Pređi na sadržaj

Slobodan Minić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
slobodan minić
Slobodan Minić
Lični podaci
Datum rođenja(1920-01-16)16. januar 1920.
Mesto rođenjaBanja, kod Aranđelovca, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti10. februar 1944.(1944-02-10) (24 god.)
Mesto smrtiVrbica, kod Aranđelovca, Područje Vojnog zapovednika u Srbiji
Profesijaputar
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411944.
Heroj
Narodni heroj od9. oktobar 1953.

Slobodan Minić (Banja, kod Aranđelovca, 16. januar 1920Vrbica, kod Aranđelovca, 10. februar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Slobodan Minić se rodio 16. januara 1920. godine u selu Banja, kod Aranđelovca, 16. januara 1920. godine u siromašnoj seljačkoj porodici. Postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1940. godine kada se povezao sa levo orijentisanim omladincima. Nakon sloma države u Aprilskom ratu odmah je stupio u partizane i za kratko vreme postao komesar 8. čete Prvog šumadijskog partizanskog odreda. Učestvovao je u svim borbama koje je ovaj odred vodio u Šumadiji.[1][2]

Kada su se partizanske snage povukle prema Sandžaku, Slobodan se vratio u svoj kraj i tu sa grupom boraca nastavio politički rad okupljen oko Okružnog komiteta KPJ za Kragujevac. Uspostavljanjem veze sa Pokrajinskim komitetom Slobodan je postao sekretar Sreskog komiteta Partije za Orašački srez. Istakao se u borbi protiv četnika u selu Duškovci kod Požege u novembru 1941. godine kada je razbijen četnički odred „Korać”. Učestvovao je u obnavljanju 1. šumadijskog partizanskog korpusa „Milan Blagojević” na Bukulji. Sa odredom se borio protiv ljotićevaca u Rabrovcu, nedićevaca u Darosavi i nemačkih vojnika, žandarma i belogardejaca u Trešnjevici. Kada je 1. šumadijska brigada otišla za Sandžak u novembru 1943. godine, Slobodan je ostao da radi na sprovođenju zaključaka vojnopolitičkog savetovanja na Bukulji i učvršćivanju partijskih rukovodstava po srezovima.[1][2]

Poginuo je 10. februara 1944. godine u selu Vrbica gde se skrivao sa Milićem Radovanovićem i Miloradom Ilićem. Ubijen je u iznenadnom napadu četnika i ljotićevaca.

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 9. oktobra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1][2]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. 
  • Srpski biografski rečnik tom VI. Novi Sad: Matica srpska. 2014.