Tai-cu (dinastija Sung)
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Tai-cu | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Džao Kuang-jin |
Datum rođenja | 21. mart 927. |
Mesto rođenja | Later Tang Dynasty, |
Datum smrti | 14. novembar 976.49 god.) ( |
Mesto smrti | Kajfeng, Kinesko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Empress Xiaohui, Empress Wang, Empress Song |
Potomstvo | Zhao Dexiu, Zhao Dezhao, Zhao Delin, Zhao Defang |
Roditelji | Džao Hongin Gospođa Du |
Dinastija | Dinastija Sung |
Kineski car | |
Period | 960. - 976. |
Prethodnik | Čai Cung-sjin |
Naslednik | Džao Guang-ji |
Car Tai-cu (21. mart 927 - 14. novembar 976) bio je kineski car (960—976) i prvi car iz dinastije Severni Sung. Lično ime mu je bilo Džao Kuang-jin. Otac mu je bio Džao Hongin, a majka Du. Poznat je po tome što je otpočeo ujedinjenje Kine pod svojom vlašću. Bio je pokrovitelj nauke i osnivao je škole u kojima se negovala sloboda govora i mišljenja.
Detinjstvo i mladost
[uredi | uredi izvor]Njegova porodica Džao nije bila plemenitog porekla jer njeni članovi nisu imali nikakve visoke položaje. Sam Džao Kuang-jin bio je odličan strelac, pa je kao oficir ušao u službu Guo Veia, koji je 951. godine svrgnuo poznu dinastiju Han, koja je posle smrti cara Liju Čeng-joua 950. godine ostala bez vladara. Guo Vei se proglasio za Guang-šuna, cara dinastije pozni Džou.[traži se izvor]
Vladavina
[uredi | uredi izvor]Prve godine
[uredi | uredi izvor]Posle istaknuća u borbi protiv odmetnutih careva dinastije severni Han i kidanske dinastije Lijao u bici kod Gaopinga, kada je 959. godine carski presto preuzeo sedmogodišnji Čai Cung-sjin, vojska je Džao Kuang-jina izvikala za cara i on je 4. februara 960. godine svrgnuvši dečaka sa negodovanjem seo na presto osnovavši dinastiju Sung. Dečak je sa majkom poslat u grad Sjing gde se sa njim postupalo sa poštovanjem. Džao Kuang-jin je uzeo ime Đijen-lung, koje je 4. decembra 963. godine promenio u Ćijen-d’. Čai Cung-sjina je potom 973. godine ubio Sjin Venjue, carski službenik, koji se nadao da će tako steći naklonost cara, ali je car čim je čuo za to proglasio opštu žalost i Čai Cung-sjina je sahranio sa počastima kakve dolikuju jednom caru.
Ratovanja na severu
[uredi | uredi izvor]Pokušavao je da pokori dinastiju Lijao i severni Han i na početku je lično prodro u njihovu zemlju i opseo grad Tajjuan, ali je konjica dinastije Lijao i dinastije Severnog Hana do nogu potukla njegovu vojsku u bici kod tog grada 968. godine.
Ratovanja na jugu
[uredi | uredi izvor]Posle toga je prestao napadati severne zemlje već je svoje napade okrenuo ka jugu, koji je bio mnogo slabiji, ali i materijalno bogatiji. Stoga je dotadašnji Ćijen-d’ 16. decembra iste godine promenio i ime u Kai-bao. Njegovo ratovanje na jugu je bilo daleko uspešnije i do svoje smrti je osvojio mnoštvo južnih teritorija.
Smrt
[uredi | uredi izvor]Car Kai-bao je umro 14. novembra 976. godine. Posthumno ime mu je Car Da-sjao, a hramovno Car Tai-cu. Iako je imao četiri odrasla sina presto je ustupio svom bratu Džao Guang-jiu.[traži se izvor]
Tai-cuovi preci
[uredi | uredi izvor]{{Porodično stablo
| ime = Car Tai-cu iz dinastije Sung
| style = font-size: 90%; line-height: 110%;
| border = 1
| boxstyle = padding-top: 0; padding-bottom: 0;
| boxstyle_1 = background-color: #fcc;
| boxstyle_2 = background-color: #fb9;
| boxstyle_3 = background-color: #ffc;
| boxstyle_4 = background-color: #bfc;
| boxstyle_5 = background-color: #9fe;
|1 = 1. Car Tai-cu iz dinastije Sung
|2= 2. Džao Hongin
|4= 4. Džao Jing
|8= 8. Džao Ting
|9= 9. Gospođa Sang
|-
| rowspan="2" style="text-align:center;"| Baba (po ocu):
Gospođa Liu
| style="text-align:center;"| Pradeda:
?
|-
| style="text-align:center;"| Prababa:
?
|3= 3. Gospođa Du
| rowspan="2" style="text-align:center;"| Deda (po majci):
Du Šuang, veliki kineski inspektor
| style="text-align:center;"| Pradeda:
?
|-
| style="text-align:center;"| Prababa:
?
|- style="text-align:center;"
| rowspan="2"| Baba (po majci):
Gospođa Fan
|| Pradeda:
?
|-
| style="text-align:center;"| Prababa:
?
|}
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Denis Twitchett, Paul Jakov Smith (Hrsg.): The Sung Dynasty and its Precursors, 907–1279, Part 1 (= Cambridge History of China 5). Cambridge University Press, Cambridge 2009.