Jezera u Hrvatskoj ima u svim delovima zemlje. Različita su po veličini i načinu postanka.
Najpoznatija su Plitvička jezera, koja su 1949. proglašena nacionalnim parkom. Status prvog nacionalnog parka na Jadranu dobila su 1960. jezera na Mljetu.
Najveća prirodna Jezera u primorskoj Hrvatskoj su kriptodepresije: Vransko jezero kod Biograda na Moru, Vransko jezero na Cresu i Baćinska jezera. Tim jezerima je dno ispod površine mora, a nivo vode u visini ili iznad novoa mora. Nastala su potapanjem kraških udubljenja. Ostala prirodna jezera su razbacana po kršu, kao jedinstvene pojave u kamenoj goleti. Takva su jezera (oko Imotskog: Modro, Crno, Galipovac i dr.) turistički privlačna, a nastala su urušavanjen pokrova podzemnih pećina.
U savremenoj privredi grade se bazeni za vodu mnogostuke namene. To su veštačka jezera, najčešće na tekućim vodama primorskog dela (Peručko jezero na Cetini) ili kontinentalnog dela (na Dravi, u sklopu HE Varaždin, HE Čakovec). Ovde se ubrajaju i ribnjaci, najveće slatkovodne površine za uzgajanje riba, naročito u panonskom delu, kao i u udubljenima blizu gradova iz kojih je vađen pesak (Čiče i Jarun kod Zagreba, Šoderica u Koprivničko-križevačka županiji. Ovakva jezera imaju turističko-rekreativni značaj, a dopunjavaju ih reke u čijoj su blizini.