Pređi na sadržaj

Slobodan Zrnić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan Zrnić
Datum rođenja(1906-08-18)18. avgust 1906.
Mesto rođenjaValjevoKraljevina Srbija
Datum smrti20. septembar 1990.(1990-09-20) (84 god.)
Mesto smrtiBeogradSFR Jugoslavija
Brege 19
Rogožarski IK-3
Ikarus 212 / Utva 212
Ikarus S-49

Slobodan Zrnić (Valjevo, 18. avgust 1906Beograd, 20. septembar 1990) bio je mašinski inženjer, konstruktor aviona, profesor i dekan Mašinskog fakulteta u Novom Sadu[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Mašinski fakultet u Beogradu (februara 1928.) i Visoku aero-nautičku školu u Parizu (1930. godine). Jedan je od konstruktora jugoslovenskog lovačkog aviona IK-3, pored Koste Sivčeva i Ljubomira Ilića. Zrnić se timu priključio u fazi izrade statičkih proračuna i projektovanja konstrukcijskih rešenja. Treba ispraviti istorijsku nepravdu prema konstruktoru S.J.Zrniću. Taj naš čuveni avion su projektovali: Ljubomir Ilić, Kosta Sivčev i Slobodan Zrnić. Od početnih ćiriličnih slova: Ilić – Kosta – Zrnić, nastalo je ime aviona IKZ (latinično IKZ). S obzirom da su do pojave ovog aviona već postojali avioni sa oznakom IK-1 i IK-2, neko je umesto slova Z pročitao broj tri. Ta greška se prećutno ustalila posebno pišući latiničnim pismom, čime je nenamerno učinjena nepravda prema poznatom konstruktoru aviona Slobodanu J. Zrniću. Prema tome pravi naziv aviona je IKZ. Lovački avion IK-3 (IKZ) je učestvovao u Aprilskom ratu 1941. godine. Posle rata je bio i deo tima u izgradnji borbenog aviona Ikarus S-49, zajedno sa Kostom Sivčevim i Svetozarom Popovićem.

Pre Drugog svetskog rata inž. S.J.Zrnić je radio u Državnoj Fabrici Aviona DFA u Kraljevu a zatim u Industriji Aeropolanskih Motora IAM u Rakovici. Posle rata je odmah uključen konstruktorsku grupu KG br.1, za projektovanje aviona. Nakon toga radi u fabrici 21. maj u Rakovici, Konstrukcionom birou fabrike Soko u Beogradu, Prvoj petoletci iz Trstenika a od 1962. godine je izabran za Redovnog profesora Mašinskog fakulteta u Novom Sadu gde je izabran i za Dekana fakulteta. Od 1969. godine je kao ekspert UNIDO više godina radio u Alžiru i drugim zemljama u razvoju.

Slobodan Zrnić potiče iz čuvene inženjerske porodice. Njegov otac Jovan se doselio u Beograd iz Bistrice u podnožju Kozare i završio tehnički odsek Beogradske velike škole. Slobodan je imao tri brata i dve sestre i svi su bili inženjeri. Sin Dušan mu je profesor univerziteta u Oklahomi, a kćer arhitekta.

Spisak aviona na kojima je radio[uredi | uredi izvor]

  • Brege 19 - na njemu je radio ugradnju motora Hispano 500 i 650 KS, Reno 500 KS, Loren 400 i 450 KS, K-14 680 KS, i Rajt Ciklon 780 KS. (1931. - 1936.)
  • IK-3 - jednomotorni lovac (1937.)
  • IK-5 - dvomotorni lovac (1940.)[2]
  • 211 - osnovni školski niskokrilac mešovita konstrukcija (1948.)
  • 231 - osnovni školski niskokrilac mešovita konstrukcija (zatvorena kabina) (1948.)
  • 212 - prelazni dvosed niskokrilac mešovita konstrukcija (1948.)[3]
  • 212R - kao 212 sa Renoovim motorom (1948.)
  • S-49A- lovac niskokrilac drvena konstrukcija, motor VK 800 KS, (1947.)
  • S-49C- lovac niskokrilac metalna konstrukcija, motor Hispano 12Z17 1.400 KS,(1949.)
  • S-49B- podvarijanta aviona S-49C.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slobodan J. Zrnić[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 08. 01. 2017. g. Pristupljeno 08. 01. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Bosnić, P. (1999). Arhiva. „Dvomotorni lovac IK-5“ (na ((sr))). Aeromagazin (YU-Beograd: BB Soft) 25: str.. ISSN:1450-6068.
  3. ^ Petrović O, Đokić N, Školski prelazni avion Utva - tip 212, Vojska br. 17, 17. 9. 1992.
  4. ^ Micevski Milan, Avion Ikarus S-49C - Poslednji domaći lovac, Odbrana br. 68 (Arsenal 19), 15. jul 2008

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • 1. S. J. Zrnić, Glavna ispitivanja aeroplana prototipa i uputstvo za njihovo izvođenje, VG br. 2/1935, s. 89-120;
  • 2. Slobodan Zrnić, Ispitivanje aeroplana u letu, GJV 1937;
  • 3. S. J. Zrnić, Grejanje i klimatizacija, NK, Beograd, 1967;
  • 4. Slobodan Zrnić, Živojin Ćulum, Grejanje i klimatizacija, NK, Beograd, 1984.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grujić, Z. (1998). Arhiva. „Fabrika aeroplana i hidroplana Ikarus A. D.“ (na ((sr))). Aeromagazin (YU-Beograd: BB Soft) 6: str.. ISSN:1450-6068.
  • Bosnić, P. (1999). Arhiva. „Dvomotorni lovac IK-5“ (na ((sr))). Aeromagazin (YU-Beograd: BB Soft) 25: str.. ISSN:1450-6068.
  • Komanda RV i PVO,Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Bojan Dimitrijević, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942 - 1992., IZSI i MCO, Beograd, 2012. ISBN 978-86-7403-163-6.
  • Petrović O, Đokić N, Školski prelazni avion Utva - tip 212, Vojska br. 17, 17. 9. 1992.
  • Micevski Milan, Avion Ikarus S-49C - Poslednji domaći lovac, Odbrana br. 68 (Arsenal 19), 15. jul 2008
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  • Mijatović, Ivan; Đokić, Nebojša (2011). „LOVAČKA AVIJACIJA VOJSKE KRALjEVINE JUGOSLAVIJE I PRAĆENjE SAVREMENIH TRENDOVA U NAORUŽANjU - stereotipi i činjenice,”. Rasinski anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski Arhiv Kruševca. 9: 136 — 168. ISSN 1451-4346. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]