Pređi na sadržaj

Suše u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suše u Republici Srpskoj
KontinentEvropa
RegionJužna Evropa
Površina25.053 km² (.)
 — kopno %
 — voda %
GraniceFederacija Bosne i Hercegovine
Republika Hrvatska
Republika Srbija
Republika Crna Gora
Najviša tačkaMaglić
2.386 metar nadmorske visine

Suše u Republici Srpskoj su pojave koje se javljaju kada se na ovom području pojavi značajan manjak vode u nekom vremenskom razdoblju. Kako pojava suše postaje sve češća u celom svetu ona pogađa i Republiku Srpsku u kojoj se posledice manifestovati u agrarnom sektoru u celini. Posebno su ugrožene najznačajnije poljoprivredne regije (Semberija, Posavina i Lijevče Polje), zbog ogromnih gubitaka u proizvodnji. Prema procenama stručnih službi Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Poljoprivrednog instituta Republike Srpske, najugroženija kulture su kukuruz, zatim povrće na otvorenom polju i voćarska prozvodnja. Suše i ekstremni topli talasi značajno su smanjili u Republici Srpskoj proizvodnju žitarica za 9−10 % − gubici u proizvodnji usled suša bili su povezani sa smanjenjem i požnjevene površine i prinosa, dok je ekstremna toplota uglavnom smanjila prinose žitarica.[1]

Vremenske prilike negativno utiču i na stočarsku proizvodnju posebno u sektoru mlekarstva, peradarstva i svinjarstva.

Procena intenziteta suše u RS[uredi | uredi izvor]

Suša je veoma kompleksna nepogoda i teško se jednoznačno može definisati, pa se intenzitet suše u Republici Srpskoj najčešće procenjuje prema manjku količine vode u tlu izražene u milimetrima i smanjenju prinosa, pod uslovom da na to nisu uticali drugi štetni faktori.[2]

Prosečni deficit vode na severu Republike Srpske je oko 100 mm, na jugu i do 300 mm, dok je najmanji u srednjim i brdskim krajevima, oko 50 mm. U Hercegovini sušni period može da traje i do 5-6 meseci, a na severu i u području krasa 3 meseca. Verovatnoća pojave suše je najizraženija na sjeveroistoku (Posavina i Semberija) i jugozapadu (Dinarski region Krajine).[2]

Vrste suša u RS[uredi | uredi izvor]

Meteorološka suša

Meteorološka suša javlja se kao posledica nedostatka padavina u dužem periodu na određenom prostoru, odnosno predstavlja negativno odstupanje padavina od normale ustanovljeno za duži period godina određenog područja. Zavisno od vremena javljanja mogu biti vezane za različita godišnja doba, te se razlikuju po dužini trajanja.[2]

Hidrološka suša

Hidrološka suša predstavlja veliki nedostatak vode u rekama, presušivanje manjih i srednjih vodotoka i podzemnih voda. Podzemne suše mogu biti dobar indikator hidrološke suše, a baziraju se na procenama nivoa podzemnih voda, odnosno njihovog punjenja i pražnjenja.[2]

Poljoprivredna suša

Poljoprivredna suša nastaje kao nedostatak padavina i gubitka vode iz prizemnih slojeva zemlje zbog isparavanja. Kada se javi u vegetacionom periodu, uslovljava ometanje normalanog rasta i razvoja biljka, a isušivanje i dubljih slojeva uzrokuje neplodnost zemljišta i sušenje poljoprivrednih kultura.[2]

Deficit vode i ugrožena područja[uredi | uredi izvor]

Deficit vode

Prosečni deficit vode u Republici Srpskoj je:

  • na severu oko 100 mm,
  • na jugu i do 300 mm,
  • u srednjim i brdskim krajevima (gde je najmanji) oko 50 mm.
Trajanje sušnog perioda

U Hercegovini sušni period može da traje i do 5-6 meseci, a na severu Republike Srpske i u području krasa 3 meseca.

