Srpski frajkori
Srpski frajkori (njem. Serbische Freikorps — bukv. „srpski dobrovoljački korpusi”), ili samo frajkori, bili su dobrovoljačka milicija koja se sastojala samo od etničkih Srba, koju je osnovala Habzburška monarhija, kako bi se borili protiv Osmanskog carstva tokom Austrijsko-turskog rata (1787—1791). Sukob sa osmanskim snagama se na kraju pokazao nerješivim. Pobuna u Smederevskom sandžaku i operacije milicije dovele su do stvaranja Kočine krajine, koja je postojala od 1788. do 1792. godine. Na kraju, srpski frajkori su doveli do stvaranja vojnih jedinica, kao što su one koje su se borile u Prvom srpskom ustanku.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Srpski frajkori od 5.000 pripadnika osnovani su u Banatskoj vojnoj krajini, a sastojali su se od izbjeglica koje su zbog ranijih sukoba napustile Osmansko carstvo.[1] Trebalo je da se frajkori bore za oslobođenje Srbije i ujedinjenje pod habzburškom vlašću.[1] Glavni komandant bio je austrijski major Mihailo Mihaljević.[2] Bilo je nekoliko slobodnih korpusa duž habzburško-osmanske granice.[3] Mihaljevićevi frajkori bili su najznačajniji i djelovali od Šumadije do Podrinja, preko Morave najznačajniji su bili Braničevski frajkori; u Hrvatskoj je bio frajkori Svetog Đorđa, a u Bosni su bili serežani.[3] Ostale srpske milicije su bili Kozarska milicija i Prosarska milicija, osnovane u Bosni 1788. godine, a sastojale su se od po 1.000 pripadnika.[4]
Među dobrovoljcima su bili Aleksa Nenadović, Janko Gagić, Stanko Arambašić, Jovan Branovački, Milutin Savić Garašanin, istaknuti Radič Petrović i Đorđe Petrović[5] i najistaknutiji od svih Koča Anđelković.[2] Pravoslavno sveštenstvo u Srbiji je podržavalo pobunjenike.[6]
Kočin odred je brzo zauzeo Palanku i Batočinu, napao Kragujevac i stigao do Carigradskog druma, odsjecajući osmansku vojsku od Niškog i Vidinskog sandžaka.[7]
Austrijanci su koristili frajkore u dva neuspješna pokušaja opsade Beograda, krajem 1787. i početkom 1788. godine.[1]
Organizacija[uredi | uredi izvor]
Prema dokumentu od 6. novembra 1789. godine, frajkore su činili jedan eskadrom husara, osamnaest pukova fusilira i četiri puka musketira, što je ukupno bilo 5.049 vojnika.[3]
Uniforma[uredi | uredi izvor]
Uniforme frajkora su bile veoma slične uniformama graničara (krajišnika), sa nekim izmjenama.[8]
Posljedice[uredi | uredi izvor]
Godine 1793, Austrijanci su uspostavili nove frajkorske jedinice na granici, za Srbijance i Bosance.[8]
Nasljeđe[uredi | uredi izvor]
Pred početak Prvog srpskog ustanka, Užička i Sokolska nahija uspostavile su dobrovoljačke odrede, nazvane frajkori, koje su za cilj imale sabotažu osmanskih vojnih planova i sprečavanje njihovog koncentrisanja u ovim oblastima Srbije.[9]
Značajni frajkori[uredi | uredi izvor]
- Mihailo Mihaljević
- Koča Anđelković
- Aleksa Nenadović
- Milutin Savić Garašanin
- Karađorđe Petrović
- Stanko Arambašić †21. septembar 1798.
- Radič Petrović
- Vuča Žikić
- Petar Novaković Čardaklija
- Jovan Branovački
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Schroeder 1996, str. 58–59.
- ^ a b Ćorović 2001.
- ^ a b v Glasnik 1866, str. 69—.
- ^ Mihić 1987.
- ^ Srpski biografski rečnik, strana 801
- ^ Mileusnić 1994, str. 100.
- ^ Damnjanović & Merenik 2004, str. 46.
- ^ a b Mitološki zbornik 2002, str. 120.
- ^ Zečević, str. 125—.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pantelić, Dušan (1927). Beogradski pašaluk posle Svištovskog mira 1791-1794. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Pantelić, Dušan (1930). Kočina krajina. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Pantelić, Dušan (1949). Beogradski pašaluk pred Prvi srpski ustanak 1794-1804. Beograd: Naučna knjiga.
- Schroeder, Paul W. (1996). The transformation of European politics, 1763-1848 (1st issued as paperback 1996. izd.). Oxford: Clarendon Press. ISBN 9780198206545.
- Ćorović, Vladimir (2001) [1997]. „Kočina krajina”. Istorija srpskog naroda. Belgrade: Janus.
- Pavlović, Dragoljub M. (1910). Srbija za vreme poslednjeg austrijsko-turskog rata: 1788-1791 g (na jeziku: srpski). Srpska kraljevska akademija.
- Glasnik Srpskoga učenog društva ... (na jeziku: srpski) (20 izd.). 1866.
- Mihić, Ljubo (1987). Kozara: priroda, čovjek, istorija (na jeziku: srpski). Dnevnik.
- Mileusnić, Slobodan (1994). Medieval monasteries of Serbia (na jeziku: engleski). Prometej.
- Damnjanović, Nebojša; Merenik, Vladimir (2004). The first Serbian uprising and the restoration of the Serbian state (na jeziku: engleski). Historical Museum of Serbia, Gallery of the Serbian Academy of Science and Arts.
- Mitološki zbornik (na jeziku: srpski). Centar za mitološki studije Srbije. 2002.
- Zečević, Slobodan. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knj. 41: Bulletin of the Ethnographic Museum in Beograd (na jeziku: srpski). Etnografski muzej u Beogradu.