Slobodan Minić
slobodan minić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 16. januar 1920. |
Mesto rođenja | Banja, kod Aranđelovca, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca |
Datum smrti | 10. februar 1944.24 god.) ( |
Mesto smrti | Vrbica, kod Aranđelovca, Područje Vojnog zapovednika u Srbiji |
Profesija | putar |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1940. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 – 1944. |
Heroj | |
Narodni heroj od | 9. oktobar 1953. |
Slobodan Minić (Banja, kod Aranđelovca, 16. januar 1920 – Vrbica, kod Aranđelovca, 10. februar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Slobodan Minić se rodio 16. januara 1920. godine u selu Banja, kod Aranđelovca, 16. januara 1920. godine u siromašnoj seljačkoj porodici. Postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1940. godine kada se povezao sa levo orijentisanim omladincima. Nakon sloma države u Aprilskom ratu odmah je stupio u partizane i za kratko vreme postao komesar 8. čete Prvog šumadijskog partizanskog odreda. Učestvovao je u svim borbama koje je ovaj odred vodio u Šumadiji.[1][2]
Kada su se partizanske snage povukle prema Sandžaku, Slobodan se vratio u svoj kraj i tu sa grupom boraca nastavio politički rad okupljen oko Okružnog komiteta KPJ za Kragujevac. Uspostavljanjem veze sa Pokrajinskim komitetom Slobodan je postao sekretar Sreskog komiteta Partije za Orašački srez. Istakao se u borbi protiv četnika u selu Duškovci kod Požege u novembru 1941. godine kada je razbijen četnički odred „Korać”. Učestvovao je u obnavljanju 1. šumadijskog partizanskog korpusa „Milan Blagojević” na Bukulji. Sa odredom se borio protiv ljotićevaca u Rabrovcu, nedićevaca u Darosavi i nemačkih vojnika, žandarma i belogardejaca u Trešnjevici. Kada je 1. šumadijska brigada otišla za Sandžak u novembru 1943. godine, Slobodan je ostao da radi na sprovođenju zaključaka vojnopolitičkog savetovanja na Bukulji i učvršćivanju partijskih rukovodstava po srezovima.[1][2]
Poginuo je 10. februara 1944. godine u selu Vrbica gde se skrivao sa Milićem Radovanovićem i Miloradom Ilićem. Ubijen je u iznenadnom napadu četnika i ljotićevaca.
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 9. oktobra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1][2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 562.
- ^ a b v Srpski biografski rečnik 2014, str. 742.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- Srpski biografski rečnik tom VI. Novi Sad: Matica srpska. 2014.