti. Prvo su sivkasti, posle toga sivo-ružičasti, pa purpurno-ružičasti i na kraju tamnosmeđi. Veličine su 3-5 cm a oštrica je svetlija.

Stručak[uredi | uredi izvor]

Stručak je kratak ali masivan, 3,5-5,5/2,5-4,5 cm. Pri dnu je kruškolik ili deblje zaobljen.

Otrusina[uredi | uredi izvor]

Otrusina je crno-smeđe boje.

Meso[uredi | uredi izvor]

Meso je debelo i sočno. Boja mu je mutno-bijela. Kada se prereže odmah pocrveni, prvo dobije ružićčasto-crvenu boju a kasnije ljubičastu. Ima neprijatan miris.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore su skoro okrugle, 5,5-7/5-6 mi.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta gljiva je više mediteranska nego halofitna. Na Balkanskim prostorima većinom raste uz uski pojas morske obale, do granice prodiranja soli u zemlju.

Vreme rasta[uredi | uredi izvor]

Period rasta je od septembra do decembra, a ponekad i u proleće.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Slanjača je jestiva iako ima neprijatan miris koji se neutralizuje prilikom kuvanja ali ima veliku hranjivu vrednost.

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Slične vrste su

  • Lažna uskočica (Agaricus bernadiformis Bohus)
  • Jodača (Agaricus iodosmus Heinem)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Agaricus bernardii (Quél.) Sacc. 1887”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 13. 8. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ključ za gljive; Ivan Focht; Itro "Naprijed"; Zagreb 1986.