Pređi na sadržaj

Sporofit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mladi sporofiti mahovine Tortula muralis.

Sporofit je diploidna višećelijska faza u životnom ciklusu biljke ili alge. Razvija se iz zigota proizvedenog kada je haploidna jajna ćelija oplođena haploidnom spermatičnom ćelijom. Sve kopnene biljke i većina višećelijskih algi imaju životne cikluse u kojima se višećelijska diploidna sporofitna faza naizmenično alternira sa višećelijskom haploidnom fazom gametofita. Mahovine imaju sporofit koji ne vrši fotosintezu, ili je ne vrši u dovoljnoj meri, te je za ishranu zavisan od gametofita kao dominantne faze. U semenjačama (golosemenicama i skrivenosemenicama) sporofit je dominantija faza od gametofita i to je svima poznata zelena biljka sa korenom, stablom, listovima. Kod semenica je gametofit vrlo redukovane veličine, a predstavljen je isklijalim polenovim zrnom i semenim zametkom .

Sporofit mahovine tokom proleća
Sporofit cvetnica obuhvata celokupno višećelijsko telo, s izuzetkom polena i semenog zametka

Sporofit produkuje spore (otuda i naziv) procesom mejoze. Nastale mejospore se razvijaju u gametofit. I spore i gametofit, koji iz njih izrasta, su haploidni, što znači da imaju samo jedan set hromozoma. Zreli gametofit u procesu mitoze stvara muške i/ili ženske gamete. Oplođenjem se stvara diploidni zigot, koji se razvija u novi sporofit. Ovaj ciklus je poznat kao smena generacija ili smena jedrovih faza. [1] Većina algi ima gametofit kao dominantnu generaciju, ali su od nekih vrsta gametofit i sporofit morfološki slični (izomorfni).

Dijagram koji prikazuje smenu generacija između diploidnog sporofita (dole) i haploidnog gametofita (gore)

Zreli gametofit proizvodi muške ili ženske gamete (ili oboje) mitozom. Fuzija muških i ženskih gameta proizvodi diploidni zigot koja se razvija u novi sporofit.[2][3] Ovaj ciklus je poznat kao smena generacija ili smena faza.[4][5][6] Pošto je ova karakteristika životnog ciklusa za negovanje embriona zajednička za sve kopnene biljke, one su zajedno poznate kao embriofiti.

Cleistocarpous sporofitne mahovine Physcomitrella patens

Većina algi ima dominantne generacije gametofita, ali kod nekih vrsta gametofiti i sporofiti su morfološki slični (izomorfni). Nezavisni sporofit je dominantna forma u svim likopodama, konjskim repovima, papratima, golosemenicama i kritosemenčicama koje su preživele do danas. Rane kopnene biljke su imale sporofite koji su proizvodile identične spore (izosporne ili homosporne), ali su preci golosemenica razvili složene heterosporne životne cikluse u kojima su spore koje proizvode muške i ženske gametofite bile različite veličine, pri čemu su ženske megaspore bile veće i manje brojne, nego muške mikrospore.[7]

Tokom devonskog perioda nekoliko biljnih grupa nezavisno je evoluiralo heterosporiju, a potom i naviku endosporije, u kojoj se gametofiti razvijaju u minijaturizovanom obliku unutar zida spora. Za razliku od egzospornih biljaka, uključujući moderne paprati, gametofiti razbijaju zid spora prilikom klijanja i razvijaju se izvan njega. Megagametofiti[8][9] endosporičnih biljaka kao što su semenske paprati razvili su se u sporangiji roditeljskog sporofita, proizvodeći minijaturni višećelijski ženski gametofit kompletan sa ženskim polnim organima, ili arhegonijom. Jajne ćelije su oplođene u arhegonijama slobodno plivajućom flagelatnim spermom proizvedenim od strane minijaturizovanih muških gametofita koji se prenose vetrom u obliku pre-polena. Dobijeni zigot se razvio u sledeću generaciju sporofita dok je još uvek zadržan unutar pre-ovule, jedne velike ženske mejospore ili megaspore sadržane u modifikovanom sporangijumu ili nucelusu roditeljskog sporofita. Evolucija heterosporije i endosporije bili su među najranijim koracima u evoluciji semena koje danas proizvode golosemenke i kritosemenice. Smatra se da rRNK geni izmiču globalnoj mašineriji metilacije u briofitima, za razliku od semenih biljki.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ralf Reski(1998): Development, genetics and molecular biology of mosses. In: Botanica Acta. Bd. 111, S. 1-15.
  2. ^ Barrett, S.C.H. (2002). „The evolution of plant sexual diversity” (PDF). Nature Reviews Genetics. 3 (4): 274—284. PMID 11967552. S2CID 7424193. doi:10.1038/nrg776. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 05. 2013. g. Pristupljeno 31. 05. 2022. 
  3. ^ Hickey, M.; King, C. (2001). The Cambridge Illustrated Glossary of Botanical Terms. Cambridge University Press. 
  4. ^ „alternation of generations | Definition & Examples”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-25. 
  5. ^ Thomas, R.J.; Stanton, D.S.; Longendorfer, D.H.; Farr, M.E. (1978), „Physiological evaluation of the nutritional autonomy of a hornwort sporophyte”, Botanical Gazette, 139 (3): 306—311, S2CID 84413961, doi:10.1086/337006 
  6. ^ Glime, J.M. (2007), Bryophyte Ecology: Vol. 1 Physiological Ecology (PDF), Michigan Technological University and the International Association of Bryologists, Pristupljeno 2013-03-04 
  7. ^ Bateman, R. M.; Dimichele, W. A. (1994). „Heterospory - the most iterative key innovation in the evolutionary history of the plant kingdom”. Biological Reviews of the Cambridge Philosophical Society. 69 (3): 345—417. S2CID 29709953. doi:10.1111/j.1469-185x.1994.tb01276.x. 
  8. ^ Sadava, David; Hillis, David; Heller, H. Craig; Berenbaum, May (2012). Life: The Science of Biology, Volume 1 (10th izd.). Macmillan. ISBN 978-1464141225. 
  9. ^ Bennici, Andrea (2008). „Origin and early evolution of land plants”. Communicative & Integrative Biology. 1 (2): 212—218. ISSN 1942-0889. PMC 2686025Slobodan pristup. PMID 19513262. doi:10.4161/cib.1.2.6987. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]