Spomenik u Negrišorima
Spomenik u Negrišorima | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Negrišori |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Spomenik |
Vreme nastanka | 1980. |
zzskv |
Spomenik u Negrišorima podignut je 1980. godine ispred Spomen doma kulture „Danilo Mitrović” u centru sela Negrišori, Opština Lučani. Monumentalno obeležje posvećeno je žiteljima koji su izgubili živote u Balkanskim i Prvom svetskom ratu, palim boracima NOB-a i civilnim žrtavama fašističkog terora u Drugom svetskom ratu.[1]
Spomenih je uništen početkom 2023. godine, prilikom izgradnje deonice Autoputa „Miloš Veliki” na trasi Pakovraće-Požega. U neposrednoj blizini nalazi se groblje koje je 1993. godine od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture proglašeno za nepokretno kulturno dobro Srbije SK 1062.[2]
Rušenje spomenika[uredi | uredi izvor]
Vest o rušenju spomenika prvi je objavio čačanski portal Ozonpress 19. marta 2023,[3] nakon čega su usledile brojne reakcije javnosti.[4]
Prema izjavama zvaničnika spomenik je „slučajno srušen” 19. marta 2023. godine od strane kineske kompanije China Communications Construction Company Limited koja izvodi radove na ovoj deonici autoputa. Na vest o rušenju spomenika, ministar Goran Vesić 20. marta zatražio je njegovu hitnu rekonstrukciju[5] nakon čega su oštećeni ostaci spomenika uklonjeni,[6] a kineska kompanija priznala krivicu i prihvatila troškove rekonstrukcije i izmeštanja na novu lokaciju.[7]
Unatoč izjavama izvođača radova da je spomenik „slučajno srušen”, evidentno je da je već postojala namera za njegovo uklanjanje,[8] s obzirom da je spomenik prethodno demontiran, a obližnji objekti - stara škola, dom kulture i seoska prodavnica - sravnjeni sa zemljom.[9]
Spomenik i navedeni objekti podignuti su zalaganjem, radom i sredstvima meštana Negrišora.[10]
-
Stanje februara 2023.
-
Demontirane skulpture
-
Gradilište autoputa
-
Groblje u Negrišorima
Opis spomenika[uredi | uredi izvor]
Memorijalni spomenik kompleksnog je tipa:
Na osam kamenih sarkofaga, ukomponovanih kao postolje, postavljena je statua pobednika visoka 2,25 m. Sa obe strane su po dve skulpture; partizanka i sužanj, ranjenik i narikača. Na jednoj ploči je uklesano 85 imena ratnika iz Prvog svetskog rata, na drugoj 60 boraca i žrtava fašističkog terora.
Autor spomenika je Radoslav Rade Jovančević, likovni pedagog iz Lučana.[1]
Na dve ploče od crnog mermera upisana su imena žrtava ratova: na levoj imena palih Negrišoraca - ratnika Balkanskih i Prvog svetskog rata, a na desnoj imena partizana i civilnih žrtava stradalih u Drugom svetskom ratu.[1]
Žrtve ratova[uredi | uredi izvor]
Autor spomenika Radoslav Rade Jovančević 1990. godine objavio je „Hroniku sela Negrišori” u izdanju SANU, u kojoj se navode imena vojnika palih u ratovima 1912-18. godine; pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, Jugoslovenske vojske u otadžbini, žandarmerije i SDS-a, kao i imena civila koji su streljani tokom nemačke kaznene ekspedicije jula 1943. godine.[1]
Ratnici pali u Balkanskim i Prvom svetskom ratu[uredi | uredi izvor]
- Stanislav Ružić, sin Rista, rođen 1882. godine, poginuo na Požerskoj čuki 1916.
- Rade Sretenović, p. poručnik, sin Blagoja, rođen 1885. godine, umro u Negrišorima 18. maja 1914. od zadobijenih rana.
- Milovan Topalović, p. poručnik, sin Aleksija, rođen 1887, godine, poginuo na Čuki 16. oktobra 1916.
- Gaborović Borisav, kaplar, poginuo u Lazarevcu 1914.
