Сједећа пушина
Sjedeća pušina | |
---|---|
Silene acaulis u Svalbardu | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | Silene
|
Vrsta: | S. acaulis
|
Binomno ime | |
Silene acaulis |
Sjedeća pušina[1] (lat. Silene acaulis) je biljka koja je rasprostranjena u arktičkim i alpskim ekosistemima Evroazije i Severne Amerike.[2]
Opis
[uredi | uredi izvor]Sedeća pušina je gusto busenasta biljka, često poluloptasta, iz čije rozete vire sitni cvjetovi, sjedeći ili sa veoma kratkom drškom, odnosno stabljikom. Listovi su svi u rozeti, a samo rijetko po jedan par na stabljici, ako je ima, igličasto su trakasti, do 1 milimetar široki, na vrhu su ušiljeni, goli i sa jednim nervom. Čašica je crvena i duga 5-10 milimetara, sa zupcima usječenim do polovine. Krunica je zatvorenoružičastam sa listićima čije su lamine obrnutojajolike.[2]
Uopšteno
[uredi | uredi izvor]Naseljava alpinski pojas najviših planina bivše Jugoslavije, koje su građene od karbonatnih stijena, i plitka karbonatna tla – krečnjačke crnice (organogene i organomineralne), dolomitne rendzine, te krečnjačke ili dolomitne sirozime, čija pH-vrijednost najčešće varira između 6,5 i 7,5 u H2O. Srednje godišnje temperature na njenim staništima variraju najčešće između 0 i 2, apsolutne minimalne se spuštaju ispod -40, a apsolutne maksimalne najčešće se dižu iznad 25. Odlično je prilagođena na fiziološku sušu, koja na njenim staništima često traje i do deset mjeseci. Pripada grupi izrazitih planinskih heliofita. Vrsta je glacijalni relikt u našoj flori i vegetaciji, a zbog pionirske uloge u obrastanju najekstremnijih staništa, te zbog izuzetno dekorativnog značaja, zaslužuje posebnu pažnju, posebno u smislu nalaženja načina za njeno širenje.[2]
Izvori
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Alatalo, Juha M.; Molau, Ulf (1995). „Effect of altitude on the sex ratio in populations of Silene acaulis (Caryophyllaceae)”. Nordic Journal of Botany. 15 (3): 251—256. doi:10.1111/j.1756-1051.1995.tb00150.x.
- Alatalo, Juha M. (1997). „Gender lability in trioecious Silene acaulis (Caryophyllaceae)”. Nordic Journal of Botany. 17 (2): 181—183. doi:10.1111/j.1756-1051.1997.tb00307.x.}-
- Alatalo JM, Totland Ø (1997) Response to simulated climatic change in an alpine and subarctic pollen‐risk strategist, Silene acaulis. Glob Chang Biol 3:74–79. Alatalo, J.M.; Totland, Ø. (1997). „Response to simulated climatic change in an alpine and subarctic pollen-risk strategist, Silene acaulis”. Global Change Biology. 3: 74—79. S2CID 85793935. doi:10.1111/j.1365-2486.1997.gcb133.x.
- Alatalo, Juha M.; Molau, Ulf (2001). „Pollen viability and limitation of seed production in a population of the circumpolar cushion plant, Silene acaulis (Caryophyllaceae)”. Nordic Journal of Botany. 21 (4): 365—372. doi:10.1111/j.1756-1051.2001.tb00780.x.
- Alatalo, Juha M.; Little, Chelsea J. (2014). „Simulated global change: Contrasting short and medium term growth and reproductive responses of a common alpine/Arctic cushion plant to experimental warming and nutrient enhancement”. SpringerPlus. 3: 157. PMC 4000594 . PMID 24790813. doi:10.1186/2193-1801-3-157.
- Benedict, Audrey D. The Naturalist's Guide to the Southern Rockies: Colorado, Southern Wyoming, and Northern New Mexico. Golden, CO: Fulcrum Pub., 2008. Print.
- Doak, Daniel F.; Morris, William F. (2010). „Demographic compensation and tipping points in climate-induced range shifts”. Nature. 467 (7318): 959—962. PMID 20962844. S2CID 4309240. doi:10.1038/nature09439.}-
- European Garden Flora, Vol. III.
- Phillips, W. (1999). Central Rocky Mountain Wildflowers : A Field Guide to Common Wildflowers, Shrubs, and Trees. Falcon Publishing, Inc.
- Weber, William A. Colorado Flora. Boulder, CO: Colorado Associated UP, 1987. Print.
- USDA. "Plants Profile." Natural Resources Conservation Service. Web. <http://plants.usda.gov/java/profile?symbol=SIAC>.
- Nicholls, Graham, and Rick Lupp. Alpine Plants of North America: an Encyclopedia of Mountain Flowers from the Rockies to Alaska. Portland: Timber, 2002. Print.
- Shykoff, J. A. 1988. Maintenance of gynodioecy in Silene acaulis (Caryophyllaceae): Stage specific fecundity and viability selection. - Am. J. Bot. 75: 844-850.
- Zwinger, Ann, and Beatrice E. Willard. Land above the Trees: a Guide to American Alpine Tundra. Boulder, CO: Johnson, 1996. Print.
- "Silene Acaulis - (L.)Jacq." Plants for a Future. Web. <http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Silene+acaulis>.[mrtva veza]
- Ceralde, Jason. Plant Propagation Protocol for Silene Acaulis (L.) Jacq. 11 May 2011. Web. <http://courses.washington.edu/esrm412/protocols/SIAC.pdf>.[мртва веза]