Prema istraživanjima u period 1961, do 2010. godine došlo do povećanja sušnosti, s tim što te promene nisu bile statistički značajne za područje Hhercegovinre, dok su za Bijeljinu pokazale značajan pozitivni linearni trend.[3]

Temperatura vazduha i trend padavina[uredi | uredi izvor]

Skala štetnog dejstva visokih temperatura je široka i značajna. Visoka temperatura utiče na materijalna dobra, poljoprivredu, šume i životinje, te na vodoprivredu. Zbog visokih temperatura se povećava isparavanje i, ako nema padavina u tom periodu (vrlo česta situacija), dolazi do pojave suše. Vrlo visoke temperature u Republici Srpskoj se javljaju uglavnom u julu i avgustu, ali moguća je pojava i u junu i septembru. Visoke temperature su vrlo ujednačene u Republici Srpskoj, jedino se niže vrednosti javljaju na planinama.[4]

Temperatura u dva perida posmatranja

Rezultati pokazuju da se temperatura vazduha u dva perioda praćenja u Republiici Srpskoj karakteriše sledećim pokazateljima:

  • u periodu od 1961. do 1990. godine — temperatura je samo neznatno rasla, a u nekim delovima godine čak je bio prisutan opadajući trend.
  • u periodu od 1997. do 2017. godine — prisutan veoma izražen i statistički značajan pozitivan trend. U navedenom periodu, temperatura vazduha u sezoni leto porasla je za čak 0,8 °C po deceniji.

Prosečna godišnja temperatura između ova dva perioda porasla je za 1,4 °C, dok su u periodu 1997−2017. godine, prosečne temperature vazduha povećane u svim sezonama (u sezoni leto za čak 2,4 °C).[5]

Pragovi za temperature vazduha znatno iznad onih u letnjim periodima iznose od 38,4 °C na zapadu, do 40,2 °C ka istoku i jugu Republike Srpske. Pad temperature vazduha izraženiji je ka većim nadmorskim visinama. U Sokocu je alarmantna situacija čim temperatura poraste iznad 33 °C, s slićan prag je i za Banja Luku u kojoj je u kraćem i novijem periodu on viši čak za 1,8 °C (39,9 °C, prema 38,1 °C).[4]

Trend padavina

Prosečne padavine u Republici Srpskoj su oko 1.250 mm, ali su za planiranje zaštitnih mera bitne odlike neravnomernosti i „inverzije padavina“ i po prostoru i po vremenu. Padavine su najoskudnije u zonama u kojima su najkvalitetniji zemljišni resursi (Semberija, Posavina: oko 700–750 mm).[4]

U svim zonama padavine su najmanje u periodima najvećih potreba za vodom. U pravcu crnomorskog sliva nakon padavina otiče oko 722 m 3 /s (62,5%), dok oko 433 m 3 /s (37,5%) otiče u Jadransko more.[4]

U napred navedena dva perioda utvrđeni su trendovi padavina različitog znaka. Za razliku od perioda1961−1990. godina, u periodu 1997−2017. godine prisutni su negativni trendovi godišnjih padavina i padavina u sezoni leto, od 24,6 mm i 30,0 mm što je po deceniji značajno, jer je prosečna količina padavina u sezoni leto smanjena između navedan dva perioda za gotovo 10%.[4]

Prostorna raspodela voda[uredi | uredi izvor]

Iako je naizgled zadovoljavajuću, vodnost Republike Srpske to stanje uveliko relativizuje vrlo nepovoljna prostorna i vremenska raspodela voda:

  • vodom su najsiromašniji dolinski delovi sa najvećim potrebama za vodom i najgušćom naseljenošću;
  • u malovodnim periodima se protoci smanjuju za 7–10 puta u odnosu na prosječne vrijednosti (u slivu Save suma svih protoka se spušta ispod 100 m³ /s);
  • vodni režimi su bujični, tako da se najveći deo protoka realizuje u obliku kratkotrajnih povodanja, pa su velike vode verovatnoće 1% za 12–17 puta veće od prosečnih vrednosti. Odnos između minimalnih dnevnih protoka verovatnoće 10% i maksimalnih dnevnih protoka vjerovatnoće 1% na nekim rekama prelazi 1:1.000, što je jedan od najnepovoljnijih pokazatelja vodnih režima u Evropi.

Periodičnost javljanja suša[uredi | uredi izvor]

Suša u Republici Srpskoj se javljala periodično, pa se u tom smislu izdvajaju;

  • dekada 1981-1990, ali i u zadnjih 10 godina bila je česta,
  • prve decenije 20. veka: 2000, 2003, 2007/2008, 2011. i 2012, mada je u periodu 2001-2010. bilo i najviše vlažnih godina.