- Gaborović Vojko redov, umro u Prištini 1915.
- Gaborović Milisav, narednik, poginuo u Soroviću 19. marta 1917.
- Gaborović Milojko, redov, umro u Prištini 25. marta 1915.
- Gaborović Milutin, redov, umro od rana u Raju, 5. januara 1915.
- Gaborović Novica, p. poručnik, poginuo na Kajmakčalanu 1916.
- Gaborović Petar, železničar, poginuo u Čačku 1915.
- Gaborović Primislav, redov, umro u Beogradu 19. oktobra 1915.
- Gaborović Svetomir, redov-bolničar, umro u Tirolu 17. maja 1917.
- Dmitrović Vasilije, podnarednik, poginuo kod Bitolja, 17. oktobra 1916.
- Dunjić Aleksije, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
- Dunjić Boško, redov, poginuo na Gučevu 1914.
- Dunjić Vučko, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
- Dunjić Glišo, redov-bolničar, umro u Vertekopu 9. jula 1916.
- Dunjić Dragutin, redov, poginuo na Stepojevcu 14. juna 1914.
- Dunjić Milija, redov, umro u Prištini 1915.
- Dunjić Miljko, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
- Dunjić Milutin, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
- Dunjić Radenko, redov-pionir, umro na bolovanju kod kuće 7. marta 1915.
- Dunjić Spasoje, redov, umro u Ašahu 18. marta 1916.
- Živanović Miloš, redov, umro u Kragujevcu 1915.
- Živanović Radivoje, umro od rana u Negrišorima 1915.
- Ilić Ilija, redov, umro na bolovanju kod kuće 1916.
- Ilić Milija, redov, umro u V. Krsni 1915.
- Janković Dragoljub, redov, umro od rana u Mladenovcu 1914.
- Janković Jovan, kaplar, poginuo na Konatnici 1914.
- Jaćimović Gvozden, kaplar, umro u Beogradu aprila 1915.
- Janković Dragoljub, redov, poginuo u Loznici 1914.
- Jovančević Novica, kaplar, umro od rana u Už. Požegi 7. marta 1915.
- Koković Andrija, redov, poginuo na Konatnici 1914.
- Koković Arsenije, narednik, umro na bolovanju 4. IV 1919.
- Kuzmanović Jovan, redov, zaklan u Bicanu 13. septembra 1913.
- Kuzmanović Jović, narednik, poginuo na Brestoviku 1914.
- Kuzmanović Ljubisav, redov, umro na putu preko preko Albanije 1915.
- Kuzmanović Ljubomir, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
- Kuzmanović Milutin, redov, umro na putu preko preko Albanije 1915.
- Lojanica Mijailo, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
- Markićević Aksentije, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
- Markićević Vladislav, redov, nestao na Konatnici 1914.
- Marković Miljko, redov, umro na bolovanju 7. novembra 1916.
- Marković Filip, p. podnarednik, umro u Čačku 1918. od zadobijenih rana.
- Milosavljević Jovan, narednik, nestao u Lješu 8. decembra 1915.
- Mitrović Adam, redov sanit. umro u Prokuplju 7. aprila 1914.
- Mitrović Bogdan, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
- Mitrović Veljko, redov, umro na bolovanju 21. marta 1915.
- Mitrović Viliman, redov, umro na bolovanju 1918.
- Mitrović Vladimir, redov, umro na bolovanju 1914.
- Mitrović Đorđe, redov poginuo na Kalisu 9. septembra 1913.
- Mitrović Zdravko, redov, umro kod kuće 1915.
- Mitrović Milenko, redov, poginuo na Smederevu 11. novembra 1914.
- Mitrović Milija, narednik, poginuo na Bregalnici 1913.
- Mitrović Mladen, redov, poginuo na Smederevu 1914.
- Mitrović Čedomir, redov, poginuo na Smederevu 1914.
- Nikolić Rajko, redov, umro u Kajzagarinu 1917.
- Pavlović Milenko, redov, umro na bolovanju kod kuće 1915.
