Pređi na sadržaj

Stari konak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stari konak 1856-1857
Nadstrešnica na zgradi Srpskog lekarskog društva (Prve varoške bolnice) koja je doneta posle rušenja Starog konaka

Stari konak ili Simićeva kuća u Beogradu je bila rezidencija vladara kneževine i kraljevine Srbije tokom 19. i početkom 20. veka.

Kuću je krajem 30-ih godina 19. veka sagradio Stojan Simić (1797—1852) za svoje potrebe. U to vreme kuća je bila daleko od varoši, na poljani iza Terazija. Kako je 1842. godine došlo do promene dinastija, država je za potrebe rezidencije novog kneza Aleksandra Karađorđevića otkupila Simićevu kuću 1843. godine i knez se tu ubrzo uselio sa porodicom. Lokacija gde je bio ovaj dvor, poznat pod imenom Stari konak, je na mestu između današnjeg Novog i Starog dvora.[1]

Kada je krajem 1858. godine knez Aleksandar sišao sa vlasti i po drugi put došao knez Miloš Obrenović, počela je gradnja nove rezidencije u neposrednoj blizini Starog konaka, na mestu današnjeg Novog dvora. Ipak, novoizgrađeni objekat koji je trebalo da koristi knez Mihailo Obrenović nije nikada korišćen kao dvor nego su u njemu bila smeštena ministarstva spoljnih poslova i policije, dok je knez koristio Stari konak.[1] Ostalo je zabeleženo da je u Starom konaku bio odar kneza Mihaila posle ubistva 1868. godine.

Kao svoju rezidenciju koristili su je kasnije kralj Milan i kraljica Natalija koji su u neposrednoj blizini podigli Stari dvor 1881-1884 godine. Koristili su ga zatim kralj Aleksandar i kraljica Draga. U ovom objektu je izvršen Majski prevrat 1903. godine, atentat na poslednje Obrenoviće.[1]

Stari konak je srušen 1904. godine i sada se tu nalazi park.[1] U poslednjem poglavlju svog romana Apis i AleksandarTragovi pisac i novinar Nenad Novak Stefanović piše između ostalog i o tome šta se desilo sa Starim konakom u kome su ubijeni Aleksandar i Draga Obrenović, kao i sa pokućstvom koje su koristili. Prema njegovim rečima, iste 1904. godine kada se Konak rušio obnavljala se Varoška bolnica. Neko se tada saetio (verovatno je da je to bila Jelisaveta Načić, koja je tada bila gradski arhitekta) da bi trebalo sačuvati staklenu nadstrešnicu koja je ukrašavala zadnji ulaz Konaka, prema parku. Ta nadstrešnica prebačena je i montirana iznad glavnog ulaza Varoške bolnice, gde i danas stoji.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Devet dvorova jedne prestonice („Večernje novosti“, 4. septembar 2013)
  2. ^ Stefanović, Nenad Novak (2021). „Tragovi”. Apis i Aleksandar. Beograd: Laguna. str. 548. ISBN 978-86-521-4302-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]