Pređi na sadržaj

Srednjoevropska nizija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srednjoevropska nizija je obojena zeleno.
Topografija Evrope.

Srednjoevropska nizija, Pribaltička nizija ili Nemačko-poljska nizija, je nizija koja se prostire u dužini od oko 600 km (i upola toliko po širini) i nalazi na severu srednje Evrope. Ona zahvata severne delove Nemačke i Poljske (odatle joj i naziv Nemačko-poljska nizija)

Sastoji se od niskih ravnica između hercinske Evrope[1][2][3] (Srednjoevropsko gorje[4][5][6]) na jugu i obala Severnog mora i Baltičkog mora na severu. Ova dva mora razdvaja poluostrvo Jutland (Danska). Severnoevropska ravnica je povezana sa istočnoevropskom ravnicom, zajedno čineći većinu Velike evropske ravnice (Evropska nizija).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nadmorska visina varira između 0 i 200 m (0 do oko 650 stopa). Iako se uglavnom koristi kao poljoprivredno zemljište, region takođe sadrži močvare, vresišta i jezera. Vadensko more, veliko područje plime i oseke, nalazi se na obali Severnog mora.

Brojne slatkovodne lagune, uključujući Ščećinsku lagunu,[7][8] lagunu Visla[9] i Kuršsku lagunu[10][11] nalaze se na obali Baltičkog mora.

Odlike i reljef[uredi | uredi izvor]

Srednjoevropska nizija je široka od 150 km na zapadu do više od 400 km na istoku, blago nagnuta od sredogorja prema severu. Na krajnjem jugu nizije, na prelazu prema sredogorju, prostrana su područja prekrivena praporom, prema severu sve je više slabije plodnog morenskog materijala. Morene su preoblikovane u blago valovite platoe između kojih su vlažnije pradoline, oblikovane tokovima koji su za ledenog doba tekli ispod i rubom ledenog pokrova. Najseverniji deo nizije pokriven je nanosima, slabije se odvodnjava pa se mestimično javljaju močvare, posebno u istočnom delu.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Severnoevropska ravnica obuhvata Flandriju (severna Belgija i severna Francuska), Holandiju, severnu Nemačku, Dansku i veći deo centralno-zapadne Poljske; dodiruje i Češku i jugozapadni deo Švedske.

Delovi istočne Engleske se takođe mogu smatrati delom iste ravnice; pošto dele njen nizinski karakter i bili su povezani kopnom sa kontinentom tokom poslednjeg ledenog doba. Severnoevropske ravnice se takođe nalaze ispod Baltičkog mora.

Reke[uredi | uredi izvor]

Glavni slivovi reka obuhvataju, od zapada ka istoku: Rajnu, Ems, Vezer, Laba, Odru i Vislu.

Podnožje ovih reka je teško sa tankim zemljištem, što otežava poljoprivredu da napreduje u blizini ovih reka.

Pod-regioni[uredi | uredi izvor]

Niske zemlje[uredi | uredi izvor]

Istorijski, posebno u srednjem veku i ranom modernom periodu, zapadni deo je bio poznat kao Niske zemlje.

Severnonemačka ravnica[uredi | uredi izvor]

Severnonemačka ravnica se nalazi severno od Centralnog srednjegorja Nemačke.

Poljska ravnica[uredi | uredi izvor]

Deo u današnjoj Poljskoj naziva se „Poljska ravnica“ (polj. Niż Polski ili Poljska nizija) i proteže se od Baltičkog mora na severu do Sudeta i Karpata. engleske ravnice

Engleske ravnice[uredi | uredi izvor]

Proširenje ravnice u Englesku sastoji se uglavnom od ravnica Istočne Anglije, Fensa i Linkolnšira, gde je pejzaž u delovima upadljivo sličan onom u Holandiji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Martínez Catalán, José R. (2012-07-01). „The Central Iberian arc, an orocline centered in the Iberian Massif and some implications for the Variscan belt”. International Journal of Earth Sciences (na jeziku: engleski). 101 (5): 1299—1314. Bibcode:2012IJEaS.101.1299M. ISSN 1437-3262. S2CID 195334509. doi:10.1007/s00531-011-0715-6. 
  2. ^ Crespo-Blanc, Ana; Orozco, Miguel (1991-10-01). „The boundary between the Ossa-Morena and Southportuguese Zones (Southern Iberian Massif): Major suture in the European Hercynian Chain”. Geologische Rundschau (na jeziku: engleski). 80 (3): 691—702. Bibcode:1991GeoRu..80..691C. ISSN 1432-1149. S2CID 128688878. doi:10.1007/BF01803695. 
  3. ^ Lee, K. Y. (1989). „Geology of petroleum and coal deposits in the North China Basin, Eastern China”. USGS Bulletin 1871. Arhivirano iz originala 2019-09-13. g. Pristupljeno 2017-09-17. Table 1, p. 3. 
  4. ^ Pusch, Martin; Behrendt, Horst; Gancarczyk, Aleksandra; Kronvang, Brian; Sandin, Leonard; Stendera, Sonja; Wolter, Christian; Andersen, Hans E.; Fischer, Helmut (2009-01-01), Tockner, Klement; Uehlinger, Urs; Robinson, Christopher T., ur., „Chapter 14 - Rivers of the Central European Highlands and Plains”, Rivers of Europe (na jeziku: engleski), London: Academic Press, str. 525—576, ISBN 978-0-12-369449-2, S2CID 128731308, doi:10.1016/b978-0-12-369449-2.00014-x, Pristupljeno 2021-09-29 
  5. ^ Pusch, Martin; Behrendt, Horst; Gancarczyk, Aleksandra; Kronvang, Brian; Sandin, Leonard; Stendera, Sonja; Wolter, Christian; Andersen, Hans E.; Fischer, Helmut; Hoffmann, Carl. C.; Nowacki, Franciszek; Schöll, Franz; Svendsen, Lars M.; Bäthe, Jürgen; Friberg, Nikolai; Hachoł, Justyna; Pedersen, Morten L.; Scholten, Matthias; Wnuk-Gławdel, Ewa (2009). „Rivers of the Central European Highlands and Plains”. Rivers of Europe. str. 525—576. ISBN 9780123694492. S2CID 128731308. doi:10.1016/B978-0-12-369449-2.00014-X — preko ResearchGate. 
  6. ^ „Central European highlands and their hydrological role, with special”. studylib.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-29. 
  7. ^ Gerald Schernewski, Baltic coastal ecosystems: structure, function, and coastal zone management, Springer, 2002, p.79, ISBN 3-540-42937-9
  8. ^ Ulrich Schiewer, Ecology of Baltic coastal waters, Springer, 2008, ISBN 3-540-73523-2
  9. ^ Górski, Karol (1949). Związek Pruski i poddanie się Prus Polsce: zbiór tekstów źródłowych (na jeziku: poljski). Poznań: Instytut Zachodni. str. 51, 56. 
  10. ^ „Curonian Lagoon”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2009-10-17. 
  11. ^ I. Ethem Gönenç, Angheluta Vadineanu (2008). Sustainable Use and Development of Watersheds. Springer. ISBN 978-1-4020-8557-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]