- Protić Aleksije, narednik, utopio se 23. oktobra 1916.
- Ružić Velisav, redov, poginuo na Kremni 6. jula 1915.
- Ružić Vidosav, narednik, umro na bolovanju 2. marta 1915.
- Ružić Živko, redov-pionir, umro u Rakovici 17. marta 1915.
- Ružić Milivoje, redov, umro u Ašahu 28. septembra 1915. godine.
- Ružić Miljko, redov, umro u Beogradu 1915.
- Ružić Mito, redov, umro u Čačku 1918. od posledica rana.
- Ružić Novica, kaplar, poginuo u Lješu 16. decembra 1912.
- Ružić Tanasije, redov, umro na Krfu 1915.
- Ružić Čedomir, redov, poginuo na Đurđevim stubovima 1912.
- Simeunović Antonije, redov, poginuo na Brestovom dolu 1915.
- Simeunović Milutin, redov, poginuo na Pričinoviću 1914.
- Simeunović Radovan, kaplar, umro u Solunu 1915.
- Simeunović Svetozar, redov nestao u Lješu 5. novembra 1912.
- Spasojević Aleksandar, redov, umro u Krčagovu 1915.
- Spasojević Milutin, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
- Spasojević Nedeljko, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
- Sretenović Nikola, redov, poginuo na Krupnju 1914.
- Stanić Vasilije, umro u ratu.
- Stevanović Dragić, umro od rana kod kuće 1915.
- Stevanović Milić, redov, umro od rana kod kuće 1915.
- Todorović Dobrivoje, redov, umro na bolovanju 1915.
- Todorović Sava, redov, umro na bolovanju 1815.
- Topalović Ilija, redov, poginuo na Jagodini 18. oktobra 1915.
- Topalović Milivoje, redov, poginuo na Novom Pazaru 8. oktobra 1912.
- Topalović Čedomir, pod. narednik, poginuo na Brestovom dolu 18. oktobra 1915.[1]
Pripadnici partizanskog pokreta[uredi | uredi izvor]
- Mitrović Danilo-Avram, sin Vladisava, obućarski radnik, član KPJ od 1939. godine, u NOR stupio prvih dana ustanka 1941. godine. Poginuo 9. marta 1944. godine u selu Grabovici kod G. Milanovca. Posmrtni ostaci sahranjeni na negrišorskom groblju.
- Ružić Nenad, sin Mirka, zemljoradnik, u NOP stupio prvih dana ustanka 1941. Poginuo negde u Bosni 1944.
- Gaborović Stojanka, kći Vlada, domaćica, roćena 1925. godine. Član KPJ od 1941. godine. U NOR stupila 1941. Uhvaćena od strane četnika i streljana u Guči juna 1944. godine. Sahranjena na negrišorskom groblju.
- Ilić Miloš, sin Pantelije, zemljoradnika, rođen 1924. godine, član SKOJ-a. Stupio u NOV 1944. godine u VI proletersku brigadu. Poginuo u borbi protiv Nemaca kod Bjelovara 1945. godine.
- Gaborović Desimir, sin Dragutina, zemljoradnik, sarađivao sa NOB. Zaklali ga četnici 2. avgusta 1942. godine u Negrišorima.
- Mitrović Ljubiša, sin Petronija, zemljoradnik, rođen 1921. godine. U NOP stupio 1941. godine. Ubili ga četnici 29. decembra 1942. godine u Markovici. Sahranjen u Negrišorima.
- Gaborović Đorđe, rođen 1919. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
- Gaborović Branislav, rođen 1920. godine. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
- Ilić Luka, rođen 1919. godine. Poginuo u jurišu na Kraljevo kod Ratarske škole 12. oktobra 1941. godine.
- Ilić Božidar, rođen 1916. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. u Kraljevu.
- Mitrović Rade, rođen 1914. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. na Kraljevu.
- Gaborović Božidar, rođen 1917. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
- Lojanica Milomir, rođen 1911. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
- Stevanović Radivoje, rođen 1919. poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
- Nedeljković Todor, rođen 1916. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
- Dunjić Milovan, rođen 1918. Poginuo u jurišu na neprijateljske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
- Gaborović Janko, rođen 1919. Poginuo u borbi protiv Nemaca u Kraljevu 21. oktobra 1941.
