Pređi na sadržaj

Spomenik Dražgoškoj bici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik Dražgoškoj bici

Spomenik Dražgoškoj bici (sloven. Spomenik Dražgoški bitki) je monumentalni spomenik kod sela Dražgoša, sagrađen 1976. godine. Podignut je u znak sećanja na Dražgošku bitku iz 1942. godine. Autori spomenika su Stojan Batič, Boris Kobeta i Ive Šubic.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nemačke snage su, krajem decembra 1941. godine, pokrenule ofanzivu protiv partizana okupljenih u Partizanskom bataljonu „Ivan Cankar“. Borbe su trajale neko vreme sve do konačnog sukoba 9. januara 1942. kod sela Dražgoša. Bitka je trajala do 11. januara ujutro, kada je Štab bataljona naredio povlačenje preostalih živih boraca. Nemci su posle toga odlučili da pokažu svoju moć i daju primer ostalim ustanicima uništenjem sela. Streljano je oko 30 seljana, 81 razaslan u koncentracione logore, a selo u februaru u celosti uništeno i spaljeno. Posle rata, selo je obnovljeno, a preživeli stanovnici su se vratili.

Tito u Dražgošama - u pozadini skupina boraca

Sredinom 1970-ih, rešeno je da se u spomen na ove događaje na padinama Jelovice sagradi spomenik. Dana 22. jula 1976. godine, spomenik je svečano otvoren. Na spomeniku su radili vajar Stojan Batič, arhitekta Boris Kobeta i likovni umetnik Ive Šubic. Batič je izvajao bronzane skulpture dve skupine boraca, Kobeta je realizovao arhitektonsku strukturu spomenika, a Šubic je izradio zidni mozaik.

Opis spomenika[uredi | uredi izvor]

Spomenik je ostvaren u više segmenata. U podnožju se nalazi mauzolej sa bronzanom spomen-pločom i kriptom u kojoj su pohranjeni posmrtni ostaci palih boraca i žrtava fašizma iz Dražgoša. U unutrašnjosti strukture nalazi se polukružni mozaik na površini 16 m2 sa scenama iz Dražgoške bitke i borbi na Mošenjskoj planini, kamo se bataljon kasnije sklonio. Do spomenika vode stepenice, odakle puca pogled na dolinu u kojoj se nalazi Dražgoše. Na prvom spratu spomenika nalaze se bronzane skulpture boraca.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Revolucionarno kiparstvo. „Spketar“, Zagreb 1977. godina.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]