Sve ovo je usko povezano sa opštom cirkulacijom u atmosferi, a na nju najviše utiču sjevernoatlantska (NAO) i Arktička oscilacija (AO). Vrlo velika i prostorno raširena suša se desila 2003. godine, a slično je bilo i 1983. godine. Tih godina u Republici Srpskoj, na mnogim stanicama je registrovana apsolutni minimum vrednosti SPI, a suša se javila već u proleće, a egzistirala je i u letnjim mesecima.[3]

Raspored padavina u RS[uredi | uredi izvor]

Uticaj suše na šećernu repu

I dok prema merenjima ukupna godišnja količina padavina u Republici Srpskoj blago raste (1961—2010), sa druge strane se smanjio broj dana sa padavinama (padavine iznad 1 mm kiše), a povećao se broj dana sa intenzivnim padavinama. Najveće povećanje padavina vezano je za planinske prostore, centralnog i istočnog dela Republike Srpske (Sokolac), i nešto manje na jugozapadu. Posebno je značajno povećanje padavina na severu, u području Doboja i e na krajnjem jugoistoku Hercegovine.

Izražena promena godišnjeg rasporeda padavina, uz povećanje temperature, jedan je od glavnih faktora koji uslovljavaju češće i intenzivnije pojave suše i poplava. Primer naglih promena padavinskog režima su 2010. i 2011. godina, dok je 2010. bila godina sa najviše padavina u zadnjih 50 godina, a 2011. je bila najsušnija godina u praćenom periodu (od 1883) na severu Srpske i jedna od najsušnijih u Hercegovini. U 2010. godini je bilo u skoro svim mesecima pozitivno odstupanje padavina, sa najvišim suficitom u pojedinim mesecima od 100% na severu do čak 225% na jugu.

Posmatrano za celu teritoriju Republike Srpske u 2010. ostvaren je suficit padavina od prosečno 42%, a u 2011. deficit od 38% u odnosu na prosek u prvoj deceniji 20. veka.

Činjenica da se javljaju i po dve godine uzastopno sa ekstremima, ide u prilog činjenici da je došlo do znatne promene u rasporedu padavina, kao i da bi trebalo očekivati smenjivanje vrlo sušnih i vrlo kišnih perioda.

Prirodna nepogoda bi nastupila ako se u sušnim godinama ne osigura 120 do 300 miliona m3 vode na oko 230.000 ha jedanput u 10 godina ili ređe, a u češćim slučajevima štete od deficita vode bi se manifestovale u smanjenju prinosa 5 – 30% na nekim kulturama i na pojedinim područjima.

Promene temperature i padavina, ali i ekstremnih klimatskih događaja, kao što su topli talasi, suše, poplave, cikloni, oluje i šumski požari, otkrivaju značajnu ranjivost i izloženost brojnih prirodnih i socioekonomskih sistema Republike Srpske, a pre svega sektora ekonomije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, kao što su poljoprivreda, šumarstvo, energetika i turizam.[6]

Najznačajniji sušni peridi u RS[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1961. do 2016. godine srednje, maksimalne i minimalne temperature porasle su za 0,3 °C−0.5 °C, 0.4 °C−0.6 °C i 0,3 °C−5 °C po deceniji.[7][8] Iako je trend porasta temperature prisutan tokom cele godine, zagrevanje je najizraženije u sezoni leto, zatim u sezonama zima i proleće, dok su promene u sezoni jesen znatno slabijeg intenziteta.[7][8]

2011. godina

Najsušniji period u u 100 godina u Republici Srpskoj dokodio se 2011. na severu Republike Srpske, dok je u južnim krajevima bila jedna od sušnijih. Avgust i novembar bili su ekstremno sušni, naročito na severu zemlje, pa je tako u Bijeljini u avgustu bilo svega 1 mm kiše, što je najmanja vrednost u posljednjih 50 godina, dok je u Banjoj Luci u novembru 2011. godine zabeleženo svega 5,1 mm kišnih padavina, što ovaj mesec čini najsušnijim u periodu 1883. do 2011. godine

Period april-septembar 2011. godine, sa 285 mm ukupnih padavina (prosek je 576 mm), predstavlja sekundarni minimum u posednjih 130 godina, dok vegetacioni period 1946. godine predstavlja apsolutni minimum padavina (244 mm). Na trećem mestu je 2000. godina sa 236 mm padavina tokom vegetacionog perioda.