- Sretenović Mito, rođen 1918. Poginuo u borbama protiv Nemaca u Kraljevu 21. oktobra 1941.
- Gaborović Milija, rođen 1919. Poginuo jurišajući na nemačke položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
- Markićević Vukašin, rođen 1925. Stupio u NOVJ 1944. Poginuo kao borac 7. crnogorske brigade 1945. kod Slavonske Požege.
- Stevanović Milan, rođen 1927. Stupio u NOVJ 1944. Poginuo u borbi protiv okupatora 1945. kod Ivan-sela u Bosni.
- Todorović Velimir, rođen 1880. Ubijen od strane Srpske državne straže u Guči 1942.
- Jovančević Slavko, učenik gimnazije, rođen 1921. Bio sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a u Čačku. Umro u bunkeru u Puhovu, decembra 1941. gde se skrivao od četnika. Sahranjen na negrišorskom groblju.
- Dunjić Slavomir, rođen 1918. godine. Zadnjih godina pred rat bio nastanjen u Guči. U NOP stupio 1941. Uhvatili ga četnici i predali Nemcima. Umro u logoru 1942.[1]
Pripadnici četničkog pokreta[uredi | uredi izvor]
- Davidović Milomir, rođen 1912. Pripadao četničkim jedinicama. Ubijen od četnika 1942.
- Mitrović Božidar, rođen 1918. Pripadnik četničkih jedinica i ubijen od četnika 1943.
- Protić Dragutin, rođen 1888. Organizator i pripadnik četničkih jedinica. Uhvaćen 1944. i streljan od jedinica NOV.
- Milinković Miladin, učitelj, rođen 1919. Poginuo 1945. u borbi sa jedinicama NOV u Gornjem Dragačevu.
- Dunjić Dragan, rođen 1921. Pripadnik četnika. Uhvaćen početkom 1945. i streljan u Guči.
- Obrenović Božidar, rođen 1918. Kao pripadnik četnika poginuo u borbi sa jedinicama NOV u Negrišorima 1945.
- Marković Vidoje, rođen 1920. godine. Pripadao četnicima. Obesio se 1945. da ne bi pao u ruke partizanima.
- Ružić Risto, rođen 1914. Bio u četnicima negde u Šumadiji. Po oslobođenju je uhvaćen i oteran u krajeve gde je četovao. Više se nije vratio. Izgleda da su ga tamo ubili seljaci bez suđenja.
- Milinković Rade, rođen 1920. Mobilisan od strane četnika i poginuo u borbi sa partizanima 1944. na Loretu.[1]
Pripadnici drugih organizacija[uredi | uredi izvor]
- Dunjić Risim, rođen 1913. Pripadao žandarmeriji. Poginuo u borbi sa partizanima kod Valjeva 1941.
- Janković Ljubo, rođen 1912. Mobilisan od strane SDS. Poginuo prilikom pokušaja hvatanja Radenka Mandića 1942. u Negrišorima.[1]
Civili stradali u nemačkoj kaznenoj ekspediciji 1943.[uredi | uredi izvor]
- Gaborović Stanko, rođen 1902. godine. Streljan od strane Nemaca 10. juna 1943. u Guči.
- Gaborović Krsman, rođen 1922. Streljan od Nemaca 10. juna 1943. godine u Guči.
- Sretenović Dragoljub, rođen 1906. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Spasojević Radojle, rođen 1893. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Milisavljević Tihomir, rođen 1880. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Milosavljević Đorđe, rođen 1888. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Milinković Dobrica, rođen 1895. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Vojin, rođen 1899. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Mijojla, rođena 1901. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Pavle, rođen 1885. Streljan 10.jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Ivan, rođen 1898. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Acko, rođen 1877. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije
- Ružić Zorka, rođena 1892. Streljana 10. jula 1943. zajedno s mužem od nemačke kaznene ekspedicije.
