Staratelj
Staratelj je fizičko lice sa poslovnom sposobnošću koje je, na osnovu sopstvenog pristanka, a po rešenju starateljskog organa, obavezno da se stara o imovini, ličnosti, pravima i interesima maloletnih lica koja nisu pod roditeljskim staranjem i drugih lica lišenih poslovne sposobnosti. Pravo poznaje više vrsta staratelja: staratelj više štićenika, kolektivni staratelj (za osobe smeštene u posebnim ustanovama), neposredni staratelj i privremeni staratelj.
Starateljstvo nad maloletnicima
[uredi | uredi izvor]U većini jurisdikcija se priznaje da su roditelji deteta prirodni staratelji deteta i da roditelji mogu imenovati nekoga ko će postati zakonski staratelj deteta u slučaju smrti, po pravilu, uz odobrenje suda.[1][2][3] Privremeno starateljstvo bez suda je sporazum u kojem staratelj ima ovlašćenje da brine o tuđem detetu, obično na privremenoj osnovi.[4] Ova vrsta starateljstva ne podrazumeva obraćanje sudu i može biti organizovana uz pristanak roditelja ili bez njega. Sud može imenovati staratelja maloletniku ako su njegovi roditelji invalidni ili su umrli, ili ako roditelji maloletnika nisu u mogućnosti da na odgovarajući način obezbede bezbednost i blagostanje svog deteta.[5] Ako je staratelj osoba koja nije roditelj, sud će odrediti kako će to imenovanje uticati na roditeljska prava roditelja (na primer, na utvrđivanje rasporeda poseta).[6]
Starateljstvo nad starijim licima
[uredi | uredi izvor]Starateljstvo nad nesposobnim starijim licem obično nastaje kada neko utvrdi da starija osoba nije u stanju da se samostalno brine o svojoj ličnosti i / ili imovini.[7][8][9] Zapravo, većina pretpostavljenih štićenika su starije osobe (Ms = 76-82 godine), od kojih su mnogi živeli u ustanovama za negu i kojima su dijagnostikovani neurološki poremećaji, kao što je demencija.[10] Po pravilu, izazovni incident podstiče profesionalca, člana porodice, zdravstvenog radnika ili sveštenika da iniciraju proceduru starateljstva. Iako je starateljstvo namenjeno zaštiti i podršci nesposobnih starijih lica, koja nisu u mogućnosti samostalno da se brinu o sebi ili da se bave svakodnevnim životom bez pomoći drugih, starateljstvo ponekad dovodi do finansijske eksploatacije štićenika.[11][12]
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Legal Guardianship and Child Custody”. www.legalmatch.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „How do I become a child’s guardian?”. www.government.nl. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianship of Child under Different Personal Laws”. lexpeeps.in. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „How to get Temporary Guardianship without Court”. bluenotary.us. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianship Options When a Parent or Caregiver is Dying or Can’t Continue”. hnwlaw.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianship Overview”. courts.delaware.gov. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianship Law”. www.justia.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Article 81 Guardianship”. www.morganlegalny.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „How to Get Guardianship of an Elderly Parent”. www.agingcare.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Decision-making capacity evaluation in adult guardianship: a systematic review”. www.cambridge.org. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianships: Collaboration Needed to Protect Incapacitated Elderly People”. www.govinfo.gov. Pristupljeno 25. 7. 2024.
- ^ „Guardianship of Elderly Parents: Essential Steps for Protection”. seniorsafetyadvice.com. Pristupljeno 25. 7. 2024.