2012. godina

Letnji period (jun-avgust) 2012. spada među 10 najsušnijih u posednjih 130 godina, zajedno sa onim tokom 2000, 2003. i 2011. godine. Manje padavine su registrovane samo tokom leta 1950, 1946, 1933. i 1952. godine.

U ovoj godini na teritoriji Republike Srpske deficit kišnih padavina bio je u junu 66% i julu 26%, dok u avgustu skoro da nije ni bilo padavina i deficit kišnih padavina iznosio je čak 94%. S obzirom na to da je prosečna mesečna temperatura tokom letnjnih meseci u Republiici Srpskoj bila za 3,1 do 3,9 C viša od proseka u odnosu na period 1981. do 2010. godine.

Isušivanju tla doprinelo je i veliko isparavanje, pa su se ovi vremenski uslovi negativno odrazili na poljoprivredu i vodne resurse.[3]

Navodnjavanje u borbi protiv suše[uredi | uredi izvor]

Trenutno navodnjavanje kao jedna od mera u borbi protiv suše zaostaje u Republici Srtpskoj u odnosu na potrebe i mogućnosti, jer se pod sistemima za navodnjavanje nalazi oko 4.430 ha, što je samo 2,8% ukupnog pogodnog zemljišta za navodnjava.[9]

Na nivou Republike Srpske potrebno je anulirati manjak vode za poljoprivrednu proizvodnju, prosečno:[9]

  • 100–200 mm godišnje u područjima Savskog sliva,
  • 50–100 mm u centralnim područjima,
  • 300–400 mm u području sliva Jadranskog mora.
Sistemi za navodnjavanje mogu biti od velikog značaj u borbi protiv suše u Republici Srpskoj
U procesu implementacije Strategije razvoja poljoprivrede do 2015. godine, Ministarstvo PŠV izradilo je „Studiju održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpskeʺ, na površinama od 50.000 ha. U funkciji je šest vodoprivrednih sistema za navodnjavanje u području Dubičke ravni, u zoni ušća reka Une i Sane oko 6.200 ha, Hercegovine, Semberije i u donjem toku rijeke Vrbasa. Prema ovoj strategiji poljoprivredne površine pogodne za navodnjavanje biće zaštićene kao strateški razvojni resurs. Postojeći sistemi sukcesivno će se revitalizovati, modernizovati i širiti, kako bi se dostigao manji bilans potreba na sjeveru i veći na istoku.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lesk, Corey; Rowhani, Pedram; Ramankutty, Navin (2016). „Influence of extreme weather disasters on global crop production”. Nature. 529 (7584): 84—87. Bibcode:2016Natur.529...84L. PMID 26738594. doi:10.1038/nature16467. hdl:2429/68260. 
  2. ^ a b v g d 8.4.1 Klasifikacija suše U: Procena ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće, Vlada Republike Srpske, april, Istočno Sarajevo, decembar 2013. godine, str. 78-79
  3. ^ a b v Procjena ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće, Istočno Sarajevo, decembar 2013. godine
  4. ^ a b v g d 8.1.2. Visoka temperatura U: Procena ugroženosti od elementarne nepogode i druge nesreće, Vlada Republike Srpske, april, Istočno Sarajevo, decembar 2013. godine, str. 68-69
  5. ^ 3.5.3. Stanje u oblasti voda U: „STRATEGIJA ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE SRPSKE” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 05. 11. 2021. g. , Vlada Republike Srpske, april, 2011. godine, str. 100
  6. ^ Radusin, S., Oprašić, S., Cero, M., Abdurahmanović, I., Vukmir, G., Knežević, A., ... Cupać, R. (2013). Climate Change Adaptation and Low Emission Development Strategy for Bosnia and Herzegovina. Sarajevo, Bosnia and Herzegovina: United Nations Development Programme.
  7. ^ a b Popov, T., Gnjato, S., & Trbić, G. (2019b). Changes in Extreme Temperature Indices over the Peripannonian Region of Bosnia and Herzegovina. Geografie. 124 (1): 19—40.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  8. ^ a b Trbic, Goran; Popov, Tatjana; Gnjato, Slobodan (2017). „Analysis of air temperature trends in Bosnia and Herzegovina”. Geographica Pannonica. 21 (2): 68—84. doi:10.5937/GeoPan1702068T. 
  9. ^ a b v Navodnjavanje U: IZMJENE I DOPUNE PROSTORNOG PLANA REPUBLIKE SRPSKE DO 2025. GODINE - Nacrt. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Novembar 2013. str.255

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]