- Zarić Velisav, rođen 1875. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije kod škole u Negrišorima.
- Ružić Jovo, rođen 1890. godine. Streljan od nemačke kaznene ekspedicije 10. jula 1943. kod škole u Negrišorima.
- Ružić Stanojla, rođena 1891. Streljana 10. jula 1943. na kućnom pragu od nemačke kaznene ekspedicije.
- Topalović Tihomir, rođen 1899. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Topalović Radinka, rođena 1910. godine. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije kućnom pragu.
- Topalović Milovan, rođen 1896. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u dvorištu svoje kuće.
- Davidović Darinka, rođena 1884. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u dvorištu ispred kuće.
- Dunjić Persa, rođena 1896. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Ružić Milica, rođena 1912. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije svojoj kući.
- Dunjić Julka, rođena 1912. Streljana 10 jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Dunjić Milivoje, rođen 1881. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
- Dunjić Rosa, rođena 1887. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u svome dvorištu.
- Dunjić Draginja, rođena 1902. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije na kućnom pragu.
- Dunjić Zorka, rođena 1936. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u kući pored majke.
- Dunjić Jelena, rođena 1939. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u kući pored majke i sestre.
- Dunjić Rajka, rođena 1901. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije pred kućom u dvorištu.[1][11]
Ostale civilne žrtve[uredi | uredi izvor]
- Sretenović David, rođen 1906. Umro u Nemačkoj 1942. kao zarobljenik BJV.
- Stanić Miloje, rođen 1904. Umro u Nemačkoj 1942. kao zarobljenik BJV.
- Mitrović Milenija, rođena 1902. Ubijena od strane četnika u Negrišorima 1943.
- Todorović Jelenka, rođena 1877. godine. Poginula za vreme nemačkog bombardovanja novembra 1944.
- Pavlović Nasta, rođena 1912. godine. Zaklali je četnici pred svojom kućom 1942.
- Topalović Borisav, rođen 1924. Streljan od Nemaca novembra 1944. u Ovčar-Banji.[1]
Nadgrobnik na obližnjem negrišorskom groblju svedoči stradanju nevinih žrtava:
- Ovde leži
- majka DRAGINjA
- sa decom
- ZOROM starom 7 godina i
- JELOM starom 4 godine
- koje ubiše Nemci na kućnom pragu
- 10. jula 1943. godine.[1]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j Jovančević, Radoslav (1990). Negrišori. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. ISBN 86-7463-016-2.
- ^ „Groblje u Negrišorima”. Turizam Dragačevo. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Kinezi srušili spomenik u Negrišorima”. Ozonpress. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Kako je kineska kompanija, koja gradi deonicu auto-puta Pakovraće-Požega, srušila spomenik kod Lučana”. Danas. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Hitno vratiti Spomenik palim borcima u selu Negrišori”. Vlada Republike Srbije. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Porušen spomenik u Negrišorima”. TELEVIZIJA LAV plus. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „KINESKA KOMPANIJA SE IZVINILA ZBOG OŠTEĆENjA SPOMENIKA: Sanacija odmah o njihovom trošku”. Novosti. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Radnici kineske kompanije srušili spomenik u Negrišorima kod Lučana”. Gradnja. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Spomenik palim borcima u svetskim ratovima pod kineskim mašinama u Srbiji”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ „Srušen spomenik posvećen palim borcima u selu Negrišori”. Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 14. 5. 2023.
- ^ Marinković, M. Radovan; Protić, Tomislav (1977). „Zločini okupatora u Dragačevu tokom leta 1943. godine”. Zbornik Narodnog muzeja u Čačku. VIII.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marinković, M. Radovan; Protić, Tomislav (1977). „Zločini okupatora u Dragačevu tokom leta 1943. godine”. Zbornik Narodnog muzeja u Čačku. VIII.
- Jovančević, Radoslav (1990). Negrišori : [hronika sela Negrišori]. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. ISBN 86-7463-016-2.
- Slavković, Joviša M. (1993). Spomenička baština Dragačeva. Gornji Milanovac: Dečje novine.