Stjepan Cvijić
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
stjepan cvijić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 20. mart 1905. |
Mesto rođenja | Zagreb, Austrougarska |
Datum smrti | 1938.32/33 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika |
Profesija | student |
Stjepan Cvijić Štefek (Zagreb, 20. mart 1905 — Moskva, 1938), revolucionar i politički radnik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Stjepan Cvijić rođen je 20. marta 1905. godine u Zagrebu. Krenuo je da studira na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, ali je zbog aktivnosti u Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) bio hapšen i zbog toga isključen sa studija. Do 1924. godine bio je član Oblasnog sekretarijata, a zatim i Pokrajinskog sekretarijata SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju. Vršio je i dužnost administratora „Borbe“. Kako nije bilo mogućnosti da i dalje bude politički aktivan u zemlji, rukovodstvo Komunističke partije Jugoslavije poslalo ga je na školovanje u Sovjetski Savez, gde je završio studije na Sverdlovskom univerzitetu.
Posle savetovanja o KPJ u Kominterni, kome je i on prisustvovao, 1928. godine ilegalno je došao u Jugoslaviju i radio kao instruktor Centralnog komiteta SKOJ-a. 1929. godine uhapšen je u Dubrovniku, ali uspeva da pobegne pošto je ubio žandara i policijskog stražara. Ilegalnim kanalima otišao je preko Sarajeva i Zagreba u Beč, a zatim preko Berlina i Pariza u Sovjetski Savez. Učestvovao je u radu rukovodstva KPJ, a od 1934. godine bio je i organizacioni sekretar Komunističke omladinske internacionale. U sastavu jugoslovenske delegacije učestvovao je u radu Sedmog kongresa Kominterne. Kao iskusni ilegalac, putovao je po zadacima Kominterne u evropske zemlje, a 1937. godine kraće je vreme proboravio i u Španiji.
Do 1938. godine obavljao je u Moskvi različite zadatke za potrebe rukovodstva KPJ. Iste je godine uhapšen, osuđen i umro u zatvoru, navodno od „angine pectoris“. Posmrtno je rehabilitovan odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza 18. avgusta 1957. godine.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Iz zagrebačke porodice Cvijić su, osim Stjepana, potekla još dva značajna revolucionara i komunista. Đuro Cvijić je neko vreme bio politički sekretar Politbiroa Centralnog komiteta KPJ. Đuro je takođe stradao u staljinskim čistkama u Sovjetskom Savezu. Branko Cvijić je pre rata pomagao partijskim ilegalcima i sam izvršavao neke zadatke za KPJ. Za vreme Narodnooslobodilačkog rata, nije mogao u partizane zbog bolesti, ali je aktivno pomagao borcima i Partiji. Posle rata nalazio se na mnogim odgovornim dužnostima.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enciklopedija Jugoslavije (knjiga treća), „Jugoslavenski leksikografski zavod“. Zagreb 1984. godina.
- Stipe Ugarković, dr. Ivan Očak. Zagreb grad heroj: Spomen obilježja revoluciji., „August Cesarec“. Zagreb 1979. godina.